Uravnoteženo gledište o zabavi
“PUNO rada a bez igre Jacka čini tupim dječakom.” Ova je izjava danas toliko dobro poznata da je lako zaboraviti koliko je istinita. No, zapravo, “puno rada a bez igre” može znatno gore nauditi Jacku nego ga samo učiniti tupim. Može ga učiniti radoholičarem, ovisnikom o radu do te mjere da isključi sve drugo.
Promotrimo, naprimjer, problem koji se pojavio u Japanu, zemlji poznatoj po svojoj strogoj radnoj etici. Od zaposlenih se često očekuje da svaku večer i vikendima rade prekovremeno. Maclean’s, kanadski list, zapazio je da prosječni japanski radnik utroši godišnje na poslu 2 088 sati, u usporedbi sa 1 654 sata koliko utroši prosječan kanadski radnik. No, u listu se primjećuje: “Japanske se tvrtke moraju boriti s jednim drugim problemom: radnicima koji stradaju od karoshija, ili smrti uslijed prekomjernog rada. Novine izvještavaju o slučajevima muškaraca u svojim 40-ima koji su doživjeli srčani ili moždani udar nakon što su 100 dana radili bez slobodnog dana.” Japansko je ministarstvo rada moralo čak inicirati reklamnu kampanju, punu privlačnih rimovanih pjesmica, kako bi potaklo narod da uzme slobodne vikende i opusti se. Kakva je to suprotnost prema nekim zemljama Zapada, gdje se ljude treba nagovarati da rade cijeli tjedan!
Koristi od igre
Stručnjaci, stoga, sasvim odgovarajuće na radoholizam gledaju kao na bolest, a ne vrlinu. Jack se treba igrati — i to ne samo dok je dječak; i odrasli i djeca imaju tu istu potrebu. Zašto? Što ljudi dobivaju od dokolice, ili igre? Jedan je priručnik na tu temu sačinio popis: “Samoizražavanje, druženje, integracija uma i tijela odnosno cjelovitost, tjelesno zdravlje, potrebni kontrast ili ritam u radno-usiljenom rasporedu, odmor i opuštanje, prilika da se isproba nešto novo i upozna nove ljude, da se izgradi odnose, da se učvrsti obitelj, da se dođe u dodir s prirodom (...) i da se jednostavno dobro osjeća bez raščlanjivanja zašto. Sve su to koristi koje ljudi izvlače iz svoje dokolice.”
Sociolozi su mnogo knjiga posvetili temi dokolice i igre, i slažu se da je dokolica od bitne važnosti kako za pojedinca tako i za društvo. Sigurno je, međutim, da nitko ljudsku prirodu ne poznaje bolje od Stvoritelja čovječanstva. Kakvo je njegovo mišljenje o toj temi?
Nasuprot onome što neki, čini se, misle, Biblija nije protiv zabave i rekreacije. Ona nam govori da je Jehova sretan Bog i da očekuje od svojih slugu da budu isto tako sretni (Psalam 144:15b; 1. Timoteju 1:11). U Propovjedniku 3:1-4 saznajemo da “ima vrijeme (...) smijehu” i “vrijeme igranju”. Hebrejska riječ za ‘smijeh’ ovdje je povezana s riječima koje označavaju “igranje”. Ista nam biblijska knjiga govori kako je “dobro čovjeku da jede i pije i da gleda da mu je duši dobro od truda njegova” (Propovjednik 2:24).
Danas je jedan od najpopularnijih načina uživanja u dokolici da se bude zabavljan, da se opusti i uživa u prikazivanju talenata drugih. Ni to nije nešto sasvim novo. Biblija pokazuje da su ljudi tisućljećima nalazili zadovoljstvo promatrajući druge kako plešu, pjevaju, sviraju muzičke instrumente ili se nadmeću u sportu.
Zabava nam, kao oblik rekreacije, može učiniti mnogo dobra. Tko ne nalazi nekakav užitak u majstorijama vještog atletičara, fluidnoj ljupkosti balerine, napetom iščekivanju nekog dobrog, zdravog pustolovnog filma ili u vedroj melodiji koja se zadržava u mislima dugo vremena nakon što muzika prestane? I nema sumnje da nas je većina uživala opuštajući se uz dobru knjigu, okrećući stranice brže kad nam je dobro ispričana priča zaokupila pažnju.
