Kad se otok vraća
“NIJEDAN čovjek nije otok”, napisao je John Donne, pjesnik iz 17. stoljeća. Sasvim točno; u stvari, čak ni otoci ne ostaju uvijek otoci. Tipičan primjer je drevni otočni grad Tir. Aleksandar Veliki ispunio je značajno biblijsko proročanstvo izgradivši nasip do tog otoka i razorivši njegov ponosni grad. Kroz stoljeća, nasip se napunio muljem; otok je postao poluotok.
U Francuskoj je otok Mont-Saint-Michel također u opasnosti da izgubi svoj status otoka. Mont-Saint-Michel, na granici između dvije francuske provincije, Bretanje i Normandije, malo je stjenovito brdo sa selom na svom podnožju i opatijom nalik tvrđavi smještenoj visoko na svom vrhu. Izranjajući kao piramida iz ogromnog, plitkog zaljeva koji je pod utjecajem plime i oseke, stoljećima je privlačio posjetioce. Još odonda kad je jedan biskup početkom osmog stoljeća n. e. tvrdio da je tamo vidio viziju “svetog” Mihaela, hodočasnici hrle prema crkvi, a kasnije i samostanu koji je izgrađen na toj lokaciji. Vrijeme nije uvijek bilo blagonaklono prema ovome mjestu. Stoljeća koja su prolazila vidjela su da je bilo spaljeno požarima, opsjedano u ratovima, zatvoreno za vrijeme francuske revolucije, korišteno kao zatvor i konačno obnovljeno u prošlom stoljeću, kad je dobilo svoj zvonik sa šiljkom.
Dugo je vremena izgledalo da je more najopasniji neprijatelj. Brdo se ponekad nazivalo Saint-Michel na milosti mora. Stoljećima su hodočasnici mogli doći do njega samo pješke, prelazeći s kopna na otok za vrijeme oseke, oprezno izbjegavajući podmukli živi pijesak. Plima koja se brzo dizala predstavljala je još jednu opasnost — ljudi su znali govoriti da je plima mogla pojuriti brzinom konja u galopu!
Ipak, pokazalo se da je najveći neprijatelj Mont-Saint-Michela zemlja, a ne more. U 1870-im, izgrađen je nasip dug 900 metara koji je konačno povezao otok s kontinentom. Od tog vremena, plimni valovi više ne čiste zaljev kao što su to prije radili, i oko brda se nagomilava pijesak. Danas samo najviši plimni valovi zagrle kamene otočne bedeme. Mnogo se radi na tome da bi se neutralizirao ovaj fenomen i da slavno brdo ne bi završilo kao poluotok poput Tira — ili kao običan sloj granita na površini ogromne, suhe plaže.