Mladi pitaju...

Kako se mogu nositi sa svojom invalidnošću?

“ONA još uvijek može hodati”, rekla je majka djevojčice koju ćemo nazvati Maggie. “No, ne može koordinirati pokrete, a njen govor je nejasan.” Maggie ima multiplu sklerozu i jedna je od milijuna mladih koji imaju neko fizičko oštećenje.

Možda si i ti jedan od njih. I bez obzira jesi li rođen s invalidnošću ili si je stekao uslijed bolesti ili nezgode,a ne trebaš zaključiti da je to kraj tvog života. Uz strpljive napore s tvoje strane, možeš poduzeti pozitivne korake kako bi se djelotvorno nosio sa svojom situacijom.

Zamka građenja kula u zraku

Naravno, čovjeku je u krvi da ne želi prihvatiti neprijatnu stvarnost, već se željno nadati da će oštećenje jednostavno nestati. Apostol Pavao očigledno je bolovao od neke vrste bolesti koja je utjecala na njegov vid. (Usporedi Galaćanima 6:11, St.) Govoreći o svom prvom posjetu kršćanima u Galaciji, Pavao je napisao: “Znate da sam bio bolestan i slab kad sam vam prvi put navijestio Radosnu vijest. Ali, niste me slabog, što je za vas bila kušnja, prezreli i popljuvali [“s gađenjem”, NW]” (Galaćanima 4:13, 14, Rupčić). Neki izučavatelji smatraju da je Pavlova bolest prouzročila da se iz njegovih očiju cijedi gnoj ili je pak na neki način učinila njegovu pojavu sablažnjivom. Stoga ne iznenađuje da je Pavao “triput molio Gospodina” da bolest nestane. Ali, nije nestala (2. Korinćanima 12:8, 9, St). Međutim, usprkos svojoj invalidnosti, ostvario je izvanrednu karijeru kao misionar, izučavatelj i pisac.

I ti ćeš možda morati prihvatiti činjenicu da tvoj nedostatak postoji. U knjizi Living With the Disabled, autorica Jan Coombs piše: “Da bi se pacijent prilagodio svojoj invalidnosti, on prvo mora priznati da je invalid. Mora shvatiti da ga njegova ograničenja mogu sputavati i uznemiravati, no da to njemu kao osobi ne umanjuje vrijednost.” Ako ne postoji opravdana nada za izliječenje, poricanje stvarnosti svog stanja može samo poslužiti da te zakopa u kaljužu okrivljavanja samoga sebe, patnje i razočaranja. S druge strane, “u skromnih je mudrost”, kažu Poslovice 11:2 (NW), a skromna osoba poznaje i prihvaća svoja ograničenja. To ne znači postati pustinjak ili se zadovoljiti sivim, turobnim postojanjem. Umjesto toga, skromnost za sobom povlači poštenu procjenu vlastite situacije i postavljanje realnih ciljeva.

Postupaj sa spoznajom

Potrebna ti je i točna spoznaja o prirodi svoje invalidnosti. “Svatko pametan djeluje promišljeno”, kažu Izreke 13:16 (St). (Usporedi Poslovice 10:14, NW.) To može značiti čitanje neke medicinske literature ili postavljanje konkretnih pitanja svom liječniku ili drugim medicinskim stručnjacima koji te liječe. Informiranje u tom pogledu može te osloboditi od bilo kakvih pogrešnih shvaćanja koja bi te mogla spriječiti u tome da iskoristiš sve svoje potencijale.

Može ti pomoći da držiš korak s medicinskim dostignućima i načinima liječenja koji mogu poboljšati tvoj položaj. Naprimjer, umjetni udovi (proteze) koji se izrađuju od novih, lakih materijala, pružaju veću udobnost i gipkost pri kretanju. Doista, list Time izvještava o “eksploziji” korisnih naprava namijenjenih invalidima. Možda su takvi proizvodi dostupni tamo gdje živiš i odgovaraju financijskim mogućnostima tvoje obitelji.

Uobičajenije naprave, kao što su slušna pomagala, štapovi, štake, te ortopedska pomagala, također mogu biti od velike koristi. Možda je nekim mladima previše neprijatno i neugodno koristiti takva pomagala. No, kralj Salamun mudro je primijetio: “Ako je gvožđe tupo, i ako [mu] se ne naoštre oštrice, onda se mora vlastita snaga to više upotrijebiti” (Propovjednik 10:10, Šarić). I ti bi se jednako tako mogao iscrpiti — ili si pak uskraćivati ugodne aktivnosti — ukoliko ne bi na dobar način iskoristio sprave koje ti mogu pomoći. Zašto dopustiti da zbog ponosa svoj život učiniš težim nego što mora biti? Salamun je zaključio riječima: “Nagrada mudrosti je uspjeh” (St).

