Kamo to moral ide?

STOLJEĆIMA je Biblija u mnogim zemljama bila neosporno mjerilo moralnosti. Iako nisu svi živjeli po njenim uzvišenim načelima, Biblija je ipak društvu koje ju je priznavalo dala zajednički moralni jezik, kriterij po kojem se moglo prosuđivati postupke. No, predsjednik isusovačkog sveučilišta Joseph O’Hare sa žaljenjem primjećuje: “Imali smo tradicionalan skup mjerila koja su osporavana i odbačena kao manjkava ili staromodna. Čini se da sada više nema nikakvih moralnih putokaza.”

Što je uzrokovalo da na Bibliji utemeljeni moral padne u nemilost? Jedan snažan činilac jest široka prihvaćenost teorije o evoluciji. Knjiga American Values: Opposing Viewpoints kaže: “U svim poznatim civilizacijama ljudi su vjerovali u dva svijeta: jedan koji se vidi i jedan koji se ne vidi. (...) Nevidljivi svijet pružao je osnovu za smisao i vrijednost (...). Bio je izvor povezanosti njihovog društva. Međutim, otprilike polovinom prošlog stoljeća ljudima se počelo govoriti da nema nevidljivog svijeta. Da on ne postoji i da nikada nije ni postojao.” Naročito od tog vremena bilo je besprimjernih napada na Bibliju i njene moralne vrijednosti. Takozvana viša biblijska kritika i objavljivanje Darwinove knjige Porijeklo vrsta našli su se među tim filozofskim napadima.a

Tako je evolucija u mislima mnogih umanjila autoritet Biblije. Kao što je bilo napisano u jednom članku u listu Harvard Magazine, na Bibliju se sada gledalo kao na “dražesnu alegoriju” i ništa više. Učinak koji je to imalo na moralnost bio je razoran. Evolucija je postala ono što je dobro poznati znanstvenik Fred Hoyle nazvao “otvorenim dopuštenjem za svaki oblik oportunističkog ponašanja”.

Naravno, evolucija je samo dio slike. Dva svjetska rata još su više pothranila svijetom raširenu razočaranost u religiju. Industrijska revolucija donijela je velike socijalne — i moralne — promjene. Osim toga, rapidni rast moćnih mas-medija pružio je mogućnost da se ljudi u velikom omjeru izlože dekadentnom moralu.

Sve je relativno?

Nije stoga čudno da mnogi ljudi nemaju čvrstog moralnog oslonca. Prepušteni su valovima, poput broda bez kormila. Mnogi, naprimjer, pristaju uz popularnu struju moralnog relativizma, gledišta da “etičke istine ovise o pojedincima i grupama koje ih zastupaju”. Prema ovoj filozofiji, ništa nije u moralnom pogledu apsolutno — sve je relativno. ‘Što je za tebe pogrešno za nekog drugog može biti ispravno’, tvrde relativisti. Budući da njihov moralni kompas pokazuje u gotovo svim smjerovima, spremni su skoro svaku vrstu ponašanja proglasiti prihvatljivom.

Tako je čin koji bi nekada bio opisan kao “grešan” ili “pogrešan” sada jednostavno “glup”. Postupak može biti opravdan kao “odvratan”, ali ne i osuđen kao “nemoralan”. To podsjeća na dane drevnog proroka Izaije u kojima je bilo onih ‘koji su zlo zvali dobrim, a dobro zlim (...) koji su pravili od mraka svjetlost a od svjetlosti mrak’ (Izaija 5:20).

Svaljivati krivicu na druge

Još jedan moralni trend jest svaljivati krivicu na druge. Adam je okrivio Evu, a Eva opet zmiju. Današnji prijestupnici jednako tako igraju igru izbjegavanja preuzimanja odgovornosti, a često im u tome pomažu pravnici i psihijatri. Jedan članak u U.S.News & World Reportu prekorio je psihijatre zbog “izmišljanja novih bolesti koje prijestupnike prikazuju u ulogama bespomoćnih žrtava”. Naprimjer, Američko psihijatrijsko udruženje navodno je ozbiljno razmatralo da silovatelje označi žrtvama bolesti neobičnog naziva “parafilična sklonost silovanju”. Neki su smatrali da bi to značilo zakonsku dozvolu za nekažnjeno silovanje. “Žene su napravile takvu gužvu da je ubrzo otkriveno kako sklonost silovanju ipak nije bolest.”

