Besplatne afričke igračke

Od dopisnika Probudite se! iz Sierra Leonea

Obučen samo u izblijedjele sivožute kratke hlače, maleni dječačić šeta se, vukući svoj kamiončić — zarđalu konzervu sardine. Kamiončić je natovaren teretom — hrpom kamenčića.

Malo dalje na cesti, grupa bosonogih dječaka igra nogomet. Njihova nogometna lopta u stvari je krpenjača. Stative su kamenovi.

Tamo prijeko, trogodišnja djevojčica privija uza se svoju lutku — smeđi štap umotan u meku crvenu tkaninu.

Ovo su uobičajeni prizori u afričkim zemljama. Pa ipak, mogu izgledati čudno onim čitaocima koji žive u industrijski razvijenim zemljama. Možda vjerujete (kao što vas propagandna industrija potiče da vjerujete) da su igračke stvari koje se kupuju. Međutim, davno prije ere tvornički proizvedenih igračaka, djeca su sama izrađivala svoje igračke. U Africi je ta stvaralačka tradicija veoma živa.

Igračke za dječake

Još od drevnih vremena dječake su fascinirala prijevozna sredstva. Grčki i rimski dječaci igrali su se minijaturnim kolicima. Stoga ne iznenađuje da mehanizirani transport još uvijek fascinira i potiče kreativnost malih dječaka.

Abraham, školarac iz Gane, dugačkim nožem siječe grane s kokosove palme. Od njih konstruira kamionet. Kotači su dvije okrugle ploče izrezane iz bačene plastike.

U Lesotu, dječak imenom Chepa pravi Land-Rover od konzervi piva i žice. On prvo razreže konzerve, izravna ih, izreže na željenu veličinu i pričvršćuje na žičani kostur kako bi oblikovao karoseriju automobila. Polovice konzervi za pivo poslužit će kao kotači za vozilo.

Da, od konzervi, trske, kartona, žice i bambusa, afrički dječaci konstruiraju avione, autobuse, bicikle, kamione, traktore, automobile i kanue. I ne postoje dva identična primjerka!

Napraviti auto od žice

Možda ova domišljatost najbolje dolazi do izražaja u onome što se naziva auti od žice. To su vozila napravljena od bačene žice i limenih konzervi.

Međutim, onaj tko želi izraditi auto od žice prvo mora naći materijale. Tamba, naprimjer, izlazi iz kuće prilično rano kako bi započeo sa svojom potragom. Susjed mu daje neke stare žičane vješalice — idealne za šasiju i kostur karoserije. Otpad mu ustupa nešto električne žice. Metalni poklopci, promjera oko osam centimetara, poslužit će kao kotači. Na putu kući, Tamba dobiva dozvolu da s razbijene ograde skine komad debele žice, dugačak nešto više od jednog metra.

Sada dolazi faza planiranja. Nakon što je na kartonu napravio grubi nacrt, Tamba je spreman da započne s konstruiranjem. Koristeći tatine kombinirke, on po nacrtu siječe, savija i pričvršćuje vješalice. Kad je karoserija gotova, dodaje osovine i kotače napravljene od metalnih poklopaca. A onda dolaze detalji — vrata, pod, sjedala, prozorski okviri, ukrasna maska, branici i svjetla. Naravno, Tambin auto imat će još nekoliko sitnica, kao što su komadić ogledala i komad tepiha za pod. Prozirni omotači od bombona služe kao “staklo” za prozore.

Sada je vrijeme za priključivanje osovine upravljača, koja prolazi kroz krov automobila i ide dalje, tako da mu seže do struka. Tamba ovaj kraj oblikuje u volan koji će mu omogućiti da “vozi” auto gurajući ga naprijed. Vrijeme provedeno u konstruiranju? Dva dana. Ali, sada tek dolazi prava zabava — vožnja! S rukama na volanu, Tamba gura svoj auto i vješto s njim manevrira zaobilazeći prepreke. A za noćnu vožnju, neki dječaci instaliraju prednja svjetla na baterije, to jest, žarulje ručne svjetiljke.