Da, tebi je na korist ako upotrebljavaš nešto što će ti pomoći da bolje hodaš, vidiš ili čuješ. Istina, može biti potrebno prilično mnogo vježbanja i strpljivosti da bi se savladalo korištenje štaka, proteza ili slušnih aparata. A sve te naprave možda neće obavezno mnogo poboljšati tvoj izgled. Ali, pomisli na slobodu koju ti mogu pružiti i mogućnosti koje ti se mogu otvoriti! Jedna hendikepirana afrička djevojka po imenu Jay živjela je životom pustinjaka, te se samo jednom u svojih 18 godina usudila izići iz malog dvorišta u kojem je živjela. Proučavala je Bibliju s Jehovinim svjedocima te počela pohađati kršćanske sastanke. To je od nje zahtijevalo da “pješači” nekoliko blokova, odgurujući se rukama prema naprijed i vukući svoje tijelo za sobom. Kad je jedna Svjedokinja u Evropi saznala u kakvom se stanju Jay nalazi, poslala joj je invalidska kolica s tri kotača. Imala su lančani pogon, tako da je Jay njima mogla upravljati rukama. Divan prizor? Teško bi se moglo reći. Ali taj naizgled neprijatan oblik transporta omogućio joj je da ide na sastanke i da sudjeluje u djelu propovijedanja od vrata do vrata.

Prihvati izazove!

Ipak, čuvaj se razvijanja negativnog misaonog stava. Mudri kralj Salamun je rekao: “Ko pazi na vjetar, ne će sijati, i ko gleda na oblake, ne će žeti” (Propovjednik 11:4). Dopuštaš li da te strah ili nesigurnost sprečavaju da učiniš stvari koje želiš i trebaš učiniti? Pogledaj Mojsija. Kad ga je Bog odabrao da oslobodi Izraelce iz ropstva u Egiptu, Mojsije se pokušao izvući na račun govorne mane koju je imao. “Neobrezanijeh [sam] usana”, govorio je Mojsije, ukazujući, možda, na neku deformaciju koja je ometala njegov govor (2. Mojsijeva 6:12). No, Mojsije je podcjenjivao samoga sebe. S vremenom je pokazao da može tečno govoriti — obraćajući se cijeloj naciji Izrael (5. Mojsijeva 1:1).

Nemoj učiniti istu grešku, to jest podcjenjivati se. Napreži se i prihvati izazove! Mlada Becky, na primjer, imala je poteškoće u govoru uslijed povreda koje je zadobila u nesreći koja se dogodila kad joj je bilo pet godina. No, njeni joj roditelji nisu dopustili da se preda. Štoviše, uključili su je u Teokratsku školu propovijedanja u Kraljevskoj dvorani Jehovinih svjedoka. Kad je imala sedam godina, Becky je pred publikom iznosila kratke govore. Becky se prisjeća: “Iznašanje govora mi je pomoglo. Motiviralo me je da još više radim na svom govoru.” Becky je također bila ohrabrena da u punoj mjeri sudjeluje u djelu propovijedanja od kuće do kuće. “Ponekad pomislim kako je ljudima sigurno mrsko slušati me dok govorim; brinem se što će oni misliti. Ali onda kažem samoj sebi: ‘Činim to za Jehovu’, i zamolim ga da mi pomogne u tome.” Danas Becky služi kao punovremeni evangelizator.

Craig, sada već odrastao čovjek, boluje od cerebralne paralize. Niti on nije dopustio da ga njegova invalidnost spriječi u tome da bude vrijedan član kršćanske skupštine. On kaže: “Oslanjam se na Jehovu, a on mi je dopustio da uživam mnoge njegove blagoslove. Pet sam puta bio u mogućnosti služiti kao pomoćni pionir [evangelizator]. Držim biblijske govore u Teokratskoj školi propovijedanja i vodim skupštinsku blagajnu.”

Postoji i “vrijeme smijehu”, a uz malo prakse, možda ćeš čak biti u mogućnosti da uživaš u nekim zabavnim aktivnostima u kojima uživaju drugi mladi (Propovjednik 3:4). Becky priznaje: “Ne mogu sudjelovati u sportovima kao što je odbojka, jer su moji refleksi prespori. Ali, mogu trčati. A ubrzo nakon nesreće, moja me mama ohrabrila da naučim voziti bicikl. Uvijek me ohrabrivala da pokušam naučiti nove stvari.”

Nemoj se boriti sam

Nije lako nositi se s fizičkom invalidnošću. Apostol Pavao je svoje oštećenje nazvao “trn u tijelo” (2. Korinćanima 12:7, St). Srećom, ne trebaš se sam suočavati sa svojim problemima. Sarne, mlada žena koja ima deformaciju kuka, kaže: “Otkrila sam da su mi pravo kršćansko društvo i ljubazna podrška od strane obitelji i prijatelja u skupštini od neprocjenjive vrijednosti.” Da, nemoj se izolirati od drugih (Poslovice 18:1, NW). U najvećoj mogućoj mjeri budi ‘bogato zaposlen u djelu Gospodinovu’ (1. Korinćanima 15:58, NW). Sarne opisuje koristi: “To što sam bila aktivna u službi za Kraljevstvo pomoglo mi je da imam ispravan stav prema svojim problemima.” A Becky primjećuje: “Imaš priliku razgovarati s ljudima kojima je u stvari gore nego tebi, jer oni nemaju nadu za budućnost. To mi pomaže odvratiti misli od vlastitih problema.”

Iznad svega, traži potporu Jehove Boga. On razumije tvoje potrebe i tvoje osjećaje i može ti dati ‘snagu koja je iznad obične’ kako bi ti pomogao nositi se s problemima (2. Korinćanima 4:7, NW). Možda ćeš s vremenom moći razviti optimističan stav kakav ima kršćanski mladić, invalid, imenom Terrence. S devet godina izgubio je vid, no nije dopustio da ga to nadvlada. On kaže: “Moja sljepoća nije hendikep, to je samo neugodnost.”

[Bilješke]

[Slika na stranici 18]

Saznaj sve što možeš o svojoj invalidnosti