Takva nas zabava može opustiti, i ne samo to. Može nas i stimulirati, duhovno okrijepiti, dirnuti nam srce, nasmijati nas — i čak nas prosvijetliti. Literatura nas, naprimjer, može mnogo toga naučiti o ljudskoj prirodi. Shakespeareova djela jasan su primjer toga.
Opasnosti zabave
Ipak, da bismo imali uravnoteženo gledište o današnjoj zabavi, moramo priznati kako njene koristi tako i njene opasnosti. Mnogo se govori o iskvarenom utjecaju zabave, ali se općenito opasnosti može podijeliti u dvije široke kategorije: kvantitetu i kvalitetu, puki obim dostupne zabave i njen sadržaj. Razmotrimo najprije kvalitetu.
Živimo u mračnim vremenima, koje Biblija naziva ‘teškim vremenima’ (2. Timoteju 3:1). Ne iznenađuje što je današnja zabava odraz našeg doba, često u njegovim najružnijim vidovima. Sadističko nasilje, napadan nemoral, i najniže ljudske reakcije — kao što je rasizam — sve to nalazi svoje mjesto u popularnoj zabavi, zagađujući je u različitom stupnju. Na krajnjem rubu spektra, ono što bi trebala biti zabava jedva je nešto više od pornografije i prljavštine. Razmotrimo neke primjere.
Filmovi: U prošlogodišnjoj dodjeli najviših holivudskih priznanja, Oscara, trojica muškaraca nominirana u kategoriji “najbolji glumac” glumila su psihopatske ubojice, i svi su vrlo uvjerljivo ubijali na platnu. Jedan lik navodno odgriza nekoj ženi komad lica dok je siluje. U financijskom pogledu, jedan od najvećih hitova prošle godine bio je film pod naslovom Basic Instinct. Sudeći po kritikama, taj je naslov preblag. Film počinje otvorenom scenom seksa u kojoj žena neprestano ubada svog svezanog ljubavnika šiljkom za razbijanje leda, škropeći sebe posvuda krvlju.
Muzika: I rap i heavy metal muzika nedavno su došli pod sve veću kritiku zbog sličnih problema u vezi sa sadržajem. Pjesme koje veličaju seksualnu iskvarenost i zloupotrebljavanje žena, nasilje i mržnju prema različitim rasama i policajcima, pa čak i sotonizam, sve se to nalazi na pločama rap i heavy metal muzike. U nekim područjima, ploče s takvim otvorenim materijalom moraju imati etikete upozorenja. Ali, kao što je navodno priznao izvođač rapa Ice-T, on stavlja šokantne riječi u svoje pjesme samo zato da bi dobio takvu etiketu; to je jamstvo da će namamiti znatiželjnike. Rock zvijezda Prince pjevao je hvale incestu između brata i sestre. Muzički videospotovi često takvom krajnjem nemoralu jednostavno pridaju vizualnu dimenziju. Video spot Justify My Love pop zvijezde Madonne postao je ozloglašen zbog prikazivanja sadomazohizma i homoseksualne aktivnosti. Čak je i MTV, američki TV kanal koji je poznat po tome što povremeno bez mnogo grižnje savjesti prikazuje nemoralne video spotove, odbio emitirati taj spot.
Knjige: Razmotrimo nekoliko primjera sakupljenih iz nedavnih književnih recenzija. American Psycho u detalje opisuje grozne postupke serijskog ubojice, koji s tijelima svojih žrtava radi neizrecivo stravične stvari, uključujući kanibalizam. Vox se usredotočuje na jedan dugi telefonski razgovor tokom kojeg čovjek i žena koji se nikad nisu sreli seksualno stimuliraju jedno drugo erotskim razgovorom. Raptor prati izopačene seksualne pustolovine dvojice hermafrodita iz šestog stoljeća, ljudi sa spolnim oznakama obiju spolova. Ljubavni romani uglavnom prihvaćaju i uzdižu preljub i blud. Stripovi, nekad sasvim bezazleni za djecu, sada često prikazuju seks, nasilje i okultne teme u crtanom obliku.
Sport: Pozivi da se zabrani boks nastavljaju se. Usprkos daljnjim dokazima da svaki nokaut udarac izaziva neko nepopravljivo oštećenje mozga, golemi novčani dobici i milijuni promatrača i dalje vabe boksače u ring. Doslovno su stotine boksača na taj način pretučene na smrt.
