“Odgovor na moju molitvu”
Reakcija čitalaca na seriju o alkoholizmu
TO JE izraz koji smo čuli od čitatelja širom svijeta: “Jehova je odgovorio na moje molitve.” Tim su se riječima čitatelji osvrnuli na seriju članaka koja se pojavila u našem izdanju od 22. svibnja 1992 (engl.) s naslovom “Pomoć za alkoholičare i njihove obitelji”.
Ti na Bibliji temeljeni članci pokazali su kako alkoholizam može progutati cijele obitelji. Bračni partneri i djeca često se pridružuju alkoholičaru u poricanju da on zaista ima problem s pijenjem. Ako oni i drugi koriste nedjelotvorne metode pokušavajući promijeniti alkoholičara — mogu uspjeti samo u ovjekovječivanju njegove sklonosti. Stoga članovi obitelji moraju razumjeti prirodu alkoholizma, pa su bili dani specifični savjeti kako bi im se pomoglo razbiti razarajući stisak alkoholizma. Informacije su također bile upravljene odrasloj djeci alkoholičara da bi im pomogle prepoznati — i liječiti — svoje emocionalne rane. Stoga nije nikakvo čudo da su ti članci izazvali snažnu reakciju naših čitalaca.
Jedna je žena pisala: “Kad sam vidjela naslovnu stranicu, prošla me jeza. Zadnju godinu i pol bila sam veoma bolesna. U prosincu sam počela dobivati žestoke napade panike te napadaje opće depresije. Odgojio me otac alkoholičar, no smatrala sam da je glupo vraćati se na ono što je prošlo. Kad sam primila vaš časopis čitala sam ga i čitala, iznova i opet iznova. Prvi put sam razumjela samu sebe.”
Deseci čitatelja izrazili su jednake osjećaje. Jedna šesnaestogodišnjakinja čiji je otac alkoholičar nazvala je članke početkom svog procesa ozdravljivanja. Jedna druga čitateljica je rekla: “Probudite se! čitam još od 1969, i nikada me se informacije nisu tako duboko dojmile. Nakon što sam se godinama osjećala kao promašen slučaj, smatrala sam da sam iznevjerila čak i Jehovu. Što nije bilo u redu sa mnom? Udala sam se i došla u istu vrstu bola i sramote za koju sam mislila da sam je napustila i svojih sam petoro djece izložila alkoholičarskoj sredini. Nisam im mogla pružiti emocionalnu sigurnost koja im je trebala. Probudite se! od 22. svibnja otvorio mi je put! Hvala Jehovi što mi je pomogao da razumjem svoj hendikep.”
Ne iznenađuje da su mnogim čitateljima članci duhovno pomogli. “Već dugo vremena patim zbog svoje nesposobnosti da primijenim biblijska načela”, priznaje jedna žena iz Japana. “Molila sam se Bogu da mi pomogne promijeniti osobnost. Nakon nekoliko dana, primila sam ovaj časopis. Poučio me o razlozima mog ponašanja i dao mi hrabrost da pokušam srediti stvari.”
Članci su mnogim čitaocima pomogli razbiti zid poricanja. “Ja sam također žrtva oca alkoholičara” kaže jedna žena iz Kanade. “Ali tek nakon čitanja vaših članaka sinulo mi je u glavi u čemu je moj problem. Odrasla sam poričući da je ikada postojao problem u kući. Danas sam poduzela korak k izlječenju tako što sam razgovarala s jednom zrelom kršćanskom sestrom. Zapanjila sam se kad sam čula da je i njen otac bio alkoholičar.”
Drugima je materijal rastjerao osjećaje izdvojenosti. “Pročitati te članke za mene je bilo terapijski”, rekla je jedna čitateljica, “jer sada osjećam da postoje moja kršćanska braća i sestre koji dijele moje osjećaje i koji me razumiju.”
