Što kaže Biblija?
Jesu li prilozi u dobrotvorne svrhe kršćanska obaveza?
PRIJE manje od deset godina klub Slavite Gospoda (PTL), sa sjedištem u jugoistočnom dijelu Sjedinjenih Država, molio je za priloge u religiozne dobrotvorne svrhe. Koristeći satelitsku TV mrežu i poštu, sakupili su stotine milijuna dolara, koji su samo pritjecali i punili njihove kofere — navodno za širenje evanđelja.
Zamislimo kako su se morale osjećati tisuće onih koji su poslali novac PTL klubu dok su čitale novinske izvještaje kao naprimjer onaj Associated Pressa u kojem je bilo rečeno da je Jimu Bakkeru, bivšem predsjedniku PTL-a, zajedno sa njegovom ženom Tammy, “1986. navodno isplaćeno 1,6 milijuna dolara u vidu plaće i dodataka”. Što je još gore, izvještaj je dodao: “Te su isplate učinjene iako su svećenici najmanje 50 milijuna dolara u dugu (...). Nekih 265 000 dolara PTL-ovog novca odvojeno je za [Jessicu] Hahn kako bi se osigurala njena šutnja o [seksualnoj] vezi s Bakkerom.”
Prije nego što je na suđenju izrekao zatvorsku kaznu Bakkeru za prijevaru svojih sljedbenika, sudac je rekao: “Onima od nas koji imaju religiju dosta je iskorištavanja od strane gramzivih propovjednika i svećenika.”
Religija nije sama u revnom apeliranju na osjećaje ljudi i zatim spremanju najvećeg dijela novca u svoje džepove. Nije neobično da neki osnivači fondova zadrže preko 90 posto prilogâ koje izmole.
Je li onda čudno što je ljudima na vrh glave takvih dobrotvornih akcija? No, što bi kršćani trebali uraditi? Jesu li obavezni podupirati organizirane dobrotvorne akcije? Koje smjernice pruža Biblija kako bi se, u pomaganju drugima, osigurala mudra upotreba sredstava? Koji je najbolji i najpraktičniji način da se pomogne drugima?
Davati — i da i ne
Bez sumnje, biblijski savjet je da budemo dobrohotni i velikodušni prema onima koji su u oskudici. Od drevnih vremena Božji je narod bio ohrabren da ‘bude darežljiv i podatan’ (1. Timoteju 6:18, St; 5. Mojsijeva 15:7, 10, 11). U stvari, kršćanima je rečeno u 1. Ivanovoj 3:17: “Koji dakle ima boga[t]stva ovoga svijeta, i vidi brata svojega u nevolji i zatvori srce svoje od njega, kako ljubav Božija stoji u njemu?”
Dati, to da; ali biti oprezan! Redovito smo bombardirani od strane dobrotvornih organizacija, religioznih organizacija i godišnjih akcija javnih službi, od kojih većina upućuje snažne pozive. Međutim, pri procjenjivanju istih dobro je imati na umu biblijsku izreku: “Tko je god neiskusan vjeruje svakoj riječi, a oštrouman promišlja o svojim koracima” (Priče Salamunove 14:15, NW). Drugim riječima, čuvaj se toga da automatski prihvaćaš tvrdnje ili obećanja dobrotvornih organizacija. Kako se sakupljeni novac uistinu koristi? Jesu li organizacije u koje se ulaže one koje bi kršćanin trebao poduprijeti? Jesu li njihove aktivnosti političke, nacionalističke ili vezane za krivu religiju? Je li navedena svrha praktična, te je li u suprotnosti s biblijskim načelima?
