Fascinantna potraga za novim lijekovima

Od dopisnika Probudite se! iz Britanije

Što povezuje gumu, kakao, pamuk i sredstva za ublažavanje bolova? Sve se to može dobiti iz biljaka. Pored šećera i kisika koje stvaraju fotosintezom, zelene biljke proizvode i izvanredan niz supstanci iz drugih bazičnih kemijskih građevinskih blokova. Te sekundarne kemikalije su ono što svakoj biljci daje njena osebujna svojstva.

ŽARENJE koprive, kiselkast okus jabuke i nježan miomiris ruže, sve to ovisi o različitim kombinacijama kemijskih supstanci koje proizvode same biljke. Dakle, ono što bi moglo izgledati kao jedan jedini proizvod često je zapravo vrlo kompleksna smjesa.

Kemijske tvornice u prirodi

Razmotrite karakterističan miris kakaa. Jeste li znali da su znanstvenici do sada otkrili 84 različite hlapive kemikalije koje se spajaju da bi dovele do te jedinstvene arome? Sadržaj sjemenki kakaa krajnje je složen, a proteklih je godina mnogo napora uloženo u to da ga se identificira. A to je samo jedan prirodni proizvod.

Kolesterol je masna supstanca, možda najpoznatija po svojoj mogućoj vezi sa srčanim oboljenjima kod ljudi. Međutim, kod nekih biljaka to je početna točka za stvaranje izuzetno važne grupe kemikalija pod nazivom steroidi. Steroidi uključuju vitamin D, hormone (kao što je kortizon) i lijekove kao što su protuupalni betametazon. Diosgenin, steroid koji se koristi u proizvodnji oralnih kontracepcijskih sredstava, proizvode određene vrste divljeg bljušta. S druge strane, kortizon se proizvodi od hekogenina, prirodnog steroida koji se ekstrahira iz pulpe lista biljke sisal nakon izrade vlakna. Mnogi od današnjih novih lijekova najprije su bili izolirani iz tkiva biljaka.

Biljke i čovjek

Iako čovjekova upotreba sintetičkih lijekova pripada suvremenom razvoju medicine, ekstrakti iz biljaka koristili su se kao kure za obične bolesti već tisućama godina. Rani asirski zapisi opisuju upotrebu obične šumarice za ublažavanje boli. A egipatski medicinski papirusi iz vremena faraonâ otkrivaju raširenu upotrebu ljekovitih biljaka.

Svjetska zdravstvena organizacija zabilježila je upotrebu oko 20 000 ljekovitih biljaka širom svijeta. Procjenjuje se da se samo u Britaniji svake godine upotrijebi 6 000 do 7 000 tona biljaka za sastojke u oko 5 500 različitih biljnih proizvoda, a u Sjedinjenim Državama računa se da se više od polovice svih liječničkih recepata odnosi na lijekove koji se dobivaju od biljaka.

Pronalaženje novih lijekova

Uz oko 250 000 poznatih vrsta biljaka na svijetu, a svaka posjeduje potencijalno jedinstvene kemijske kombinacije, znanstvenici neprestano traže ključeve za pronalaženje korisnih lijekova. Jedan od istaknutih načina jest proučavanje kako ljudi liječe oboljenja koristeći biljke koje rastu u njihovoj okolici.

Otkriće kokaina započelo je promatranjem da žvakanje lišća koke umrtvljuje bol uslijed gladi i smanjuje umor. Izolirajući i modificirajući strukturu molekule kokaina, kemičari su proizveli sintetički derivat koji se koristi kao lokalni anestetik. Ako vam je zubar dao injekciju da vam “umrtvi” dio vilice kako bi vas poštedio bolnog iskustva, onda postoji velika mogućnost da ste imali koristi od ovog istraživanja.

Mnogo dragocjenih informacija o upotrebi biljaka još se uvijek čuva u botaničkim zbirkama. Znanstvenici koji su proveli preko četiri godine ispitujući 2,5 milijuna uzoraka u Gray Herbariumu i Arnold Arboretumu na univerzitetu Harvard mogli su ukazati na više od 5 000 vrsta biljaka koje se ranije previdjelo kao potencijalne izvore lijekova.

