Pogled na mjesta koja nazivamo domom

“Ma gdje lutali po svijetu tom, nek’ je i skroman, al’ nema mjesta kao što je dom” (John Howard Payne).

ŠTO nazivaš domom? Dobro konstruiranu kuću koju su sagradili profesionalni građevinari upotrebljavajući suvremene materijale? Ili kuću koju su sagradili njeni vlasnici upotrebljavajući materijale koji se mogu naći u okolici? Bacimo kratak pogled na mjesta koja ljudi širom svijeta nazivaju domom.

Naše prvo stajalište je država El Salvador, gdje u malom selu Texistepegue upoznajemo Jorgea i njegove roditelje. Dok obilazimo Jorgeov dom, zapažamo da je pod zapravo gola zemlja. Nosače krova sačinjavaju debla koja su zabijena u zemlju. Zidovi od nepečene cigle ožbukani su blatom. Crijepovi na krovu pružaju se preko zidova da bi omogućili sjenu i zaštitili zidove od kiše. Međutim, mnogi ljudi u El Salvadoru umjesto crijepa rade krov od duge trave, naslagane do debljine od 15 centimetara.

Neki siromašni seljani u Kolumbiji žive u približno sličnim domovima. Između stupova koji su zabijeni u tlo na uglovima, rasječeni bambus ožbukan blatom tvori zidove. Krov se sastoji od palminih listova koji se polažu na potporne stupove.

U Tacuarembóu, u Urugvaju, neke su kuće sagrađene od nepečene cigle koja je napravljena od smjese konjskog izmeta, zemlje i vode. Smjesa se izlijeva u drvene kalupe koji se ostavljaju na ravnoj površini da bi se osušila na suncu. Stvrdnute cigle upotrebljavaju se za zidove, a slamnati krov počiva na potpornim stupovima krova. Umjesto stakla na otvorima za prozore, upotrebljavaju se drveni kapci, a podovi su gola zemlja.

Neke siromašne obitelji u unutrašnjosti Urugvaja žive u kućama prekrivenim zemljom. Kao i kuće od pečene cigle, takva su obitavališta ljeti hladna, a zimi topla. Blokovi zemlje postavljaju se tako da se međusobno povezuju kako bi formirali zid debeo 0,6 metara i visok 1,8 metara. Trska se pričvršćuje na nosače krova da bi se dobio krov pokriven trskom debeo 18 centimetara. Da bi vanjski zidovi dobili čvrstu, glatku površinu, neki ih vlasnici domova žbukaju smjesom blata i kravlje balege. Pregradni zidovi u kući napravljeni su od okvira od šiblja prekrivenih vrećama od debelog platna koje su zajedno sašivene. Ponekad je preko vreća nažbukano blato.

U područjima koja su bliža rijekama i močvarama, neki Urugvajci u unutrašnjosti zemlje žive u kućama od trske, izgrađenim od nedavno odrezanih grana za koje su čvrsto svezani snopovi trske. Kako je to učinjeno? Trska se reže na dijelove dugačke od 1,5 metra do 1,8 metara i suši se na suncu dok iz nje ne nestane vlaga. Zatim se veže u snopove promjera oko 23 centimetra, i konačno se pričvršćuje na kostur da bi se formirali zidovi i krov kuće.

Plutajuće kuće

Blizu grada Iquitosa, u Peruu, osoba ograničenih materijalnih sredstava gradi svoju kuću na rijeci Amazoni. No, kako uspije spriječiti da kuća ne otplovi? U džungli siječe velike, lagane trupce da bi napravila splav, a zatim je usidri stupovima zabijenim u riječno dno. Nakon što je stupovima učvrstila splav, na njemu gradi svoju kuću — jednosobnu zgradu sa zidovima od bambusa i krovom pokrivenim slamom. Kuća ima vlastiti oblik klimatizacije — zrak prolazi kroz prostore između dijelova bambusovih zidova. Često je izostavljen cijeli zid zbog intenzivne tropske vrućine.

Prostorije za spavanje obično se sastoje od drvenog kreveta, mreža za spavanje ili prostiračâ na podu. Iako je ova kuća primitivna u usporedbi s većinom kuća na Iquitosu, to je dom za siromašnije ljude.

Na predivnom jezeru Titicaca u Peruu, kuće od trske grade se na plutajućim otocima. I otoci su napravljeni od trske i različitih su veličina, neki su mali kao teniska igrališta. Trske ima u izobilju u ovom jezeru koje se nalazi na nadmorskoj visini od preko 3 800 metara.

Snalažljivi stanovnici vežu zajedno snopove trske da bi napravili zidove i krovove svojih domova, koji su podignuti na plutajućoj platformi. Jednom godišnje ljudi obnavljaju najgornji sloj trske na platformi, što nadoknađuje raspadanje najdonjeg sloja. Platforma je debljine oko 1,8 metara, a dno postepeno trune.

