Što kaže Biblija?

Koju vrstu razvoda Bog mrzi?

“PROBLEMA koji su popratili moj razvod bilo je mnogo”, pisala je jedna kršćanka čiji je muž počinio nevjeru. “Period prilagođavanja nije lako vrijeme. Morala sam se prilagoditi ne samo u misaonom već i u financijskom i duhovnom pogledu. Pitala sam se hoće li Jehova blagosloviti moju odluku, budući da sam znala da Pisma kažu kako on mrzi razvod. To me neprestano zabrinjavalo.”

Kad brak prestane postojati, komplikacije ne prestanu. Odjednom se pojavi kompletno novi skup problema. Osjećaji — depresije, usamljenosti, krivnje — koji se pojave niotkuda. Borbe oko starateljstva koje treba voditi. Sin ili kćerka koji plaču za mamom ili tatom. Financijske poteškoće koje stvaraju pritisak. Pokušaj da se nosi sa željom za intimnostima koje samo brak dopušta.

Zatim, postoji i Božje gledište o kojem moramo razmisliti. Biblija kaže da Bog ‘mrzi razvod’ (Malahija 2:16, NW). Znače li ove riječi da Bog mrzi sve razvode? Treba li, stoga, kršćanin osjećati krivnju zbog toga što je zatražio razvod kad je njegov bračni drug počinio nevjeru? Da bismo na to odgovorili, pogledajmo kakve su bile okolnosti u Malahijinim danima koje su potakle Boga da kaže kako mrzi razvod.

“Ne smijete postupati izdajnički”

Malahija je prorokovao nakon 443. pr. n. e., skoro stotinu godina nakon što su se židovski izgnanici vratili iz Babilona. U Judi je nastalo žalosno stanje, naročito među svećenicima (Malahija 2:7-9). Postupci poput laganja, preljuba, podvala i ugnjetavanja općenito su prevladavali među Izraelcima (Malahija 3:5). Ti su uvjeti izazvali toliki skepticizam da su neki zaključili: “Bogu služiti ne donosi nikakve koristi” (Malahija 3:14, Ša).

Religiozni i moralni raspad u Malahijinim danima odrazio se i u sve manjem poštivanju braka. Mnogi su se izraelski muževi razvodili od žena svoje mladosti da bi se, možda, oženili mlađim pogankama. Jehovin je žrtvenik bio prekriven suzama odbačenih žena koje su dolazile u svetište kako bi plakale i uzdisale pred Bogom (Malahija 2:13-15).

Što je Jehova Bog mislio o takvim razvodima? On je upozorio preko Malahije: “ ‘Morate se čuvati s obzirom na svoj duh i neka nitko ne postupa izdajnički sa ženom svoje mladosti. Jer on mrzi razvod’, rekao je Jehova Bog Izraelov (...). ‘I morate se čuvati s obzirom na svoj duh, i ne smijete postupati izdajnički’ ” (Malahija 2:15, 16, NW). Prema djelu Theological Wordbook of the Old Testament (Teološki rječnik Staroga zavjeta), hebrejska riječ prevedena s ‘postupati izdajnički’ znači “postupati prijevarno, (postupati) nevjerno”. U Psalmu 59:5, particip tog glagola preveden je s “izdajice” (NW).

S obzirom na takvu pozadinu, bolje možemo razumjeti riječi iz Malahije 2:16: “On mrzi razvod” (NW). Jehova mrzi onu vrstu razvoda koja uključuje lakomisleno odbacivanje jednog bračnog druga kako bi se uzelo drugog. Naprimjer, čovjek koji bi počinio preljub, a onda se razveo od svoje nedužne bračne družice protivno njenoj želji ili je natjerao da se razvede od njega kako bi se on mogao oženiti nekom drugom, uistinu bi sa svojom ženom postupao izdajnički. Takvo prijevarno, nevjerničko postupanje s nedužnim bračnim drugom ogavan je grijeh u Božjim očima. Čovjek koji uzme najbolje godine ženina života a onda je odbaci, u korist možda mlađe žene, uistinu je izdajica.a

Što je, međutim, s nedužnim bračnim drugom koji se odluči rastati od supružnika koji je počinio preljub? Mrzi li Bog i takve razvode?

Božji vlastiti primjer

Može li Bog uistinu znati što znači biti suočen s odlukom razvesti se od bračnog druga koji je počinio preljub ili se ne razvesti? Simbolično govoreći, Jehova je sebe smatrao oženjenim s drevnom izraelskom nacijom putem saveza koji je sklopio s njom (Izaija 54:1, 5, 6; 62:1-6; Jeremija 31:31, 32). Kao suprug, Jehova je uvijek bio vjeran, nikada svoju naklonost nije okrenuo prema nekom drugom narodu (Psalam 147:19, 20; Amos 3:1, 2). Ali Izrael? Kakvom se ženom nacija pokazala?

Nacija se kao cjelina uvijek iznova pokazivala nevjernom prema savezu te je s vremenom došla u stanje opisano u molitvi koja je zabilježena u Danijelu 9:5, 6: “Zgriješismo i zlo činismo i bismo bezbožni, i odmetnusmo se i odstupismo od zapovijesti tvojih i od zakona tvojih. I ne slušasmo sluga tvojih proroka, koji govorahu u tvoje ime carevima našim, knezovima našim i ocima našim i svemu narodu zemaljskom.” U Jehovinim je očima takva nevjernost bila jednaka preljubu počinjenom od žene (Jeremija 3:1).

Nakon što je stoljećima pokazivao strpljenje i dugotrpljivost, što je Jehova učinio? Poduzimajući snažnu sudsku akciju, Jehova se, otjeravši prvo sjeverna, a onda južna plemena iz njihove zemlje u izgnanstvo, u stvari razveo od te nacije (Jeremija 3:8; Danijel 9:11, 12). Kako bi Jehova, s obzirom na svoj vlastiti primjer, mogao mrziti to da se nedužni bračni drug odluči rastati od supružnika koji je bio nevjeran prema bračnom zavjetu?

Brak je u Božjim očima sveto uređenje i oni koji stupaju u njega ne bi smjeli olako shvaćati zavjet koji su dali (Jevrejima 13:4). Ali ukoliko se jedan bračni drug pokaže nevjernim prema zavjetu time da počini “blud”, Bog nedužnom supružniku dopušta pravo odluke, oprostiti ili zatražiti razvod (Matej 19:9). To je teška odluka, odluka koju nedužni bračni drug mora sam donijeti. Ako nedužni bračni partner odluči okončati brak, ne treba se osjećati krivim zbog toga što je zatražio razvod. Imajmo na umu da Jehova ne mrzi sve razvode, već samo one koji uključuju nebiblijsko odbacivanje jednog bračnog druga da bi se uzelo drugog.b

[Fusnote]

[Zahvala na stranici 20]

Historic Costume in Pictures/Dover Publications, Inc., New York