Mladi pitaju...

Što ima loše u tome da međusobno razgovaramo?

‘MI NE hodamo, samo razgovaramo.’ Tako 17-godišnji Denny opisuje svoju vezu s Tinom.a Upoznali su se na kongresu Jehovinih svjedoka, i otada redovito vode duge telefonske razgovore. Denny priznaje da su premladi za ozbiljnu vezu. Ali ne vidi ništa lošega u tome što samo međusobno razgovaraju.

Mnogim mladima roditelji ne dozvoljavaju da izlaze na formalne sastanke, ali im dozvoljavaju da gaje prijateljstvo sa suprotnim spolom kroz česte razgovore i telefonske pozive. Nedužna zabava? Možda. Ali neki su roditelji uznemireni. “Čini se da ovdje ima prilično problema s vrlo mladim tinejdžerima koji ‘izlaze’ s drugim mladim tinejdžerima”, piše jedan zabrinuti roditelj. “Oni ne hodaju, ali ipak jedni druge smatraju mladićem i djevojkom.”

Drugi mladi njeguju veze između mladića i djevojke putem pisanja pisama. Ta pisma možda nisu ništa više od nedužnih izraza prijateljstva. Često, međutim, dobivaju sve romantičniji prizvuk. Romantična upletenost često može biti posljedica onda kad se mladi upuste u dopisivanje s onima koji su poznati po tome što pokazuju slab primjer kao kršćani. Možda se tvrdi da se sa dopisivanjem započelo kao iskren pokušaj da se ohrabri takve.

Razgovaranje ili hodanje?

Biblija ne osuđuje razgovaranje ili pisanje pripadnicima suprotnog spola. Od kršćana se očekuje da ‘ljube braću’, a to uključuje vršnjake oba spola (1. Petrova 2:17). Biblija nadalje mladićima govori da se prema mlađim ženama odnose ‘kao prema sestrama, sa svom čistoćom’ (1. Timoteju 5:2). Kad se primjenjuje ovo načelo, mladi muškarci i žene mogu se radovati čistim, zdravim vezama — da, prijateljstvima!

Kršćanski mladi obično, međutim, uživaju takva prijateljstva u skupnim okruženjima. Kad, dakle, dvoje mladih izdvaja jedno drugo radi poklanjanja posebne pažnje, ta veza počinje dobivati izgled romance, udvaranja. Je li to nužno isto što i hodanje? Većina mladih vjerojatno će reći da nije. Međutim, tinejdžeri ne znaju uvijek sasvim točno što odrasli podrazumijevaju pod hodanjem.

Kad se skupinu mladih zamolilo da definira što je to hodanje, više od polovice ih je reklo da to znači ‘izlaziti s osobom suprotnog spola’. Neki su čak rekli da to znači ‘bolje nekoga upoznati’. Neformalno istraživanje provedeno među skupinom kršćanskih mladih dalo je slične rezultate. Jedan je 13-godišnjak rekao: “Hodanje je kad izvedeš djevojku u kino i ostanete vani do kasno u noć, a zatim je otpratiš kući.”

Jedan engleski rječnik definira riječ “hodanje” kao “društveni sastanak dviju osoba suprotnog spola”. Zar to ne bi moglo uključivati i redovite razgovore s nekim? A što reći o takvim razgovorima, ili društvenim sastancima, putem telefona? Mladić po imenu Ivan kaže: “To jest oblik hodanja, naročito ako imate unaprijed dogovoreni dan i vrijeme da pozovete tu osobu i ako se razgovor okreće oko osobnih stvari.”

Knjiga The Family Handbook of Adolescence zapaža: “Kontakt između mladića i djevojke (...) često se podržava putem poruka, pisama i telefona. Svaka se od tih vrsta komunikacije cijeni [među mladima] jer omogućava bliskost na daljinu.” Čak i tako, kao što je i s bilo kojim oblikom hodanja, može se razviti ozbiljna vezanost. Kad se, primjerice, mladi čovjek po imenu Jack počeo zanimati za neku mladu ženu kao moguću bračnu družicu, mnogo je vremena provodio u razgovoru s njom putem telefona. “Može se upoznati osobu preko telefona”, kaže Jack. “Putem telefona možete saopćiti misli pa čak i osjećaje.” Jack i njegova djevojka su se vjenčali. Mnogi su parovi zbog udaljenosti najveći dio svog hodanja obavili putem telefona i pisama!

Pitanje, dakle, nije da li kažeš da neki par samo razgovara, viđa se ili hoda, nego kakvu vrstu odnosa oni gaje. A kad mladić i djevojka izdvajaju jedno drugo, to u najmanju ruku može izgledati kao romanca u pupoljku. A često to nije samo naizgled. Kao što objašnjava spisateljica za tinejdžere Jane Rinzler u svojoj knjizi Teens Speak Out: “Ako se dvoje ljudi jedno drugome dopadaju (...) počet će se viđati. Vjerojatno će to započeti razgovaranjem putem telefona, možda jedanput, a možda i nekoliko puta.”