Time se ne poriče očigledna činjenica da traume koje je netko proživio u djetinjstvu mogu kad odraste na njega imati štetan učinak. No, pogrešno je tvrditi kako prošlost opravdava nasilno ili nemoralno ponašanje nekog odraslog pojedinca.

Mladi — bez moralnog kompasa

Svjetska moralna zbrka ostavila je trag naročito na prijemljive mlade. Istraživač Robert Coles sa sveučilišta Harvard otkrio je da ne postoji niti jedan jedini osnovni skup pretpostavki koji bi upravljao moralnim životom američke djece. Ona se rukovode raznoraznim moralnim kompasima i sustavima vrijednosti. Skoro 60 posto jedne grupe anketiranih školaraca reklo je da se rukovodi onim što će im omogućiti uspjeh i onim uslijed čega se osjećaju dobro.

Ponekad i same škole doprinose takvoj moralnoj zbrci. Razmotrimo utjecajni program označen kao “razjašnjenje poimanja vrijednosti”, koji je prije nekoliko godina uveden u američke škole. Njegova osnovna učenja? Djeca trebaju slobodno izabrati svoje vlastite moralne vrijednosti.

Moralna ispraznost takvog stava očigledna je iz iskustva jedne učenice iz New York Citya koja je odlučila vratiti nađenu torbicu u kojoj je bilo 1 000 dolara u gotovini. Kakva je bila reakcija učenika iz njenog razreda za moralno vrednovanje? Ismijavali su je i prekorili zbog toga što je tako postupila! Što je još gore, niti jedan učitelj ili školski službenik nije pohvalio njeno pošteno ponašanje. Jedan učitelj opravdao je ovu zaglušujuću tišinu riječima: “Ako kažem što je ispravno a što pogrešno, onda nisam njihov savjetnik.”

Mogu li crkve zaustaviti moralni rasap?

Ne iznenađuje da je žalosno moralno stanje svijeta prouzročilo protureakciju. Mnogi sada bučno zahtijevaju povratak tradicionalnim vrijednostima, što za neke znači povratak religiji. Međutim, crkve se baš nisu iskazale u pružanju moralnog vodstva. Generalna skupština Prezbiterijanske crkve (SAD) priznala je: “Suočavamo se s krizom, užasnom po svojim proporcijama i po svemu onome što je u nju uključeno.” Priroda ove krize? “Između 10 i 23 posto svećenika širom zemlje upleteno je u seksualizirano ponašanje ili spolne odnose sa župljanima, klijentima, namještenicima, itd.”

Tako sve više prevladava rašireno razbijanje iluzija gajenih prema religiji. Predsjednik Američkog savjeta za poslovanje i industriju rezimirao je situaciju kad je objavio: “Religiozne ustanove promašile su u prenošenju svojih tradicionalnih vrijednosti, a u mnogo slučajeva i same su postale dio [moralnog] problema, promičući teologiju oslobođenja i gledište da niti jedan način ljudskog ponašanja ne treba osuđivati.”

Jasno je, dakle, da neškolovana ljudska savjest nije dovoljna da bi vodila čovječanstvo. Današnji pad morala vodi prema ni manje ni više nego totalnom moralnom kolapsu. Potreban nam je vodič koji bi potjecao od nekoga višeg od nas samih. (Usporedi Priče Salamunove 14:12; Jeremija 10:23.)

Takav vodič postoji. Dostupan je svima koji ga žele.

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 5]

Vjerovanje u evoluciju bilo je činilac koji je doprinio da na Bibliji utemeljeni moral padne u nemilost

[Istaknuta misao na stranici 6]

‘Između 10 i 23 posto svećenika upleteno je u spolne odnose sa župljanima, klijentima, namještenicima, itd.’

[Slika na stranici 7]

Svećenstvo je promicalo moralni sustav temeljen na ljudskoj mudrosti, umjesto na Bibliji