Koliko je loše stanje s AIDS-om u Africi?
Od dopisnika Probudite se! iz Afrike
VJEROJATNO ste čuli predviđanja. Od njih se koža ježi. Milijuni na afričkom kontinentu dobit će AIDS. Ljudski imunološki sustavi doživjet će slom, ostavljajući prirodnu obranu tijela bez zaštite od invazije strašnih bolesti. Kao što je to bio slučaj sa žljezdanom kugom koja je pogodila Evropu u 14. stoljeću, uslijedit će smrt i pustošenje besprimjernih razmjera.
Zatim je nastupilo zatišje. Mediji su bili zasićeni, a javnost se umorila od senzacionalnih kataklizmičkih predviđanja. Hoće li uistinu doći do toga? Koliki su zapravo pravi razmjeri epidemije AIDS-a u Africi?
“Nitko ne zna kakve će brojke biti u budućnosti”, kaže dr. Andre Spier, istraživač na području AIDS-a. Ali nije optimist. “Broj će biti golem i bit će to jako razorno za cijelo društvo.” Slično je 1988. na međunarodnoj konferenciji o AIDS-u u Stockholmu (Švedska) dr. Lars Kallings predvidio da će “za samo par godina (...) biti zastrašujuće prebrojavanje mrtvih”.
Prošlo je više od “par godina” od te prognoze. Sada se mnoga predviđanja kobno točno ispunjuju. Statistički brojevi počinju se pretvarati u stvarne brojeve umrlih. A najgore tek dolazi.
Mrtvi i umirući
Smrt i pustošenje u otkosima kose u mnogim dijelovima sub-saharske Afrike. “U nekim urbanim središtima”, kaže se u nedavnom izvještaju u znanstvenom časopisu Nature, “AIDS je sada vodeći uzrok smrtnosti odraslih i jedna od glavnih determinanti smrtnosti djece.” U jednom afričkom gradu svećenici ne mogu stići obaviti sve pogrebe brojnih smrtnih slučajeva povezanih s AIDS-om.
Šefovi vlada Commonwealtha koji su se u listopadu 1991. sastali u Harareu (Zimbabve) izašli su s memorandumom predviđanja u vezi s AIDS-om u Africi. Bilo je objelodanjeno da u nekim afričkim zemljama između 50 i 80 posto svih bolničkih kreveta trenutačno zauzimaju oboljeli od AIDS-a. Što se tiče teško pogođene Ugande, dr. Stan Houston, specijalist za AIDS, objelodanio je da je AIDS u Ugandi već usmrtio više ljudi nego što ih je izginulo u zadnjih 15 godina u građanskom ratu u toj zemlji.
Jednako uznemiruju i nalazi liječnika i znanstvenika u Abidjanu (Obala Bjelokosti). Tokom razdoblja od nekoliko mjeseci ispitana su sva trupla u dvije najveće gradske mrtvačnice. I kakav je bio rezultat? Časopis Science, koji je donio izvještaj, objelodanio je da je utvrđeno kako je AIDS “vodeći uzrok smrti” među odraslim muškarcima u Abidjanu. List dodaje da navedene brojke “vjerojatno podcjenjuju pravu smrtnost zbog infekcije HIV-om [virusom humane imunodeficijencije]”.
Čak se i SZO (Svjetska zdravstvena organizacija), koja nadzire svjetsko širenje bolesti, slaže da je to samo vrh ledenjaka. Prema časopisu New Scientist, SZO “je uvjerena da su mnoge zemlje u istočnoj i središnjoj Africi izvijestile samo oko desetinu slučajeva AIDS-a (...) Izvještavanje je nepotpuno i netočno jer je nadzor slab”.
Pritajena infekcija
Zastrašujuća stvar u vezi s AIDS-om je dugo razdoblje infekcije koje prethodi stvarnim fizičkim simptomima potpuno razvijenog AIDS-a. Zaraženi nositelj može do deset godina skrivati smrtonosni HIV u svom tijelu. Može izgledati i osjećati se zdravo. Ukoliko žrtva nije prošla test na tu bolest, neće znati da se suočava s bolešću u završnoj fazi — sve dok ne izbiju simptomi! Upravo taj naizgled zdrav ali zaražen segment populacije nesvjesno širi AIDS.
Testovi za utvrđivanje stupnja infekcije HIV-om otkrivaju do kojeg je omjera ta smrtonosna kuga sada dala maha u Africi. List African Affairs, naprimjer, pokazuje da “gusto naseljeno područje uz Viktorijino jezero (...) izvještava visoku prevalentnost [HIV-a] (...) koja se posvuda kreće od 10 do 18 posto kod odraslih za koje se procjenjuje da su nisko ili prosječno rizični do 67 posto kod onih koji imaju velik broj seksualnih partnera”. Slično tome je list Nature procijenio da se “kod odrasle populacije općenito zaraza postojano širila od 1984, dostigavši 20-30% u najteže pogođenim urbanim središtima”. Zamislite — skoro trećina odrasle populacije pod osudom smrti u roku od deset godina!
Vlade i vođe, koji su nekad oklijevali objelodaniti razmjer AIDS-a, sada postaju svjesni sveg užasa epidemije. Jedan je bivši afrički predsjednik dao svoju privolu borbi protiv AIDS-a — nakon što mu je sin umro od te bolesti. Neki je drugi predsjednik vlade nedavno upozorio da u njegovoj zemlji ima 500 000 osoba zaraženih HIV-om. Većina njih nije znala da su smrtno bolesni, pa su svojim promiskuitetnim ponašanjem širili pošast.
“Recite im što se ovdje događa”
Kako postotak ljudi inficiranih HIV-om postojano raste, broj onih koji će konačno postati krajnje bolesni i umrijeti dramatično raste. Posljedica će biti da će za sobom ostaviti neizrecivu bol i patnje. Na AIDS-om razjedenoj granici između Ugande i Tanzanije to se dogodilo 59-godišnjem Khamlui. On je od 1987. sahranio 11 svoje djece i unučadi — sve žrtve AIDS-a. “Prenesite moje žalbe u svijet”, plače on, potresen tom katastrofom. “Recite im što se ovdje događa.”
Zbog samih metoda kojima se AIDS širi, ono što se dogodilo Khamlui u Africi prijeti da se dogodi u mnogim drugim dijelovima svijeta. ‘Ipak’, možda pitate, ‘zašto je Afrika izložena naletu tolikog ljudskog jada i patnje?’
[Istaknuta misao na stranici 3]
U nekim zemljama u razvoju “AIDS će do 1993. biti jedini najveći uzrok smrti” (The World Today, Engleska).