Muževi i žene — da li zaista različito govore?

PRETPOSTAVIMO da se Marko dovukao do Igorove kancelarije vidljivo snužden uslijed težine svojih briga. Igor je blago pogledao svog prijatelja i sačekao da progovori. “Ne znam hoću li moći zaključiti taj posao”, uzdahnuo je Marko. “Iskrsnulo je toliko mnogo neočekivanih problema, a uprava mi već sjedi na glavi.” “Marko, zašto se brineš?” upitao ga je Igor sigurnim glasom. “Znaš da si ti najbolji čovjek za taj posao, a i oni to znaju. Samo polako. Ti misliš da je to loše? A da vidiš kako sam prošli mjesec...” Igor mu je ispričao nekoliko komičnih detalja svog vlastitog malog fijaska, i uskoro je njegov prijatelj napustio kancelariju nasmijan i rasterećen. Igoru je bilo drago da mu je pomogao.

Pretpostavimo također da je Igor, stigavši tog popodneva kući, odmah shvatio da je i njegova žena, Mira, uzrujana. Pozdravio ju je neobično veselo i sačekao da mu kaže što je muči. Nakon napete, grobne tišine, planula je: “Ne mogu to više podnositi! Taj novi šef je tiranin!” Igor ju je posjeo, zagrlio i rekao: “Srce, nemoj se toliko uzbuđivati. Čuj, pa to je samo posao. Šefovi su takvi. Trebala si čuti kako se moj danas izderao na mene. Ali ako je to za tebe previše, daj otkaz.”

“Tebi uopće nije stalo do toga kako se ja osjećam!” uzvratila je Mira paljbu. “Nikad me ne slušaš! Ne mogu dati otkaz! Ne zarađuješ dovoljno novaca!” Otrčala je u spavaću sobu da bi se dobro isplakala. Igor je u šoku stajao ispred zatvorenih vrata, pitajući se što se to dogodilo. Zašto su se javile tako oprečne reakcije na Igorove riječi utjehe?

Jaz među spolovima?

Neki bi razliku u ovim primjerima pripisali jednostavnoj činjenici: Marko je muškarac; Mira je žena. Lingvistički istraživači vjeruju da se poteškoće pri komuniciranju u braku često mogu zahvaliti spolu. Knjige kao što su You Just Don’t Understand (Ti to jednostavno ne razumiješ) i Men Are From Mars, Women Are From Venus (Muškarci su s Marsa, žene su s Venere) promiču teoriju da muškarci i žene, iako govore istim jezikom, imaju izrazito različite načine komuniciranja.

Neosporno je da kad je Jehova načinio ženu od muškarca, ona nije bila samo preinačeni model. Muškarci i žene izvanredno su i promišljeno kreirani da bi nadopunjavali jedno drugo — u psihičkom, emocionalnom, mentalnom i duhovnom pogledu. Dodajmo ovim urođenim razlikama složenost nečijeg odgoja, životnog iskustva te način na koji na čovjekovo oblikovanje utječu kultura, okolina i pogledi društva na to što je muževno a što ženstveno. Zbog ovih utjecaja, možda postoji mogućnost da se izdvoje određeni načini na koje muškarci i žene komuniciraju. Ali neuhvatljivi “tipični muškarac” ili “tipična žena” mogu postojati samo na stranicama psiholoških knjiga.

Iako je tipično za žene da su osjećajne, ima mnogo muškaraca koji su čudesno nježni u ophođenju s drugima. Iako se logično razmišljanje može više pripisati muškarcima, žene često imaju duboku, analitičku sposobnost opažanja. Dakle, iako je nemoguće bilo koju karakteristiku opisati kao isključivo mušku ili strogo žensku, jedno je sigurno: Uvid u način gledanja onoga drugoga može značiti razliku između miroljubivog suživota i otvorenog rata, naročito u braku.

Svakodnevni izazov komunikacije između muškarca i žene u braku ogroman je. Mnogi razumni muževi mogli bi posvjedočiti da naizgled jednostavno pitanje “Kako ti se sviđa moja nova frizura?” može biti krcato opasnostima. Mnoge taktične žene naučile su suzdržavati se od neprestanog postavljanja pitanja: “Zašto jednostavno ne upitaš za smjer?” kad se njihovi muževi izgube na putu. Umjesto da omalovažavaju naizgled neobične osobine bračnog druga te se tvrdoglavo drže svojih vlastitih, jer “ja sam takav”, partneri koji se vole proniču ispod površine. To ne znači hladno ispitivanje načina komuniciranja onoga drugoga, već to znači s toplinom se zagledati u partnerovo srce i misli.

Kao što je svaka osoba jedinstvena, tako je jedinstven i svaki spoj dviju jedinki u braku. Istinsko slaganje nije posljedica slučaja, već zbog naše nesavršene ljudske prirode zahtijeva naporan rad. Naprimjer, tako je lako pretpostaviti da drugi na stvari gledaju na isti način kao i mi. Mi često udovoljavamo potrebama drugih na isti način na koji bismo željeli da oni udovolje našim potrebama, pokušavajući, možda, slijediti Zlatno pravilo: “Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima” (Matej 7:12). Međutim, Isus nije mislio da bi ono što mi želimo trebalo biti dovoljno dobro za druge. Umjesto toga, mi bismo željeli da nam drugi daju ono što mi trebamo ili želimo. Stoga bismo im mi trebali dati ono što oni trebaju. Naročito je to bitno u braku, jer su se oboje zavjetovali da će udovoljavati potrebama svog partnera u najvećoj mogućoj mjeri.

