Meksiko — mijenja svoje zakone o religiji
DANA 16. SRPNJA 1992. U MEKSIKU JE NA SNAGU STUPIO NOVI ZAKON O VJERSKIM ZAJEDNICAMA I JAVNOM BOGOŠTOVLJU. ZAŠTO JE TO BILO POTREBNO I ŠTO TAJ NOVI ZAKON SADRŽI? RAZMOTRIMO OVO PITANJE KOJE JE POBUDILO MNOGA OČEKIVANJA.
ŠPANJOLSKIM osvajanjem onoga što je danas Meksiko, ljudima je silom nametnuta katolička religija. Kad je došlo vrijeme da se reguliraju religiozna pitanja, djelomično je primijenjen španjolski zakon, Constitución de Cádiz (1812); članak 12 glasio je: “Religija španjolskog naroda jest i uvijek će biti katolička, apostolska, rimska, jedna i jedina prava religija.” Kasnije je, 1824, uveden meksički ustav u kojem je stajalo: “Religija meksičkoga naroda jest i uvijek će biti katolička, apostolska, rimska. Narod je štiti mudrim i pravednim zakonima, te zabranjuje upražnjavanje bilo koje druge.” Iako je bilo nekoliko revizija državnog zakona, ista misao izražavana je čak sve do 1843, dajući katoličkoj religiji prioritet te, ustvari, isključujući svaku drugu religiju.
Godine 1857. meksički državnik imenom Benito Juárez započeo je s revizijom državnih zakona uvodeći ono što je bilo nazvano Zakoni o reformi. To je učinjeno kako bi se “nacionalizirali crkveni posjedi” i “povećala politička i ekonomska moć države te smanjila moć [katoličke] Crkve” (Historia de México, svezak 10, stranica 2182.). U tom paketu zakona izdanom 1859. proglašen je i Zakon o nacionalizaciji crkvenih posjeda, kao i zakon koji je zahtijevao da se brakovi, da bi bili ozakonjeni, sklapaju pred državom. Godine 1860. donesen je Zakon o slobodi vjeroispovijedi.
Zakoni o reformi dali su ljudima određenu religioznu slobodu, jer se njima odredilo da katolička religija više nije jedina religija koja može postojati u zemlji. Međutim, ta novostečena sloboda bila je prilično ograničena i uvjetovana. Zakoni su priznavali postojanje religija u Meksiku, no nisu im dopuštali nikakvo zakonsko priznanje ili prava. Zakoni o reformi bili su zamišljeni posebno da bi ograničili katoličku religiju, no time se ograničilo i sve ostale religije u zemlji. Unatoč tomu, religije koje nisu pripadale katoličanstvu mogle su sada slobodnije djelovati tako da su protestantske religije iz Sjedinjenih Država započele evangelizacijsku kampanju u toj zemlji.
Zakoni o reformi ponovo su stupili na snagu 1917. popraćeni istim antiklerikalističkim duhom, što je prouzročilo proganjanja svećenika i katoličkog pučanstva. To je dovelo do rata Cristerosa godine 1926, katoličkog rata usmjerenog protiv države, rata koji je predstavljao pokušaj sprečavanja provedbe restriktivnih zakona koji su upravljali religijom. Taj je rat 1929. okončan stanovitim sporazumom o toleranciji od strane države, no zakoni su ostali nepromijenjeni.
Komentirajući te zakone, knjiga Una Ley Para la Libertad Religiosa (Zakon o slobodi vjeroispovijedi) navodi: “Mi shvaćamo da su prvobitno članak 24 našeg Ustava u svom drugom stavku i drugi reformirani članci ustava, predstavljali jasno kršenje religiozne slobode, budući da su ograničavali vanjsko očitovanje osobne vjeroispovijedi te je očitovanje toga podložio odredbama donesenima od strane vlasti.
Nadalje, ustavne odredbe bile su jasno protivne onome što je ustanovljeno Općom deklaracijom o pravima čovjeka Ujedinjenih naroda (članak 19) te Američkom konvencijom o pravima čovjeka (članak 12), međunarodnim dokumentima koje je meksička država usvojila.”
