Ispunjenje velikog sna!
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ NIGERIJE
PREKO 500 Svjedoka bilo je 9. veljače 1994. na ručku u Betelskom domu u Nigeriji, kad su konobari na kolicima donijeli sladoled za desert. “Kojim je to povodom?” neki su se glasno pitali. “Nije to samo sladoled, nego toliki izbor — vanilija, čokolada, jagoda i pistaccio!”
“Sladoled u četiri boje! To ima posebno značenje”, objavio je predsjedavajući za ručkom. “To je zato da bismo proslavili prelazak na četverobojni [višebojni] tisak!”
Gromoglasan aplauz koji je uslijedio nije bio samo za sladoled u blagovaonici. Bilo je to u znak zahvalnosti za nove tiskarske strojeve u tiskari koji su već bili počeli višebojno proizvoditi časopise Kula stražara i Probudite se! Višebojni tisak sad je po čitavom svijetu bio stvarnost. Nigerija je bila posljednja od velikih podružnica sa štamparijama u kojoj se prešlo na višebojni tisak — što je bio korak s kojim se započelo sredinom 1980-ih. S izdanjem Kule stražare od 15. ožujka 1994, dvobojni tisak postao je u Nigeriji stvar prošlosti.
Iz nizozemske podružnice stigla su dva nova tiskarska stroja Koenig i Bauer Rapida 104. Uz strojeve stigla je i druga tiskarska oprema: stroj za snimanje offset ploča, stroj za savijanje, stroj za šivanje, stroj za obrezivanje te stroj za poprečno vezanje rola. To je ukupno iznosilo 130 tona opreme.
Tiskarski strojevi koji lebde u zraku!
S odlukom da se pošalju strojevi pojavio se i problem kako ih otpremiti. Strojevi teški 35 tona ne stanu u putnu torbu! Bernd Sauerbier, koji je organizirao otpremu iz Nizozemske, rekao je: “Trebali smo razmišljati o tome kako na najbolji način transportirati strojeve da bi ih se zaštitilo od oštećivanja.”
Inače se takvi strojevi transportiraju u ogromnim drvenim sanducima. Međutim, braća su strahovala da drvo možda neće biti dovoljno čvrsto da bi izdržalo teške uvjete putovanja morem zajedno s lučkim utovarom i istovarom. Druga jeftinija i sigurnija mogućnost bila bi otpremiti ih u 12-metarskim čeličnim transportnim kontejnerima. Ali kako staviti tako ogromne strojeve u kontejnere i izvaditi ih iz njih? Brat Sauerbier rekao je: “Bio je to izazov budući da nismo imali iskustva s utovarom tiskarskih strojeva u kontejnere. Čak ni tvrtka koja je proizvela strojeve nije znala kako ih transportirati na taj način.”
Rješenje je uključivalo upotrebu zračnih jastuka, koji su također poznati kao zrakom ispunjeni kalupi. Ovi zračni jastuci ne izgledaju impresivno, ali obavljaju velik posao. To su plosnati jastuci, načinjeni od aluminija i gume, malo veći i teži od aktovke. Ispuni ih se komprimiranim zrakom koji se tjera prema dolje. Time se zračni jastuci podižu malo iznad tla zajedno sa svim što se nalazi na njima.
Na taj se način čak i dijelove tiskarskog stroja teškog mnogo tona može nositi na tankom zračnom jastuku. Oni lebde u zraku! Nakon što se dio podigne s tla, lako ga se može rukom pogurnuti kamo god želite.
Svjedoci su na dno kontejnera postavili ploče od iverice tako da bude dovoljno glatko da bi se u kontejnerima upotrijebilo zračne jastuke. Također su se trebali pobrinuti da pod svakog kontejnera bude potpuno ravan. Kad su strojevi bili u kontejnerima, braća su sa strane i na vrh svakog kontejnera postavila čelične šipke kako bi jače pričvrstila teret. Trebalo je dva tjedna u kolovozu 1993. da bi se sve dijelove utovarilo u kontejnere.
Dana 29. prosinca 1993. u 6.00 sati popodne prvih pet kontejnera pristiglo je u betelski kompleks u Nigeriji. Braća su već čekala, spremna da otpočnu s napornim poslom iskrcavanja. Radili su preko noći sve do zore. Kako su strojevi bili smješteni na zračnim jastucima, radnici su ih napumpali komprimiranim zrakom pa su komad po komad dijelovi iskliznuli iz kontejnera. Potom su dizalice podigle svaki dio na posebno napravljenu platformu na ulazu u štampariju. Ponovo se upotrijebilo zračne jastuke i, dok je to pratilo mnoštvo oduševljenih promatrača, strojeve se ručno odguralo do mjesta gdje će biti stavljeni u pogon.
Oduševljene reakcije na višebojne časopise
U 7.45 navečer, 3. veljače 1994. strojevi su proizveli prvu višebojnu Kulu stražaru na engleskom jeziku štampanu u Nigeriji. Ubrzo su strojevi također štampali časopise na joruba, igbo, efik i francuskom jeziku.
Kakve su bile reakcije kad su prvi primjerci bili dostupni onima koji žive u Betelu? “Bio sam ushićen!” uskliknuo je jedan brat. “Privlačan izgled časopisa daleko nadmašuje bilo koju drugu publikaciju koja se proizvodi u ovoj zemlji.”
Jedan je drugi brat rekao: “Čim su bili stavljeni na raspolaganje, podigao sam 20 primjeraka koje sam poštom poslao svojoj obitelji i prijateljima. Jedva čekam da ih upotrijebim u službi.”
Jedna je sestra, kad su je upitali što misli o novim višebojnim časopisima, odgovorila: “Naprosto veličanstveno! To je još jedan dokaz da se Jehova brine za svakoga širom svijeta!”
Tako dok su radnici u Betelu uživali u svom sladoledu u četiri boje, razmišljali su o četverobojnim časopisima. Bilo je to, kao što je netko rekao, “ispunjenje velikog sna”.
[Slike na stranici 21]
Dijelove tiskarskog stroja teškog mnogo tona nosilo se na tankom zračnom jastuku