Mira i Igor položili su takav zavjet. I njihova je dvogodišnja bračna veza bila sretna. Međutim, iako smatraju da se međusobno prilično dobro poznaju, ponekad se dogodi da iskrsnu situacije koje otkriju zjapeći komunikacijski jaz, koji samo dobre namjere nisu u stanju premostiti. “Srce mudroga potiče njegova usta da pokazuju uvid”, kažu Poslovice 16:23, New World Translation. Da, ono što je potrebno kod komunikacije jest uvid. Pogledajmo kakva je sve to vrata otvorilo Igoru i Miri.

Gledište jednog muškarca

Igor plovi nadmetačkim svijetom u kojem svaki čovjek mora zauzeti svoje mjesto na društvenoj ljestvici, bilo ono u danoj situaciji podređeno ili nadređeno. Komunikacija služi utvrđivanju njegovog položaja, sposobnosti, stručnosti ili ugleda. Nezavisnost koju ima dragocjena mu je. Zato se, kad mu se zapovjedničkim tonom daju naredbe, u Igoru stvara otpor. Poruka: “Ti ne radiš svoj posao”, koja se krije čak i iza logičnog zahtjeva, stvara u njemu bunt.

Igor u osnovi razgovara da bi izmijenio informacije. Voli pričati o činjenicama, idejama te novim stvarima koje je naučio.

Kad sluša, Igor rijetko prekida govornika, čak i s malim upadicama, kao što su “aha, da”, budući da on apsorbira informaciju. Ali ako se s nečim ne slaže, neće oklijevati da to i kaže, naročito ako razgovara s prijateljem. Time pokazuje da je zainteresiran za ono što njegov prijatelj ima za reći, istražujući sve mogućnosti.

Kad ima problem, Igor više voli sam doći do rješenja. Zato se možda povlači od svih i svega ostaloga. Ili možda teži da se opusti u nekoj razonodi i na trenutak zaboravi svoju dilemu. O njoj će razgovarati samo ako traži savjet.

Ako mu netko pristupi s problemom, kao što je to učinio Marko, Igor je svjestan da je njegov zadatak pomoći mu, pazeći pritom da se njegov prijatelj ne osjeti nesposobnim. Obično uz savjet ispriča neke od svojih vlastitih problema, tako da se njegov prijatelj ne bi osjećao usamljenim.

Igor voli raditi zajedno sa svojim prijateljima. Za njega, drugarstvo znači zajednički obavljati stvari.

Dom za Igora znači bijeg iz arene, mjesto na kojem više ne mora govoriti da bi se dokazao, mjesto na kojem je prihvaćen, gdje mu se vjeruje, gdje ga se cijeni i voli. Pa ipak, Igoru je ponekad potrebno da bude sam. To ne mora imati veze s Mirom ili bilo čime što ona uradi. Jednostavno mu je potrebno da neko vrijeme provede sam sa sobom. Igoru je teško otkriti svojoj ženi stvari kojih se boji, zbog kojih se osjeća nesigurno i koje ga bole. Ne želi da se ona brine. Njegov je posao da se brine za nju i da je štiti, i potrebno mu je da Mira ima povjerenja kako će on to i učiniti. I dok je željan podrške, Igor ne želi sažaljenje. Od toga se osjeća nesposobnim ili beskorisnim.

Iz perspektive jedne žene

Mira na sebe gleda kao na jedinku u svijetu društvenih odnosa s drugima. Važno joj je uspostaviti i ojačati veze tih odnosa. Razgovor je važan način za stvaranje i potvrđivanje bliskosti.

Ovisnost Mira shvaća kao nešto prirodno. Osjeća se voljenom ako je Igor upita za mišljenje prije nego donese odluku, iako želi da on preuzme vodstvo. Kad ona mora donijeti odluku, voli se konzultirati sa svojim mužem, ne nužno zbog toga da bi joj on rekao što da učini, već da bi pokazala svoju bliskost i oslanjanje na njega.

Vrlo joj je teško direktno nastupiti i reći da joj nešto treba. Ne želi prigovarati Igoru ili prouzročiti da on osjeća kako je ona nesretna. Umjesto toga, ona čeka da bude primijećena ili usput natukne nešto.

Kad razgovara, Miru zanimaju sitni detalji te postavlja mnoga pitanja. To je prirodno zbog njene osjećajnosti i silnog zanimanja za ljude i odnose.

Kad sluša, Mira naglašava govornikove riječi upadicama, kimanjem glave ili pitanjima, čime pokazuje da slijedi govornika te da joj je stalo do onoga što on ili ona imaju za reći.

Snažno se napreže da bi intuitivno znala što je nekome potrebno. Ponuditi pomoć, a da za to nije bila zamoljena, divan je način da pokaže ljubav. Posebno želi pomoći svome mužu da napreduje i da se poboljša.

