5. dio

Znanost — traganje čovječanstva za istinom

Ostvarenje “čuda” 20. stoljeća

ONO što je u 19. stoljeću izgledalo kao nemoguće “čudo”, u 20. je postalo stvarnost. Unutar samo jedne generacije, ljudi su prešli put od vožnje vlastitim fordom Modelom T do uzbuđenja prilikom gledanja na televizoru u boji kako ljudi hodaju po Mjesecu. Daleko od toga da se smatraju iznimnima, znanstveno proizvedena “čuda” danas se uglavnom smatraju nečim uobičajenim.

“Znanstvena dostignuća s početka 20. stoljeća”, primjećuje The New Encyclopædia Britannica, “previše su brojna čak i da bi ih se katalogiziralo.” Međutim, ona ukazuju na “zajednički obrazac napretka”, navodeći da se “na svakom glavnom području, progres temeljio na uspješnom opisnom djelu 19. stoljeća”. To podvlači činjenicu da je znanost trajna potraga za istinom.

Nadomještena grupama

Znanstvena društva, grupe znanstvenika koje se sastaju da izmjenjuju ideje i informacije, počela su se formirati u Evropi još u 17. stoljeću. Kako bi obznanila svoje najnovije pronalaske, ta su društva čak počela izdavati svoje vlastite žurnale. To je dovelo do obimne razmjene informacija što je poslužilo da se konsolidira temelj na kojem bi se mogao izvršiti daljnji znanstveni progres.

Do 19. stoljeća sveučilišta su se duboko uključila u znanstveno istraživanje, a sljedećih su godina njihovi laboratoriji došli do važnih otkrića.a Do početka 20. stoljeća, poslovne tvrtke također su osnivale istraživačke laboratorije, koji su s vremenom razvili nove lijekove, sintetičke materijale (uključujući plastiku) i druge proizvode. Od njih je javnost imala koristi, a istraživačke tvrtke zaradile su milijune dolara profita.

Osnivanje ovih laboratorija i istraživačkih grupa ukazalo je na trend prema organiziranom istraživanju za razliku od individualnih nastojanja. Neki su se znanstvenici pitali da li je to najbolji pristup. Godine 1939, John D. Bernal, irski fizičar i kristalograf rendgenskim zrakama, postavio je pitanje: “Treba li znanost napredovati pomoću slučajne koordinacije rada nadarenih pojedinaca, od kojih svaki slijedi svoje unutarnje svjetlo, ili pomoću grupa ili četa radnika koje si međusobno pomažu i integriraju svoj rad prema nekom unaprijed zamišljenom a ipak fleksibilnom planu?”

Zbog složenosti i visoke cijene istraživanja, Bernal se zalagao za rad u grupama, govoreći kako je problem jednostavno u tome kako ispravno organizirati aktivnost. On je predvidio: “Timski rad će sve više težiti da bude način znanstvenog istraživanja.” Sada, skoro pola stoljeća kasnije, očito je da je Bernal bio u pravu. Taj trend se nastavio, ubrzavajući proces ostvarenja znanstvenih “čuda” 20. stoljeća.

“Što je Bog učinio!”

Dvadeset i četvrtog svibnja 1844, Samuel Morse, pronalazač Morseove abecede, uspješno je telegrafirao ovaj uzvik od četiri riječi na udaljenost od preko 50 kilometara. Sada su, u 19. stoljeću, posađeni korijeni telekomunikacijskim “čudima” 20. stoljeća koja su uslijedila.

Nekih 30 godina kasnije, 1876, Alexander Graham Bell sa svojim asistentom Thomasom Watsonom spremao se testirati odašiljač, kad je Bell prolio neku kiselinu. Njegov poziv, “Mister Watson, dođite. Trebam vas”, pokazao se da je više nego samo poziv u pomoć. Watson, koji se nalazio u drugoj sobi, čuo je poruku, shvatio da je to prva potpuno razgovjetna rečenica ikada prenesena telefonom i žurno je došao. Sve odonda ljudi žure da se jave kad telefon zvoni.