Mnogim čitaocima potekle su suze dok su čitali članke. “Čim sam ugledala naslov, počela sam plakati”, rekla je jedna žena. “Moj je otac bio alkoholičar, kao i moj muž. Nisam shvaćala kako je veliku ulogu alkoholizam igrao u uništavanju mog djetinjstva. Uništio mi je brak, a umalo je uništio i mene. Plačem jer su se tračci svjetla spustili na pitanja koja sam imala cijeloga života, kao što su: ‘Zašto se osjećam tako bezvrijednom? Zašto se bojim imati povjerenja? Kakva je to praznina u meni?’ ”
Drugi su osjećali da su članci odgovorili na druga izjedajuća, pitanja. Jedan mladi čovjek iz Finske je rekao: “Razmišljao sam o osjećajima koji su se javljali u meni, kako sam nesposoban vjerovati ljudima ili pokazivati tople osjećaje.” “Te su informacije bile upravo ono što mi je trebalo”, slaže se jedna žena. “Sukršćani su nas često hvalili da kao obitelj pružamo dobar primjer. Čak su nam i naši susjedi čestitali na tome. Ipak, pored sveg tog uspjeha, mnogo sam puta osjećala da, duboko unutra, nešto sa mnom nije u redu. Povremeno bih se borila s osjećajima krivnje i nedostatkom samopoštovanja, ali nikada nisam razumjela zašto. Članci su mi pomogli sagledati mnoge stvari na uravnoteženiji način. Moje rane su počele zacjeljivati.”
Odraslu djecu roditelja alkoholičara često muče osjećaji krivice. Zapazite što je pisala jedna čitateljica iz Japana: “Kad bi moj pijani otac premlatio moju majku, pretrpjela bih duševni stres i šok. Obično bih osjećala gađenje pa bih čak i povraćala! Govorio bi: ‘Ako odustaneš od Biblije ja ću odustati od pića.’ Međutim, ovaj me članak naučio da alkoholičari pokušavaju odgovornost za svoje pijenje svaliti na druge, te da mi ne bismo trebali nasjesti tome! Osjećam se kao oslobođena.” Čitatelj iz Brazila je pisao: “Kad god moj otac pije, uvijek okrivljuje nas. Mnogo puta smatrao sam da je to moja krivnja. Članak mi je otvorio oči da vidim da to nije bila ni moja ni mamina krivnja.”
Kršćanski starješina pun ljubavi može biti značajan izvor pomoći (Izaija 32:2). Članci o alkoholizmu bili su sastavljeni s namjerom da pomognu skupštinskim nadglednicima djelotvorno izlaziti na kraj s takvim problemima (Izaija 50:4). Jedna kršćanka se prisjeća: “Godinama sam bila na antidepresivima; moj me liječnik preklinjao da potražim stručni savjet. Ali ja se ne osjećam ugodno govoreći strancu o svojim problemima. Pozvala sam starješine i razgovarajući s njima, zajedno s mojim mužem, mogla sam se osloboditi mnogih svojih strahova, gnjeva, frustracija i osjećaja napuštenosti.”
Često puta potrebna je profesionalna pomoć da bi se riješili problemi koje je stvorio alkoholizam. Iako članci nisu preporučili niti jednu posebnu vrstu terapije, mnogi čitaoci povezali su s time svoja osobna iskustva. “Moj se suprug uključio u program liječenja alkoholičara”, izvještava jedna žena. “To je za nas oboje bio tek početak trogodišnje borbe. Započeli smo s intenzivnom tjednom terapijom. Nije bilo moguće da si mi sami probijemo put iz takve emocionalne tame.” Njemica koja radi na klinici za bolesti ovisnosti dodaje: “Puno hvala što ste istaknuli da su jake osobe one koje se suočavaju s problemima i traže pomoć, a ne one koje zataškavaju ili trivijaliziraju stvari. Jasno ste pokazali da osoba ne gubi obraz tražeći liječenje.”
Iako je radosno primijetiti tako dobru reakciju na članke, dobro nam je poznato da je liječenje emocionalnih ožiljaka alkoholizma dug i često težak proces. Naše molitve su s onima koji se, uz pomoć Jehove Boga, nose s tim ozbiljnim problemima. Jedan čitalac je rekao: “Odrastao sam uz oca alkoholičara. Iako sretno služim Jehovi, emocionalni ožiljci još su zamjetljivi. Uz Jehovinu pomoć, ja sam se uvelike oporavio, ali pomirio sam se s tim da će potpuno izlječenje nastupiti tek u Jehovinom novom svijetu” (Izaija 65:17).