Afričke lutke

Lutke su nazivane “najstarijim igračkama čovječanstva”. Međutim, afričke lutke prilično se razlikuju od svih onih koje se mogu naći u prodavaonicama.a Zamisli, naprimjer, banana lutku! Takve lutke popularne su među djevojčicama u zapadnoj Africi. Nakon što na banani nacrtaju dva oka, usta i nos, one svoju lutku prikladno odijevaju. Neke djevojčice svoju “djecu” čak nose na leđima — baš kao što to čini mama!

Slično tome, južnoafričke djevojčice znaju kako napraviti “bebu” od klipa kukuruza. Kao noge i ruke dodaju se štapići. Nekoliko krpica postat će odjećom. Kosa lupine idealna je za pletenje pletenica.

Cynthia, djevojčica iz Sierra Leonea, obilazi krojačnice skupljajući ostatke od materijala za jednu drugačiju vrstu lutke. To su lutke napravljene od komadića tkanine, ili krpene lutke. Ona od svoje majke posuđuje škare, iglu i konac, reže tkaninu i šivajući sklapa svoju lutku. Maleni komadići tkanine poslužit će za punjenje ili kao detalji na licu.

Vremena se mijenjaju

Posljednjih godina, međutim, u Africi je očit veliki priliv jeftinih, tvorničkih igračaka s Dalekog istoka. U zapadnoj Africi, naprimjer, plastične lutke mogu se kupiti za samo 40 centi. Zato što su trajnije i više nalikuju pravim bebama, djevojčice ih često više vole nego lutke od kukuruza ili krpene lutke.

Tinejdžerka imenom Saffie prodaje stilizirane krpene lutke na jednom štandu uz cestu u Freetownu, užurbanom glavnom gradu Sierra Leonea. One se prodaju za skromnih 2,50 američkih dolara. Njena klijentela? Saffie priznaje: “Sada krpene lutke najviše traže američki i engleski turisti. Afrička djeca više vole plastične lutke.”

No, da li dječaci uistinu više vole kupovne igračke? Trinaestogodišnji Raymond upravo je proveo cijeli tjedan konstruirajući i usavršavajući svoj žičani kamion. “Ako bi ti netko ponudio tvornički kamion-igračku u zamjenu za ovaj tvoj kamion”, pitali smo ga, “bi li prihvatio?” Njegov odgovor bio je trenutačan: “Pa naravno! Više nalikuje pravome.”

Da, ručno rađena vozila gube popularnost kako raste broj tvornički napravljenih autića. Patricia Davison izjavila je u časopisu African Arts: “Čini se da su slabi socijalno-ekonomski uvjeti, uobičajeni u zajednicama u kojima se izrađuju ovakve igračke, stimulirali ovaj oblik kreativnog izraza, dok se, suprotno tome, može desiti da ga materijalno obilje uguši.”

Hoće li, dakle, u Africi tvorničke igračke postepeno zamijeniti one koje su ručno rađene? Vrijeme će pokazati. Zanimljivo je da brojne organizacije širom Afrike pokušavaju tradiciju ručno rađenih igračaka održati na životu time što sponzoriraju natjecanja u pravljenju igračaka. Također, neki muzeji sakupljaju primjerke ovih vozila za svoje izložbe. Pa ipak, kad su u poziciji da biraju, djeca gotovo uvijek izaberu tvornički izrađene igračke zbog toga što one djeluju stvarno.

Možda je to šteta, jer za razliku od kupovnih, ručno izrađene igračke potiču kreativnost, originalnost, domišljatost, smisao za umjetnost i maštu. Pravljenje tih igračaka zabavno je i rezultira osjećajem ispunjenosti. A troškovi izrade, teško bi mogli biti manji.

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 19]

Davno prije ere tvornički proizvedenih igračaka, djeca su sama izrađivala svoje igračke