Godine 1988, kad je novi meksički predsjednik započeo svoj šestogodišnji mandat, na predsjedničku inauguraciju pozvana je i katolička hijerarhija. U svojoj poruci, predsjednik Carlos Salinas de Gortari obznanio je potrebu za osuvremenjavanjem odnosa između Crkve i Države. Taj novi pristup doveo je do zaključka da je obavezna revizija zakona koji se odnose na religiju. Pored toga, zemlja se razvijala u demokratičnije društvo te su započeti pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Državama i Kanadom. Stoga je bilo neophodno revidirati zakon kako bi bio u skladu sa slobodom vjeroispovijedi.
Novi zakon
Novi zakon, kao što je navedeno u prvom članku, “zasnovan je na povijesnom načelu razdvojenosti Crkve i Države, kao i na slobodi vjeroispovijedi (...)”. Drugi članak pojedincu garantira slobodu “da ima ili prihvati religiozna vjerovanja koja želi te da, skupno ili pojedinačno, vrši činove bogoštovlja ili obrede koji su mu po volji (...) da ne ispovijeda nikakva religiozna vjerovanja (...) da ne bude predmet diskriminacije, prisile ili neprijateljstva zbog svojih religioznih uvjerenja (...) da se udružuje i miroljubivo sastaje u religiozne svrhe”. Ovim zakonom, “crkve i religiozne grupe dobit će pravni status religioznih institucija čim na Ministarstvu unutarnjih poslova obave odgovarajuću registraciju, koja se zahtijeva”. Također, “religiozne ustanove osnovane po sadašnjem zakonu mogu posjedovati svoju vlastitu nadarbinu koja im omogućava da ispune svoj cilj”.
Jehovini svjedoci zakonski registrirani
U skladu s tim novim zakonom Jehovini svjedoci u Meksiku podnijeli su 13. travnja 1993. Upravi za vjerska pitanja zahtjev da budu registrirani kao religija. Prije toga, Jehovini su svjedoci, kao i svaka druga religija u zemlji, de facto postojali, no nisu bili nikakav pravni subjekt. Jehovini svjedoci prisutni su u toj zemlji još od početka 20. stoljeća. Iako nije bilo pravnog priznanja, vlada Meksika 2. lipnja 1930. ozakonila je International Association of Bible Students. Dana 20. prosinca 1932. to ime promijenjeno je u La Torre del Vigia (Kula stražara). No zbog zakona koji su ograničavali religiozne aktivnosti u zemlji, 1943. registrirano je novo tijelo i to kao udruženje građana. Na taj je način Jehova blagoslovio djelo koje su Jehovini svjedoci godinama izvršavali. Ovoga časa, u skladu s dokumentom datiranim na 7. svibnja 1993. koji im je uručen 31. svibnja 1993, Jehovini svjedoci registrirani su kao La Torre del Vigía, A. R. te kao Los Testigos de Jehová en México, A. R., u oba slučaja kao vjerska zajednica.
Pod tim novim pripremama, Jehovini svjedoci u Meksiku, kao i u 230 drugih zemalja svijeta, nastavljaju naporno raditi na propovijedanju Božjeg Kraljevstva. U Meksiku postoji veliki program širenja, koji uključuje izgradnju novih Dvorana Kraljevstva te novih kongresnih dvorana. S preko 380 000 objavitelja i nekih 30 000 novokrštenih svake godine, tamo ima mnogo posla, što se očituje u 530 000 biblijskih studija na domu, koliko ih se trenutno vodi.
To ne znači da su u Meksiku Jehovini svjedoci riješili sve svoje probleme. Djeca se još uvijek suočavaju s pritiscima u školi zbog pitanja neutralnosti. Međutim, u postupanju s različitim religijama u zemlji vlasti nastoje nepristrano primjenjivati novi zakon. Meksiko je novim zakonom o religiji uistinu napravio veliki korak u obrani ljudskih prava i religiozne slobode.
[Slike na stranici 13]
Dokumenti o registraciji Jehovinih svjedoka u Meksiku
[Slika na stranici 14]
Novi centar za biblijsko obrazovanje koji su Jehovini svjedoci podigli u Meksiku