Jedan drugi pravac istraživanja uspoređuje kemijske sadržaje biljaka. Ako jedna vrsta sadrži korisne sastojke, srodni sastojci također mogu biti vrijedni. Kad je istraživanjem na jednom sjevernoaustralijskom stablu, kestenu Moreton Bay, izoliran kastanospermin, otrov koji pokazuje antivirusnu aktivnost, botaničari koji su tragali za srodnim stablima predložili su da se pogleda južnoamerička Alexa.

Istraživanje u potrazi za lijekom protiv raka

Ponekad ključevi mogu odvesti u pogrešnom pravcu, a zatim donijeti neočekivane rezultate. Tvrdilo se, naprimjer, da ekstrakti iz madagaskarskog zimzelena mogu liječiti dijabetes. Kanadski istraživači su ga počeli testirati, ali na njihovo iznenađenje ekstrakt zimzelena potisnuo je imunološki sistem smanjivši proizvodnju bijelih krvnih zrnaca. To je doktorima dalo ideju da testiraju ekstrakt na leukemiji, raku bijelih krvnih zrnaca.

Konačno je izolirano oko 90 supstanci, od kojih su se dvije, poznate kao vinkristin i vinblastin, pokazale korisnima u medicinskom pogledu. One su u biljkama prisutne u tako malim količinama da je potrebno oko tonu biljnog materijala da bi se dobilo 2 grama vinkristina. Danas ti sastojci i njihovi derivati omogućavaju kemoterapiju koja se širom svijeta koristi u liječenju dječje leukemije.

Krajem 1950-ih, američki Nacionalni institut za rak pokrenuo je program metodičnog ispitivanja u trajanju od 25 godina, tokom kojeg je na kulturama raka ispitano na protutumorsku aktivnost 114 000 biljnih ekstrakata iz 40 000 biljnih vrsta. Oko 4 500 tih ekstrakata dalo je zanimljive efekte, dostojne daljnjeg proučavanja. Ali konzultant farmakognozist dr. W. C. Evans istaknuo je: “Krajnje je nevjerojatno da će se široki spektar lijekova protiv raka zaista pronaći” kao izravna posljedica takvog istraživanja, bez obzira koliko je ono važno. Vrste raka se enormno razlikuju, a u tim testovima koristilo se samo nekoliko kultura sa stanicama raka koje brzo rastu.

Novi lijekovi iz starih biljaka

Dobro poznate biljke istraživačima daju sve više materijala za razmišljanje. Đumbir se, naprimjer, sada koristi kao antiemetik, naročito djelotvoran protiv bolesti kretanja.a Još je značajnije da bi se đumbir mogao pokazati korisnim za olakšavanje oboljelima od tropske parazitske bolesti shistosomijaze (bilharcijaze). Testovi na zaraženoj školskoj djeci u Nigeriji, kod kojih su se koristile tablete od đumbirovog praha, zaustavili su pojavljivanje krvi u urinu i smanjili količinu shistosomovih jajašaca.

Istraživači jedva da su počeli sa zadatkom ispitivanja biljnog carstva u potrazi za daljnjim lijekovima. Čak i one biljke koje su relativno dobro poznate još uvijek čuvaju mnoge tajne. Sladić je sada tražen jer su kemikalije koje su otkrivene u njemu efikasni protuupalni agensi, a njihovi derivati mogu pružiti olakšanje nekim osobama koje pate od artritisa. Znanstvenici također ispituju obični grašak zbog protugljivičnih i protumikrobskih djelovanja.

Neobuzdano uništavanje biljnih vrsta u nekim područjima svijeta, prije nego što su te biljke evidentirane, znači da se potraga za novim lijekovima mora brzo nastaviti. Pažljiva kemijska analiza biljaka i njihovo genetičko očuvanje ostaje vrhovni prioritet, čak i kod biljaka koje su dobro poznate. Ipak, ostaje još jedna enigma za riješiti: Kakve koristi imaju same biljke od tih mnogih izvanrednih kemikalija? Zašto, naprimjer, biljka tušanj (portulak) proizvodi tako visoku koncentraciju noradrenalina, hormona za koji je ustanovljeno da je neophodan za ljudsku dobrobit?

Zaista, naše poznavanje kompleksnosti života biljaka još je uvijek krajnje ograničeno. Ali ono što znamo upućuje na opću konstrukciju, na slavu Veličanstvenom Konstruktoru.

[Bilješka]

[Slika na stranici 24]

Đumbir se koristi kao antidot za bolest kretanja