Neke dobrotvorne organizacije mogu učiniti mnogo dobra ljudima koji su u potrebi. I sami kršćani mnogo su puta izvukli korist od takvih organizacija kad su bili zahvaćeni prirodnim katastrofama ili katastrofalnim bolestima. Međutim, druge dobrotvorne organizacije imaju visoke administrativne troškove ili visoke troškove pri osnivanju fondova, posljedica čega je da se samo mali dio sakupljenog novca upotrijebi za navedenu svrhu. Naprimjer, nedavno istraživanje provedeno nad 117 najvećih američkih neprofitabilnih organizacija, uključujući i dobrotvorne organizacije, otkrilo je da četvrtina njih svoje glavne rukovodioce godišnje plaća 200 000 dolara ili još i više. Pregledi računa često otkrivaju izdatke za luksuzne stvari i financiranje raskošnog načina života. Bez obzira na ime dobrotvorne organizacije, trebalo bi puno mašte da bi se povjerovalo kako se prilaganjem takvim programima ispunjava biblijska zapovijed o pomaganju onima koji su u potrebi.
Uravnoteženo gledište
Iako nitko ne želi bacati svoj novac — ili još gore, vidjeti kako se njime pune džepovi ljudi koji služe samo sebi samima — trebamo se također čuvati da ne bismo postali cinični kad se radi o davanju. Nemoj nesposobnost ili čak nepoštenje nekih “dobrotvornih organizacija” koristiti kao izgovor za prezirno gledanje na one koji su u oskudici ili za zatomljivanje osjećaja suosjećanja. Izreke 3:27, 28 savjetuju: “Ne uskrati dobročinstva potrebitim, kad god to možeš učiniti. Ne reci svome bližnjemu: ‘Idi i dođi opet, sjutra ću ti dati’, kad možeš već sada” (St). (Usporedi 1. Ivanova 3:18.) Nemoj pretpostavljati da se iza svih organiziranih dobrotvornih akcija krije rasipnost ili prijevara. Razmotri činjenice te onda učini osobnu odluku hoćeš li dati prilog ili ne.
Mnogi radije pomažu osobno, darujući izravno onim pojedincima i obiteljima kojima je to potrebno. Tako su davatelji sigurni u praktičnu, neposrednu upotrebu svojih poklona. To također pruža priliku za izgrađivanje i iskazivanje dobrohotnosti kako u riječima tako i u djelima. Čak i ako ne možeš mnogo dati u materijalnom pogledu, ti još uvijek možeš imati radost davanja. Kad sljedeći put čuješ da je nekome istinski potrebna takva pomoć, daj ono što možeš u duhu 2. Korinćanima 8:12: “Jer ako ima ko dobru volju, mio je po onome što ima, a ne po onome što nema.”
Imaj na umu i to da ponekad najviše dobra može učiniti nešto što nije novac. Isus je rekao svojim učenicima da ‘idu i propovijedaju: Približi se kraljevstvo nebesko. (...) Zabadava dobiste, zabadava dajte’ (Matej 10:7, 8, Zagoda). Slično tome, i danas kršćani shvaćaju da je vrijeme, energija i novac koje potroše podupirući svjedočenje o Kraljevstvu — koje poboljšava živote i daje nadu — dobrotvorno darivanje najbolje vrste.
Dakle, biblijsko gledište je da budemo dobrohotni, velikodušni i praktični. Podsjeća nas na to da je materijalna pomoć često potrebna te da se tu potrebu ne smije ignorirati. U isto vrijeme, nemoj se osjećati obaveznim da podupreš sve i svakoga koji traži tvoj novac. Razmisli kako bi na najbolji način mogao upotrijebiti svoj novac tako da ugodiš Bogu te da pružiš najveću praktičnu pomoć svojoj obitelji i bližnjima (1. Timoteju 5:8; Jakov 2:15, 16). Oponašaj Isusa tako da zapažaš potrebe drugih i udovoljavaš im — duhovno i materijalno. Kao što se kaže u Hebrejima 13:16: “Ne zaboravljajte dobro činiti i dijeliti svoja dobra s drugima, jer se takvim žrtvama ugađa Bogu!” (St).