Drugačiji tip plutajuće kuće, one koju neki Kinezi nazivaju domom, može se pronaći u Hong Kongu. Nije neobično da mali vodeni taksi, koji za novac prevozi putnike u hongkonšku luku Aberdeen, služi i kao plutajući brod obitelji koja upravlja taksijem. To je mjesto gdje obitelj kuha, jede i spava. Druge kineske obitelji provode cijeli svoj život na ribarskim brodicama koje se nazivaju džunke, a koje su za njih postale dom.

U Evropi postoje mnoge rijeke i kanali koje tegljači koriste za prijevoz robe. Neke obitelji koje upravljaju tim tegljačima pretvore jedan kraj u stambeni prostor, i tako tegljač postane njihov plutajući dom.

Apartmanske kuće u Borneo–stilu

Na otoku Borneu, narod poznat kao Ibani, ili morski Dajaci, gradi duge kuće koje su njihova verzija apartmanskih zgrada. Te duge, niske zgrade, poduprte brojnim stupovima zabijenim u zemlju, smještene su visoko na terasastim obalama rijeka. U svakoj dugoj kući nalazi se cijela zajednica, selo pod jednim krovom.

Duljina kuće varira prema veličini zajednice, koja može imati od deset do sto ljudi. Kako brakom nastaju dodatne obitelji, duga kuća jednostavno se produži kako bi ih mogla primiti.

Svaka obitelj ima svoj vlastiti apartman. Kako članovi obitelji mogu doći do svog stana? Preko otvorene galerije koja se proteže cijelom dužinom kuće. Krov od bambusa pruža se preko ruba galerije i daje joj sjenu i zaštitu od kiše. Kad su kod kuće, stanari provode najveći dio svog vremena u toj galeriji, posjećujući se međusobno ili izrađujući rukotvorine, kao što je izrada košara ili tkanje saronga.

Unutar svakog apartmana, obitelj kuha, jede i spava. Iznad apartmanâ i galerije nalazi se potkrovlje koje se koristi za spremanje poljoprivrednog alata i riže. Služi i kao spavaonica za neudane djevojke. Neoženjeni mladići spavaju na prostiračima na podu u galeriji.

Za razliku od višekatnih apartmana u gradovima Zapada, ove duge kuće nemaju kupaonice ili toalete. Kupanje se obavlja u obližnjoj rijeci, a otpadne tvari bacaju se kroz pod od pločica škriljevca na tlo koje je 4 metra ispod, gdje u njihovoj razgradnji pomažu svinje i pilići.

Domovi pod zemljom

Tokom 19. stoljeća, mnogi od pionirskih naseljenika Sjedinjenih Država gradili su kuće od trupaca ili zemlje, no neki su gradili svoje domove pod zemljom. U kosini usjeka iskopali bi jednosobnu zemunicu sa stropom uz rub te kosine. Cijev za peć gurnuta je kroz krov kao ventil za dim od vatre koja je služila za kuhanje i grijanje. Istina, ti podzemni domovi bili su mračni, ali su zato zimi bili topli. Nije bilo neobično da ljudi koji su živjeli sami u zemunici stanuju zajedno sa svojim konjima ili govedima.

Danas na Otoku orhideja u blizini Tajvana, Yamiji još uvijek grade tradicionalne domove koji su većim dijelom pod zemljom. Kamenje sačinjava zidove otvorene jame, a jedan odvodni jarak sprečava da se ona za vrijeme oluje ispuni vodom. Drveni nosači podupiru kose krovne grede i krov od slame. Iznad površine tla, svaka kuća ima malo, odvojeno zdanje bez zidova s neznatno uzdignutom platformom koju prekriva jedan drugi krov od slame. Ta zaštićena platforma postaje obitelji utočište za osvježenje, gdje se može pobjeći od tropske vrućine u podne. Međutim, postoje drugi ljudi čiji su domovi potpuno pod zemljom.

Prije nekoliko godina, zamisao da se pećine koriste kao domovi poprimila je nov aspekt u jednom drugom dijelu svijeta. U dolini Loire u Francuskoj, život u pećini postao je popularan među stanovitim brojem bogatih obitelji. Tamo ste mogli vidjeti pećinu koja je pretvorena u dnevni boravak, blagovaonicu i kuhinju — niz prostorija jedna iza druge koje su ulazile duboko u liticu. Jedan drugi dom sastojao se od stanovitog broja pećina koje su bile jedna do druge. Svaka je pećina u otvoru imala ugrađene prozore i vrata sa staklom kako bi se omogućio ulazak svjetla. Obitelji koje su živjele u tim pećinama podnijele su prilične troškove da bi ih modernizirale tekućom vodom, električnom strujom i drugim udobnostima, uključujući i ventilaciju za suzbijanje vlažnosti i plijesni.

Kuće koje smo ovdje razmatrali možda su drugačije od vaše. No, ljudima koji žive u tim različitim dijelovima svijeta to je ‘dom, slatki dom’.