Postoji li opasnost u prakticiranju magije?

‘ZRAK je nabijen magičnom atmosferom. Iznenada zvuk bubnja razbija tišinu. Sve oči su prikovane za dva uniformirana čovjeka koji imaju muškete. Podigavši puške na rame, ciljaju u svečano obučenog kineskog mađioničara. On pred svojim prsima drži porculanski tanjur. Muškete zagrme u vatrenom bljesku. Mađioničar istog trenutka pada na pod uz jako krvarenje. Iluzija u kojoj je tanjur trebao zaustaviti metke pretvorila se u tragediju.’ Neispravan mehanizam u jednoj od mušketa oslobodio je metak, koji je probio mađioničareva prsa. Tako izvještava knjiga Henry Gordon’s World of Magic.

Kakvo razbacivanje darom života — sve zbog napetosti, uzbuđenja i zabave koji idu uz ovu vrstu magije. Da li tako reagirate? Ili smatrate da je to samo dio rizika koji je povezan sa izvođenjem takve predstave? Bez obzira kakav bi mogao biti vaš odgovor, kad je ta iluzija propala rezultat je bila smrtonosna opasnost. To nas navodi na pitanje: Postoji li neka podmuklija opasnost povezana s prakticiranjem magije? U potrazi za odgovorom, pogledajmo korijene te drevne vještine.

Utjecaj magije kroz povijest

Čovjek je od početka povijesti bio zaintrigiran i manipuliran misterijom magije. Riječ magija izvedena je od naziva “magi”, drevne perzijske svećeničke kaste koja se specijalizirala u kultnim aktivnostima. U svom najosnovnijem smislu, magija je pokušaj da se kontroliraju ili prinude prirodne ili natprirodne sile da služe čovjeku. U Egiptu 18. stoljeća pr. n. e. služili su svećenici koji su prakticirali magiju. Magija je isto tako igrala važnu ulogu u religiji drevnih Kaldejaca iz Babilonije u osmom stoljeću pr. n. e. (1. Mojsijeva 41:8, 24; Izaija 47:12-14; Danijel 2:27; 4:7). Taj utjecaj je prevladavao među drevnim Grcima i Rimljanima kroz srednji vijek i sve do u naše 20. stoljeće.

Različiti oblici magije mogu se klasificirati na nekoliko načina. Robert A. Stebbins u svojoj knjizi The Magician grupira magiju u tri kategorije.

Tri oblika magije

Mistična magija je “izraz okultnog”. Ona tvrdi da su “događaji ili procesi koji proturječe spoznaji zdravog razuma ili znanstvenoj spoznaji” “istiniti ili pravovaljani”. Stebbins dalje objašnjava da je “mistična magija služavka vračanja (...) čarobnjaštva, alkemije i, pod određenim okolnostima, religije”.

Kod izrabljivačke magije, “oni koji je prakticiraju manipuliraju ili izrabljuju promatračevu percepciju stvarnosti radi svog vlastitog uzdizanja”. Oni znaju da zavode publiku, ali oni, prema Stebbinsu, “potiču one koji promatraju magiju da vjeruju u suprotno — da vjeruju kako oni, kao mađioničari, imaju natprirodne sile ili posebne veze sa duhovnim bićima koja imaju takve natprirodne sile”.

Zabavljačka magija ima za cilj da pobudi divljenje kroz obmanu koja pobuđuje radoznalost. Dijeli se u pet osnovnih metoda koje se preklapaju: “scenska magija, magija za manju publiku, mađioničarski trikovi, iluzije te čitanje misli i telepatija”.

Postoji li opasnost za kršćane?

Razmotrimo prvo mističnu magiju. Mističnoj magiji se pristupa na različite načine. Naprimjer, postoje sotonisti koji prakticiraju i “crnu” i “bijelu” magiju. “Crna” magija uključuje bacanje čini, specijalna prokletstva i zlo oko da bi se nanijelo zlo nečijim neprijateljima. “Bijela” magija, s druge strane, ima za cilj donijeti dobre rezultate tako što poništava čini i uklanja prokletstva. Ipak, obje su izraz okultnog ili mističnog. Ponekad se mističnu magiju čak poziva u pomoć da bi se pokušala osigurati dobra žetva ili da se pobjedi na atletskom natjecanju. Međutim, Biblija otvoreno govori o toj vrsti spiritističke magije: “Ne smijete tražiti kobne znakove, i ne smijete prakticirati magiju” (3. Mojsijeva 19:26, NW; 5. Mojsijeva 18:9-14; Djela apostolska 19:18, 19).

Gdje se skriva opasnost u izrabljivačkoj magiji? Čitači iz dlana, gatari i iscjelitelji vjerom, da navedemo samo nekoliko primjera, primjenjuju izrabljivačku magiju kako bi unaprijedili vlastite interese. Zar oni svojom profesijom ne pokazuju da žive u skladu s laži? Božja riječ kaže: “Ne lažite i ne varajte bližnjega svojega” (3. Mojsijeva 19:11).

The Encyclopedia Americana navodi: “U nekim slučajevima, magijski postupci mogu služiti da se izazovu duhovi.” Da li želimo prizivati nevolju od demonskih duhova time da čak i indirektno diramo u takvu sferu? Kad im se pruži prilika, demoni mogu i prevarit će nas. Oni traže ‘prikladna vremena’ i neumorni su u svojim nastojanjima (Luka 4:13, NW; Jakov 1:14).

Majstor u vještini prevare i iluzije nije nitko drugi do Sotona Đavo. On prakticira tu vještinu još od svoje prve predstave koju je izveo pred čovjekom u Edenskom vrtu (1. Mojsijeva 3:1-19). Koji bi kršćanin želio biti poput njega? Kršćane se umjesto toga savjetuje da se ‘ugledaju na Boga’ i da se ‘pokore Bogu a protive Đavolu’ (Efežanima 5:1; Jakov 4:7).

Međutim, većina ljudi povezuje riječ “magija” sa zabavom. Neka bi osoba mogla stvoriti iluzije svojim rukama (mađioničarski trikovi), imajući na umu da je ruka često brža od oka. Tome možda nema biblijske zamjerke. Međutim, ako postoji privid da je to okultna magija, da li bi kršćanin ikada želio ostaviti utisak da posjeduje neku natprirodnu, neobjašnjivu silu? Ili ako drugi na temelju te “magične” predstave stječu krivi dojam, zar kršćanin ne bi želio odustati od takve zabave zato da ne bi spoticao druge? (1. Korinćanima 10:29, 31-33). Osim toga, postoji potencijalna opasnost da osoba bude iskušana da ide još dalje, u dublje magijske vještine.

Dakle, kad se radi o magiji koja je očigledno povezana sa spiritizmom, pravi kršćani mudro postupaju ako je izbjegavaju prakticirati. A povrh toga, u svim aspektima života jednog kršćanina — bez obzira da li to uključuje posao, rekreaciju ili zabavu — on će željeti da ‘ima dobru savjest’, savjest koja ne dopušta prigovor protiv Boga ili čovjeka (1. Petrova 3:16; Djela apostolska 24:16).

[Zahvala na stranici 28]

The Bettmann Archive