No, u drugim sportovima postoji čak i viša stopa smrtnosti. Nije rijetkost pročitati o nasilju koje je izbilo na sportskim igralištima ili među gledaocima. U nemirima izazvanim nacionalizmom ili krivo upravljanim “timskim duhom” pobijene su na stadionima širom svijeta stotine ljudi. Borbama s bikovima, koje njemački tjednik Die Zeit naziva “vjerojatno najbestijalnijim sportskim događajem koji je ustrajao do suvremenog doba”, nedavno je nabujala popularnost u Španjolskoj i južnoj Francuskoj. Kad je jedan bik rogovima proburazio srce poznatog 21-godišnjeg matadora Joséa Cubera, pali je junak bio kasnije u svom lijesu pronesen uokolo po madridskoj areni uz pozdrave 15 000 obožavalaca. Njegova je smrt neprestano prikazivana na španjolskoj televiziji.
Mora se priznati, to su ekstremni slučajevi, i oni ne znače da je sva zabava u nekima od tih kategorija loša. Međutim, tko ima uravnoteženo gledište o zabavi mora priznati da ti ekstremi postoje i da su popularni. Zašto? Pa, jeste li ikada zapazili da se ono što je prije nekoliko godina izgledalo ekstremnim sada ljudima čini pitomim? Ekstremi se izgleda pomalo uvuku u glavnu struju; ljudi se naviknu na njih. A na što ćete se vi navikavati?
Pitanje kvantitete
Međutim, čak i ako je sva zabava potpuno čista, još uvijek ostaje pitanje same kvantitete. Industrija zabave proizvodi ogromnu bujicu materijala. U Sjedinjenim je Državama, naprimjer, samo u 1991. objavljeno preko 110 000 različitih knjiga. Kad biste svaki dan mogli pročitati knjigu od korica do korica, trebalo bi vam preko 300 godina da pročitate knjige koje se izdaju samo u jednoj godini! Američka filmska industrija proizvodi znatno više od 400 filmova godišnje, a mnoge zemlje uvoze te filmove i proizvode isto tako i svoje filmove. Indijska industrija svake godine proizvede stotine hindu filmova. A tko može izbrojati muzičke ploče, kompakt diskove i kasete koje izlaze svake godine? A tu je i televizija.
U nekim razvijenim zemljama dostupno je na desetke televizijskih kanala — kablovske stanice, satelitski kanali i redovna televizija. To znači da zabava može neprekidno pritjecati u domove 24 sata na dan. Sport, muzika, drame, komedije, znanstvena fantastika, govorni program, filmovi, sve na dodir dugmeta. S pojavom videorekordera na raspolaganju su i tisuće filmova, zajedno s bezbrojnim uradi-sam, muzičkim i čak obrazovnim videotrakama o prirodi, povijesti i znanosti.
No, gdje je vrijeme za svu tu zabavu? Tehnologija može biti u stanju ostvariti za nas čudo trenutačne zabave — zamislite samo kako bi Mozart bio zapanjen kad bi čuo jednu od svojih simfonija preko portabl stereo-uređaja! Međutim, tehnologija ne može stvoriti vrijeme koje je potrebno za upuštanje u sva ta zadovoljstva. U stvari, u nekim zemljama gdje je tehnologija visoko razvijena, postoji trend k sve manje slobodnog vremena, a ne sve više.
Dakle, ako joj to dopustimo, zabava bi nam mogla progutati sve slobodno vrijeme. A ne bismo smjeli zaboraviti da je zabava samo jedan oblik rekreacije, obično onaj najpasivniji. Većina nas treba i izaći i učiniti nešto aktivnije, sudjelovati a ne samo sjediti i da nas drugi zabavljaju. Možemo prošetati, radovati se dobrom društvu, igrati igre.
Ako je pogrešno zabavi dopustiti da nam proguta sve slobodno vrijeme, koliko li je gore dopustiti joj da proguta vrijeme koje bi trebalo posvetiti višim dužnostima, primjerice našem Stvoritelju, našim obiteljima, našem radu, našim prijateljima! Od presudne je, dakle, važnosti imati uravnoteženo gledište o zabavi! Kako određujemo koja je zabava za nas loša i koliko je nje previše?
[Slika na stranici 7]
Neke vrste zabave mogu nam dirnuti srce i prosvijetliti nas