Opasnosti ranog hodanja

No, može biti u redu da dvoje započne romantičnu vezu ukoliko su u položaju da razmišljaju o braku. Međutim, malo je tinejdžerskih parova koji razmišljaju o tome da se vjenčaju. Prema knjizi Adolescent Development, od Barbare and Philipa Newmana, tinejdžersko hodanje često služi samo kao “oblik rekreacije”, način da se ‘postigne status’ među drugim mladima i način da se ‘nešto sazna o suprotnom spolu’.

Međutim, što se tiče kršćana, brak je svet, častan (Jevrejima 13:4). Udvaranje u bilo kom obliku prema tome je ozbiljna stvar — a ne neka igra. A kad je netko premlad za brak, bliska veza s pripadnikom suprotnog spola može lako završiti u ogorčenosti i boli. Biblija to ovako izražava: “Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?” (Izreke 6:27, St).

Kad je Maria imala 13 godina, počela je eksperimentirati sa sastancima putem telefona. Neko vrijeme to je bilo zabavno. No, budući da nije bila dovoljno stara za udaju, takvi sastanci samo su je ostavili razočaranom i frustriranom. “Predugo očekivanje ubija srce”, kaže se u Izrekama 13:12 (St). Također se morala nositi s pritiskom da za te njene sastanke ne saznaju roditelji. “Svaki put kad bi zazvonio telefon bojala sam se da netko drugi ne podigne slušalicu — naročito moja majka. Bilo je neugodno kad je upitala: ‘Tko je?’ i spustila slušalicu jer nije bilo odgovora.”

Čak i pisanje pisama ima svoje rizike. Charlene je, primjerice, razvila snažne osjećaje prema nekom nevjerniku. Ona priznaje: “Počela sam mu pisati i postali smo više nego samo prijatelji. On je alkoholičar, ali trudim se koliko god mogu da mu pomognem. Smatrate li da postoji bilo kakva nada da ga navedem da manje pije?” Međutim, Charlenini pokušaji da igra savjetnika alkoholičaru nerazboriti su i vjerojatno neće biti uspješni. To bi se za nju lako moglo završiti katastrofalnim brakomb (2. Korinćanima 6:14).

Čuvaj se sposobnošću razmišljanja

Dobar savjet daje se u Pričama Salamunovim 2:10, 11: “Kad dodje mudrost u srce tvoje, i znanje omili duši tvojoj, pomnjivost [“sposobnost razmišljanja”, NW] će paziti na te, razum [“razbor”, NW] će te čuvati.” Mladi ljudi često dozvoljavaju svojim osjećajima da upravljaju njihovim odlukama. Ali korištenjem sposobnosti razmišljanja i razbora možeš mnogo učiniti da ‘ukloniš žalost od srca svojega i odrineš zlo od tijela svojega’ (Propovjednik 11:10).

Razbor ti pomaže uvidjeti da si u ‘cvijetu mladosti’, vremenu kad su spolni osjećaji i romantične emocije jaki (1. Korinćanima 7:36, NW). Blisko druženje s nekim pripadnikom suprotnog spola — bilo to osobno, telefonom ili čak pismom — često raspiruje plamen strasti. Zašto, dakle, posebnu pažnju poklanjati nekome zasebno? Istina, možda želiš naučiti kako se ophoditi prema suprotnom spolu. Ali obično to možeš tako da se raduješ druženju sa suprotnim spolom u okviru skupine. Čak se i tada izbjegavaj ograničiti na malen krug prijatelja. “Raširite” se u svom druženju (2. Korinćanima 6:13, St). Time ćeš na najmanju moguću mjeru svesti vjerojatnost da se razvije romantična veza.

Znači li to da nikad ne smiješ telefonski razgovarati s nekim pripadnikom suprotnog spola ili mu pisati? Ne. Opasnost leži u razvijanju emocionalne privrženosti jednoj osobi. Ali pazi da nekoga ne povrijediš ili da sam ne budeš povrijeđen. I ako se usprkos najboljim namjerama počnu razvijati romantični osjećaji, možda ćeš se morati povući iz tog prijateljstva.

Moglo bi također biti od pomoći porazgovarati o tome s nekom odraslom osobom u koju imaš povjerenja, kao što je jedan od tvojih roditelja (Priče Salamunove 23:26). U početku ćeš se možda osjetiti nesigurno ili neugodno dok otkrivaš svoje osjećaje. Ali tvoji roditelji možda razumiju tvoje osjećaje bolje nego što misliš.

Možda će proteći godine prije nego što budeš spreman razviti romantične osjećaje prema nekom pripadniku suprotnog spola. U međuvremenu se možeš, pokazivanjem opreza i nesebičnog zanimanja za druge, radovati uravnoteženim kontaktima sa suprotnim spolom.

[Bilješke]

[Slika na stranici 24]

Može li se telefonski razgovor smatrati sastankom?