Kad ima problem, Mira se može osjećati potpuno svladana njime. Potreban joj je razgovor, ne toliko zbog toga da pronađe rješenje, već zbog toga da izrazi svoje osjećaje. Potrebno joj je da zna kako je netko razumije i brine se za nju. Kad joj uzavru osjećaji, Mira daje pretjerane, dramatične izjave. Kad kaže: “Ti nikada ne slušaš”, ne misli to doslovno.

Mirina najbolja prijateljica iz djetinjstva nije ona s kojom je zajednički obavljala stvari, već ona s kojom je razgovarala o svemu. Zato u braku nije ni približno toliko zainteresirana za vanjske aktivnosti koliko za slušača koji ima sposobnost uživljavanja i s kojim može podijeliti svoje osjećaje.

Dom je mjesto na kojem Mira može pričati, a da je se za to ne osuđuje. Ona ne oklijeva svoje strahove i probleme otkriti Igoru. Ako joj je potrebna pomoć, neće se sramiti da to prizna, jer vjeruje da je njen muž tu kad joj je to potrebno i da mu je stalo do toga da je sasluša.

Mira se u braku osjeća voljenom i sigurnom. No povremeno, bez nekog vidljivog razloga, počinje se osjećati nesigurnom i nevoljenom i hitno joj je potrebno uvjeravanje i prijateljstvo.

Da, Igor i Mira, iako nadopuna jedno drugome, prilično su različiti. Razlike koje postoje među njima stvaraju potencijal za ozbiljne nesporazume, iako možda oboje imaju najbolje želje da budu puni ljubavi i podrške. Kad bismo mogli čuti iz koje su perspektive gledali na ranije opisanu situaciju, što bi oni rekli?

Što su vidjeli gledajući iz vlastite perspektive

“Čim sam ušao, vidio sam da je Mira uzrujana”, rekao bi Igor. “Pretpostavio sam da će mi reći zašto kad za to bude spremna. Nije mi se činilo da je to tako veliki problem. Mislio sam da će se osjećati bolje ako joj pomognem razumjeti da se ne treba toliko uzrujavati i da je rješenje jednostavno. Uistinu me povrijedilo kad mi je, nakon što sam je saslušao, rekla: ‘Nikad me ne slušaš!’ Osjećao sam se kao da me krivi za sve svoje frustracije!”

“Cijeli je dan bio jedna velika katastrofa”, objasnila bi Mira. “Znala sam da to nije Igorova krivica. Ali kad je ušao onako veselo, osjećala sam kao da ignorira činjenicu da sam uzrujana. Zašto me nije upitao što nije u redu? Kad sam mu ispričala u čemu je problem, zapravo mi je rekao da sam blesava, da je cijela stvar beznačajna. Umjesto da mi kaže kako razumije što osjećam, Igor, majstor, rekao mi je kako da popravim problem. Nisam željela rješenja, željela sam razumijevanje!”

Bez obzira kako izgledalo ovo prolazno neslaganje, Igor i Mira jako vole jedno drugo. Koji će im uvid pomoći da jasno izraze svoju ljubav?

Gledati očima onoga drugoga

Igor je smatrao da bi bilo nametljivo upitati Miru što nije u redu, pa je stoga prirodno učinio za nju ono što bi želio da drugi učine za njega. Čekao je da se ona otvori i progovori. Mira je bila uznemirena ne samo zbog problema već i zbog toga što joj se činilo da Igor ignorira njeno preklinjanje za podrškom. Nije njegovu šutnju shvatila kao znak nježnog poštovanja — shvatila ju je kao nebrigu. Kad je konačno progovorila, Igor ju je slušao, ne želeći je prekidati. No ona je to shvatila kao da zapravo ne sluša što ona osjeća. A onda joj je ponudio, ne razumijevanje, već rješenje. To je za nju značilo: ‘Tvoji su osjećaji pogrešni; pretjeruješ. Vidiš kako je lako riješiti taj tako mali problem?’

Kako bi to samo drugačije izgledalo da je svaki mogao vidjeti stvari s gledišta onoga drugoga! Možda bi to izgledalo ovako:

Igor dolazi kući i vidi da je Mira uzrujana. “Srce, što nije u redu?” pita on nježno. Poteku suze i bujica riječi. Mira ne kaže: “Za sve si ti kriv”, niti indirektno optužuje Igora da ne radi dovoljno. Igor je drži pokraj sebe i strpljivo sluša. Kad ona završi, kaže: “Žao mi je što se tako osjećaš. Shvaćam zašto si uzrujana.” Mira odgovara: “Hvala ti što si me saslušao. Osjećam se mnogo bolje kad znam da me razumiješ.”

Nažalost, umjesto da rješavaju međusobna neslaganja, mnogi parovi odluče okončati svoj brak razvodom. Nedostatak komunikacije razbojnik je koji hara mnogim domovima. Izbijaju svađe koje potresaju same temelje braka. Kako dolazi do njih? Sljedeći članak govori o tome kako do toga dolazi i kako se to može izbjeći.