Tokom protekle 93 godine, znanstvena spoznaja, uz tehnološki know-how, sve većem broju ljudi omogućila je životni standard koji nikada ranije nisu imali. Svijet je smanjen na veličinu susjedstva. “Nemoguće” stvari postale su norma. Zapravo, telefon, televizija, automobil i avion — i bilo koja od brojnih drugih “čuda” 20. stoljeća — toliko su dio našeg svijeta da smo skloni zaboraviti da je čovječanstvo veći dio svog postojanja bilo bez njih.

Kako je stoljeće započelo, primjećuje The New Encyclopædia Britannica, “izgledalo je da trijumfi znanosti obećavaju spoznaju i moć u preobilju”. No, tehnološki napreci postignuti u međuvremenu nisu se uživali svugdje u jednakoj mjeri, niti ih se sve moglo klasificirati kao nedvojbeno korisne. “Malo je ljudi”, dodaje se, “moglo predvidjeti probleme koje će baš ti uspjesi donijeti njihovoj socijalnoj i prirodnoj okolini.”

Što je prouzročilo probleme?

Nikakva se greška ne može pronaći u znanstvenim činjenicama koje nam pomažu da bolje razumijemo univerzum, niti u tehnologiji koja ih na praktičan način upreže na korist čovječanstva.

Ovo dvoje — znanost i tehnologija — dugo su bile u srodstvu. No, prema knjizi Science and the Rise of Technology Since 1800, “njihova bliska veza, sada prisna, nije bila potpuno ostvarena sve do nedavno”. Očigledno da čak i tokom prvog dijela industrijske revolucije odnos nije bio baš blizak. Dok je novostečena znanstvena spoznaja doprinijela razvoju novih proizvoda, obrtničko iskustvo, manuelno umijeće i ekspertiza dali su doprinos mehaničkim vještinama.

Međutim, nakon početka industrijske revolucije, nagomilavanje znanstvene spoznaje se ubrzalo, i time je stvoren širi temelj na kojem je tehnologija mogla djelovati. Prožeta svježom spoznajom, tehnologija je krenula u pokušaj da smisli načine za smanjenje mučnog rada, poboljšanje zdravlja i unapređivanje boljeg, sretnijeg svijeta.

No, tehnologija ne može biti bolja od znanstvene spoznaje na kojoj se temelji. Ako je znanstvena spoznaja netočna, svaki tehnološki razvoj koji se temelji na njoj isto će tako biti iskrivljen. Često popratni efekti postanu očiti tek nakon što je napravljena prilična šteta. Naprimjer, tko je mogao predvidjeti da će uvođenje aerosol sprejeva koji koriste klorofluorougljike ili hidrougljike jednog dana ugroziti Zemljin zaštitni ozonski omotač?

Još je nešto uključeno — motiv. Predani znanstvenik može biti zainteresiran za spoznaju kao takvu i može biti spreman utrošiti desetljeća svog života u istraživanje. No, biznismen, koji je možda više zainteresiran za težnju za profitima, nestrpljiv je da se spoznaja odmah upotrijebi. I koji će političar strpljivo desetljećima čekati prije nego upotrijebi tehnologiju za koju misli da će mu dati političku moć ako se odmah upotrijebi?

Fizičar Albert Einstein pokazao je prstom na problem kad je rekao: “Oslobođena snaga atoma promijenila je sve osim naših načina razmišljanja i mi zato srljamo u katastrofu bez premca.” (Naglašeno od nas.) Da, mnogi od problema koje su stvorila “čuda” 20. stoljeća nisu se pojavili samo zbog netočne znanstvene spoznaje nego i zbog odbjegle tehnologije motivirane sebičnim interesima.

Naprimjer, znanost je otkrila da se zvuk i slika mogu prenositi na udaljena mjesta — televizija. Tehnologija je razvila neophodni know-how da bi se to provelo. No, pogrešan način razmišljanja od strane pohlepne trgovine i potrošača koji to traže upotrijebio je tu izvanrednu spoznaju i tehnologiju za prenošenje pornografskih slika i krvavih scena nasilja u miroljubive sobe za dnevni boravak.

Isto tako, znanost je otkrila da se materija može pretvoriti u energiju. Tehnologija je razvila neophodni know-how da bi se to provelo. No, pogrešan način razmišljanja od strane nacionalističke politike upotrijebio je tu spoznaju i tehnologiju za izradu nuklearnih bombi koje još uvijek vise kao Damoklov mač nad glavom svjetske zajednice.

