Oprečni izvještaji o izlijevanju nafte s Exxonova broda
PROŠLOG travnja, četiri godine nakon katastrofalnog izlijevanja nafte s broda Exxon Valdez u Zaljevu Princa Williama, Exxonovi su znanstvenici konačno objavili svoja otkrića. Prema časopisu New Scientist, Exxon tvrdi da je “šteta prouzročena izlijevanjem trajala samo nekoliko mjeseci i da se Zaljev Princa Williama gotovo u potpunosti oporavio”. Daleko drugačije bile su procjene američkih vladinih znanstvenika koji su proveli četiri godine proučavajući posljedice izlijevanja: “Kristalno je jasno da je dugoročno oporavljanje daleko od završetka. U nekim slučajevima bit će potrebno mnogo godina.” Oni optužuju: “Exxon bira i uzima one informacije koje mu služe da bi ustanovio postojanje oporavka.” Sljedeći izvaci iz onoga što je otkrio morski biolog i komercijalni ribar Rick Steiner pokazuju trenutno stanje stvari u zaljevu.
“Posebno upada u oči rijetkost morskih vidri, šarenih patki, tankokljunih luma i oštrigara. (...) U zoni plime i oseke na nakupinama dagnji još se uvijek može naći nafte koja je tu zaglavila prije četiri godine. (...) Ribari su sve do prošlog ljeta morali čekati na povratak lososâ kako bi mogli vidjeti je li nafta nanijela štetu potomcima mladih pacifičkih lososa, koji su se pojavili u vrijeme izlijevanja. Povratak je bio katastrofalan: samo četvrtina do trećina procijenjenog broja. (...) Državni i federalni znanstvenici pronašli su učinke nafte u organizmima od riba do kitova — i to u obliku oštećenja mozga, nesposobnosti reprodukcije, genetskih oštećenja, strukturalnih deformacija kao što su zakrivljenje kralješnice, tromost, smanjeni rast i tjelesna težina, izmijenjene navike hranjenja, smanjenje obujma jaja, očni tumori, povećani broj parazita, oštećenja jetre i abnormalnosti u ponašanju.
Ako je bilo što postalo jasno, onda je to činjenica da u stvarnosti ne postoji takvo što kao što je oporavak od izlijevanja nafte. Mi jednostavno ne možemo popraviti pokvareni ekosistem kao što možemo popraviti pokvareni stroj. Mnogima je ova spoznaja bila gorkom pilulom koju su morali progutati” (National Wildlife EnviroAction).
Jedan vladin znanstvenik izjavljuje: “Način na koji se studije provode nije nepristran. Znanošću rukovode odvjetnici koji odlučuju koja će studija poduprijeti tvrdnje o šteti — ili koja će pomoći da se pobiju optužbe.” New Scientist postavlja umjesno pitanje: “Ima li ikakve koristi od znanosti kad su u pitanju snažni sebični interesi?”
[Zahvala na stranici 31]
Wesley Bocxe/Sipa Press