Orgulje od bambusa — neobično glazbalo s Filipina
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! S FILIPINA
ORGULJE u ovom ili onom obliku postoje već više od 2 000 godina. Tehnike izrade varirale su, no svim orguljama zajedničko je to da imaju redove svirala koje su dio mehanizma za proizvodnju zvuka. Svirale se uglavnom izrađuju od drva i metala. Međutim, orgulje o kojima vam želimo govoriti imaju svirale načinjene uglavnom od bambusa. Od ukupno 953 svirale koje služe za proizvodnju zvuka, 832 načinjene su od bambusa. Ostale su metalne. K tome, ima nekoliko svirala koje služe samo kao dekoracija.
Na kom principu rade orgulje od bambusa? Na istom na kojem rade i druge orgulje. Imaju dvije vrste svirala u koje se pumpa zrak čime se proizvodi zvuk. Šuplje svirale — s polukružnim otvorima u blizini mjesta na kojem se spajaju sa sviraonikom — proizvode zvuk na sličan način kao i frula. Svirale s jezičcima — što znači da u sebi sadrže jezičac koji vibrira — proizvode zvuk na način sličan načinu proizvodnje zvuka kod klarineta ili saksofona. Činjenica da je većina svirala načinjena od bambusa daje orguljama specifične akustične karakteristike.
Izrada orgulja
Izgradnju ovih orgulja od bambusa započeo je 1816. španjolski misionar Diego Cera. Zašto je korišten bambus? Možda je, s obzirom na relativnu siromašnost područja, jedan faktor bila potreba da se upotrijebe jeftini materijali. Štoviše, graditelj orgulja nesumnjivo je želio iskoristiti prikladne mjesne materijale.
Godine 1816. bambusi su sasječeni i zakopani u pijesak na morskom žalu i tu ostavljeni otprilike godinu dana. Smatralo se da oni koji prežive izloženost insektima i atmosferilijama imaju kvalitete izdržljivosti pa ih se upotrijebilo u izradi orgulja. Tokom sljedećih nekoliko godina sastavljeni su različiti dijelovi orgulja. Kad je 1821. dovršen njihov najveći dio, proglašene su “najboljim i prvim glazbalom takve vrste u zemlji”.
Preživljavanje nedaća
Život ovih orgulja od bambusa nije bio lak. Godina 1829. donijela je gradu Las Piñasu, u kojemu su se nalazile orgulje, nekoliko potresa. Krov zgrade koja ih je udomljivala bio je uništen, a orgulje su vjerojatno neko vrijeme bile izložene atmosferilijama. Godine 1863. potres izuzetne jačine još je više oštetio orgulje. Neke su svirale zamijenjene, ali su ih insekti s vremenom uništili. Godine 1880. još jedan katastrofalan potres teško je oštetio zgradu u kojoj su se nalazile orgulje, a prije nego je zgrada u potpunosti popravljena, uslijedio je udar tajfuna. Tada su već različiti dijelovi orgulja bili raspršeni posvuda.
Tokom godina bilo je nekih pokušaja da se orgulje poprave, ali je jedan takav pokušaj rezultirao trajnim oštećenjem. Majstor je ispilio dio bambusovih svirala kako bi ugradio neke ventile za udešavanje. To je trajno promijenilo visinu tona instrumenta. I tako su, usprkos pokušajima da ih se popravi, orgulje sve više propadale.
Orgulje su preživjele i rat. Las Piñas je krajem 1890-ih bio poprište okršaja između Filipinaca i Španjolaca te između Filipinaca i Amerikanaca, tokom Filipinsko-američkog rata. Bez obzira na to, unatoč propadanju, zapisi iz razdoblja od 1911. do 1913. pokazuju da su posjetitelji dolazili kako bi razgledali orgulje.
Godine od 1941. do 1945. donijele su Filipinima Drugi svjetski rat. Tokom japanske okupacije markiz Y. Tokugawa, rođak cara Hirohita, obratio je pažnju orguljama. Organizirao je djelomične popravke, ali je u godinama nakon toga jako malo učinjeno za instrument.
Onda se 1970-ih digla galama oko njihove restauracije. Od stotina svirala načinjenih od bambusa, 45 ih je nedostajalo a 304 je bilo pokvareno. U jednoj je pronađeno ptičje gnijezdo. Da li se moglo išta učiniti da bi se orgulje vratilo na nivo potreban za izvedbe?
Restauracija
Projekt restauracije započet je u ožujku 1973. a posao je povjeren jednoj uglednoj stranoj tvrtki. Svirale su otpremljene u Japan, a ostatak orgulja u Njemačku. Tamo je izgrađena posebna prostorija u kojoj se simuliralo filipinsko podneblje. U toj se prostoriji odvijao restauracijski posao.
Cilj je bio stvari učiniti što sličnijima originalnom dizajnu. Konačno su popravci dovršeni. Svirale popravljene u Japanu prenijete su avionom u Njemačku. Čitave orgulje ponovo su sastavljene i isprobane. Zatim su 18. veljače 1975. zadivile uši njemačke publike u jednosatnom koncertu.
Ubrzo nakon toga orgulje su zapakirane u desetke sanduka i svih njihovih 5 626 kilograma otpremljeno je, ljubaznošću jedne belgijske avionske kompanije, natrag na Filipine. U Las Piñasu, gradu u kojem su trebale biti smještene, priređena im je veličanstvena dobrodošlica. Trideset tisuća ljudi gledalo je paradu upotpunjenu vozilima sa slikama epizoda iz povijesti glazbala.
Dana 9. svibnja 1975. orgulje od bambusa bile su spremne za inauguracijski koncert. Svirao je jedan njemački orguljaš uz pratnju filipinskih glazbenika. Orgulje od bambusa ponovo su predstavljene Filipinima.
Cijenite li dar glazbe koji nam je naš Stvoritelj dao? Biste li željeli čuti nešto pomalo drugačije? Ako ikada budete imali priliku čuti orgulje od bambusa u Las Piñasu, nesumnjivo ćete uživati u ovom naročito neobičnom glazbalu s Filipina.