Zadržati znanost na njenom mjestu

Ako ljudi dopuste da tehnološki razvijeni alati koji su napravljeni da budu sluge postanu gospodari, to će otkriti daljnji pogrešni način razmišljanja. Časopis Time upozorio je na tu opasnost 1983. kad je umjesto svog uobičajenog čovjeka godine izabrao “stroj godine”, kompjuter.

Time je objasnio: “Dok se ljudi oslanjaju na kompjutere da rade stvari koje su prije radili u svojim glavama, što se događa s njihovim glavama? (...) Ako rječnik koji je pohranjen u memoriju kompjutera može lako ispraviti sve pravopisne greške, čemu učenje pravopisa? I ako je um oslobođen intelektualne rutine, hoće li pojuriti u slijeđenje važnih ideja ili će lijeno trošiti svoje vrijeme na još više video igara? (...) Da li kompjuter stvarno stimulira aktivnosti mozga ili, time što radi najveći dio njegovog posla, dopušta da mozak omlitavi?”

Unatoč tome, neki ljudi su toliko impresionirani znanstvenim dostignućima da uzdižu znanost do pravog pravcatog božanstva. Znanstvenik Anthony Standen pisao je o tome 1950. u svojoj knjizi Science Is a Sacred Cow (Znanost je sveta krava). Čak i ako dopustimo moguće pretjerivanje, Standenove riječi imaju smisla: “Kad znanstvenik u bijeloj odjeći (...) da neku izjavu za javnost, možda ga se neće razumjeti, ali će mu se sigurno vjerovati. (...) Državnike, industrijalce, vjerske propovjednike, građanske vođe, filozofe, sve njih se dovodi u pitanje i kritizira, ali znanstvenike — nikada. Znanstvenici su uzvišena bića koja stoje na najvišem vrhu popularnog prestiža, jer imaju monopol nad formulom ‘Naučno je dokazano. . . ’ koja, izgleda, isključuje svaku mogućnost neslaganja.”

Zbog tog pogrešnog načina razmišljanja, neki ljudi posežu za naizglednim kontradikcijama između znanosti i Biblije kao dokazom znanstvene “mudrosti” u kontrastu s vjerskim “praznovjerjem”. Neki u tim takozvanim kontradikcijama čak vide dokaz da Bog ne postoji. Međutim, ono što zapravo ne postoji nije Bog nego izmišljene kontradikcije koje su svećenici stvorili neispravnim tumačenjem njegove Riječi. Oni time vrijeđaju božanskog Autora Biblije i u isto vrijeme rade lošu uslugu traganju čovječanstva za znanstvenom istinom.

Osim toga, time što propuštaju školovati svoje župljane da iskazuju plodove Božjeg duha, ti religiozni vođe pothranjuju atmosferu sebičnosti koja prouzročuje da ljudi razmišljaju uglavnom o svojim vlastitim željama za osobnu ugodu i užitak. To je često na račun drugih, i čak ide dotle da se neispravno upotrebljava znanstvena spoznaja kako bi se ubijalo druge ljude (Galaćanima 5:19-23).

Kriva religija, nesavršena ljudska politika i pohlepna trgovina oblikovale su ljude onakve kakvi su sada, “ljubitelji samih sebe (...) nezahvalni (...) bez samosvladavanja”, egoisti koje vodi pogrešan način razmišljanja (2. Timoteju 3:1-3, NW).

To su ljudi i organizacije koji su stvorili izazove 21. stoljeća zbog kojih se sada poziva znanost da im udovolji. Hoće li uspjeti? Pročitajte odgovor u zadnjem nastavku ove serije u našem sljedećem broju.

[Bilješke]

[Istaknuta misao na stranici 20]

Ako je znanstvena spoznaja netočna, razvoj koji se temelji na njoj bit će iskrivljen

[Istaknuta misao na stranici 22]

Nisu sva znanstvena dostignuća korisna

[Zahvale na stranici 19]

Iz Zbirki Henry Ford Museum & Greenfield Village

NASA photo