Što kaže Biblija?

Zašto psovanje nije za kršćane

UREDNIK radija BBC Wales bio je strogo ukoren jer je odbio izrezati “uvredljive riječi” iz intervjua s homoseksualcem koji je, prema predstavniku BBC-a citiranom u novinama The Guardian, upotrebljavao “ekstremno prostački jezik da bi opisao postupke koji bi mogli prouzročiti da se osoba zarazi AIDS-om”. Osim toga, 22 posto programa koji se pratio prilikom dvotjednog analiziranja emisijâ na četiri britanska televizijska kanala, sadržavalo je “nepristojan govor, kletve [psovke] i/ili huljenje”.

Takve vijesti upiru prstom u pravi paradoks stavova. Za mnoge ljude, razgovor začinjen psovanjem predstavlja šok i vrijeđanje. Drugi na takav jezik sliježu ramenima, smatrajući ga jednostavno živopisnim i realističnim i misle da nema potrebe za zabrinutošću. Međutim, treba li psovanje naći mjesto u govoru kršćana, koji visoko cijene svoj odnos s Bogom i svojim bližnjima?

Zašto je tako učestalo?

Psovanje je “bilo koja vrsta prljavog jezika koji je postao navikom”. Huljenje, kletve i psovke ulaze u opseg ove definicije. Psovanje izražava bijes, čak i pogrdnu osudu. Mary Marshall, autorica knjige Origins & Meanings of Oaths & Swear Words, kaže da “kletve i psovke daleko više pripadaju govornom jeziku nego literarnom”. Ipak, mnogi romani vrve prostotama.

Zašto je psovanje tako učestalo? Neki ljudi s ograničenim rječnikom mogu nadoknađivati manjak obilnom upotrebom kletvi. Drugi pribjegavaju nepristojnom govoru radi naglašavanja. Prema definiciji, psovanje je često povezano s emocijama dodijavanja, frustracije i gnjeva. Zaista, kad su suočeni s iskušavajućim okolnostima, mnogi dozvoljavaju da im iz usta izleti dodatna riječ kao “ventil za (...) prigušene emocije”. Znanstvena radnica Marshall primjećuje da je njen abecedni popis engleskih psovki najdeblji kod riječi koje počinju eksplozivnim i piskavim suglasnicima.

Iako može izgledati da proklinjanje daje oduška njihovim osjećajima, mnogi otkrivaju da psovanje prouzročuje psovanje. Zašto je to tako? Prljav jezik raspaljuje emocionalnu vatru. Naprimjer, u pometnji velikog prometnog zastoja u jednom zapadnoafričkom glavnom gradu, gnjevni vozač iskočio je iz svog automobila da bi pristupio jednom drugom čije je vozilo prepriječilo njegov put. Dok se gnjev razbuktavao, nepristojan govor zagadio je zrak jer je svaki pokušavao nadmašiti drugoga u uvredama. Drugi vozači iz kolone nagnuli su se iz svojih vozila i bodrili suparnike da nastave izgovarati sve veće prljavštine.

Uvrede koje ponižavaju osobu mogu pokrenuti bujicu nepristojnih riječi. U to mogu biti uključene riječi koje uspoređuju svoju metu sa životinjom ili čak s insektom, omalovažavajući komentari o nečijim roditeljima ili nečijem dvojbenom porijeklu, izrazi koji svraćaju pažnju na izvjesne tjelesne karakteristike i, što može biti još uvredljivije, opscenosti, huljenje i seksualno nemoralne primjedbe.

Božje gledište o psovanju

Sigurno je da zloupotreba božanskog imena predstavlja ozbiljan prekršaj. Druga Mojsijeva 20:7 navodi: “Ne smiješ uzimati ime Jehove svog Boga na nedostojan način” (NW). No, da li je kršenje ovog naloga ugrozilo obožavateljev odnos s Bogom? Da; Zakon je nastavio: “Jehova neće ostaviti nekažnjenim onoga koji uzima njegovo ime na nedostojan način.”

Da bi ilustrirala kako je bila važna poslušnost ovoj zapovijedi, Biblija bilježi borbu između jednog Izraelca i nekog drugog čovjeka. Ovaj drugi je “počeo zloupotrebljavati Ime i prizivati zlo na njega”. Kako je Bog presudio u toj situaciji? On je odredio: “Onaj koji zloupotrijebi Jehovino ime treba biti usmrćen bez iznimke” (3. Mojsijeva 24:10-16, NW). Iako ne daje specifične detalje o toj zloupotrebi, ovaj biblijski primjer ipak otkriva Božje gledište o bezobzirnom govoru i ponašanju.

Kršćanska grčka pisma prorekla su za naše dane da će “nastati teška vremena, jer će ljudi biti (...) psovači [grčki: blásphemoi] (...) I njih se kloni!” (2. Timoteju 3:1, 2, 5, St). Grčka riječ blasphemía posreduje više nego samo bezobziran govor protiv stvari koje se smatraju svetima. Zapravo, njeno značenje obuhvaća bilo koji uvredljiv i klevetnički govor koji nanosi štetu drugoj osobi.

Ljudi čiji je govor pogrdan, manifestiraju “staroga čovjeka” u vezi s kojim su kršćani potaknuti da ga ‘svuku’ kao smrdljivi kaput kojeg više ne mogu upotrebljavati.a Apostol Pavao daje savjet: “Odbacite od sebe sve ovo: srdžbu, naglost, zloću; izbacite iz usta svojih psovku i sramotne riječi.” “Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorčine, gnjeva, srdžbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloće” (Kološanima 3:8, 9; Efežanima 4:31, St). Nadalje, molimo vas da zapazite da su oni koji vrijeđaju i gomilaju pogrde na druge, a koje Pavao opisuje kao ‘psovače’, uključeni među ‘nepravednike koji neće baštiniti kraljevstva Božjega’ (1. Korinćanima 6:9, 10, Duda-Fućak).

Odbaci psovanje!

Prava ljubav prema Bogu potaknut će kršćanina da radi ono što je Njemu dopadljivo (1. Ivanova 5:3). Baš kao što Bog pokazuje brigu za sve ljude, tako će i kršćanin željeti da odražava taj isti osjećaj u svom stavu prema drugima, pokazujući time poslušnost dvjema najvećim zapovijedima, naime, ljubav prema Bogu i prema bližnjem (Matej 22:37-39). Dakle, “svaki od nas neka ugađa bližnjemu, u njegovu korist, radi izgradnje” (Rimljanima 15:2, Rupčić). Zato se pitajte: ‘Da li moj izbor riječi vrijeđa ili izgrađuje?’

Mora se priznati, čišćenje vlastitog govora neće biti lako ako je psovanje bila ukorijenjena navika. Ipak, to je moguće — uz pomoć. Božji duh može pomoći osobi da promijeni obrasce govora. Međutim, taj pojedinac mora najprije biti spreman izgraditi rječnik ispunjen dobrim riječima — i zatim ga redovito koristiti (Rimljanima 12:2).

“Jezik koji govori zlo bit će zaustavljen”, upozorio je mudri kralj Salamun. Stoga nemojte dozvoliti da prljavština psovanja uprlja vaš govor. Umjesto toga, postavite si ciljem da budete osoba koja zna govoriti čisto i ljupko! (Poslovice 10:31, 32, Today’s English Version; Kološanima 4:6).

[Bilješka]