Pogled u svijet

UN-ov neuspjeh

“To nije neuspjeh samo Ujedinjenih naroda; to je neuspjeh međunarodne zajednice i svi smo za njega odgovorni”, sa žaljenjem je, govoreći o krvoproliću u Ruandi, komentirao generalni sekretar UN-a Boutros Boutros-Ghali. “To što je počinjeno jest genocid. Ubijeno je više od 200 000 ljudi a međunarodna zajednica još uvijek raspravlja o tome što bi trebalo učiniti.” Kao što je izviješteno 26. svibnja, generalni je sekretar rekao kako je uputio pisma više nego tridesetorici šefova država i molio ih da pošalju trupe te je radio s različitim organizacijama kako bi pronašao rješenje. “Nažalost”, dodao je, “nisam uspio. To je skandal. Ja sam prvi koji to kaže.” Malo je afričkih država koje si mogu priuštiti slanje trupa, naročito stoga što zbog vlastitih financijskih poteškoća UN kasni s isplaćivanjem naknada. Većina Zapadnih država odbila je umiješati se, a američki predsjednik Bill Clinton spomenuo je da korištenje američke vojne sile nije opravdano interesima koji su u pitanju. Gospodin Boutros-Ghali okrivio je za to “donatorski zamor”, budući da su države koje pružaju personal i novac već zamoljene da to učine za 17 različitih operacija Ujedinjenih naroda navodi The New York Times.

Bez ljudskog objašnjenja

“Može li išta objasniti iznenadnu užasnu krvožednost ispoljenu u Ruandi?” pita londonski The Economist. “Čak ni dugotrajno [etničko] neprijateljstvo ne objašnjava nemilosrdno ubijanje.” Iako pripadnici naroda Tutsi i Hutu možda izgledaju ponešto drugačije, stoljećima su živjeli zajedno, dijeleći zajednički jezik i kulturu. U članku se njihove plemenske razlike uspoređuju s razlikama između Škota i Engleza. “Ipak, oni su sada krenuli jedni na druge i to ne neosobnim minobacačima ili dalekometnim puškama već mačetama, motikama, toljagama i golim rukama. Susjedi ubijaju susjede, čak i stare prijatelje iz djetinjstva. Jednako se kolje i muškarce i žene i djecu. Zašto? To nitko ne može reći.”

Ugibanje ptica — znak upozorenja

Iako izdržljivije vrste ptica — vrapci, mine, vrane — sasvim dobro žive i pod lošim uvjetima, većini svjetskih ptica ne ide baš tako dobro. Od 9 600 vrsti ptica, 70 posto je u opadanju, a 1 000 vrsti moglo bi se u bliskoj budućnosti suočiti s izumiranjem. “Ono što, pored izravnih gubitaka, uznemiruje jest to što su ptice, za razliku od mnogih drugih životnih oblika, naročito dobri pokazatelji zdravlja drugih vrsta — i čitavih ekosistema”, kaže časopis World Watch. “Ono što vidimo nije samo upozorenje na predstojeću degradaciju, već dio same degradacije — raspadanje ekološke mreže koja zdravlje planeta drži u ravnoteži.” Ptice drže pod kontrolom pomore životinja i kukaca, oprašuju biljke te pomažu u obnavljanju šuma prenoseći u svom izmetu sjemena drveća. No, time što ljudi mijenjaju krajolik sječom šuma, korištenjem travnjaka za ispašu i oranje, isušivanjem močvara i uništavanjem velikih područja masivnim projektima gradnje brana — da ne spominjemo izravno ubijanje ptica lovom, pretjeranim korištenjem kemikalija, toksičnim otpadom i izlijevanjima nafte — njihovi životi bivaju ugroženi a njihova staništa uništena. “Stopa istrebljenja ptica — zajedno sa stopom istrebljenja drugih životinja i biljaka — izgleda da će se rapidno ubrzavati”, navodi se u članku.

Majke tinejdžerke

Časopis Fonda Ujedinjenih naroda za populacijska pitanja Populi procjenjuje da se u svijetu svake godine porodi preko 15 milijuna žena u dobi od 15 do 20 godina. Ta brojka ne uključuje djevojke ispod 15 godina starosti, niti su u njih ubrojeni abortusi ili pobačaji. Samo u Africi oko 28 posto svih žena rodi prije nego što napuni 18 godina. Istraživači kažu da, između ostalih, razlozi za povećanje trudnoća kod tinejdžerki na tom kontinentu jesu neznanje o stvarima povezanim sa seksom, rani brakovi i ekonomske poteškoće koje mame mlade žene da se upuste u veze sa starijim, imućnijim muškarcima. “Ne samo da se žene u tinejdžerskoj dobi suočavaju s, u prosjeku, dvostrukim rizikom umiranja tokom trudnoće ili poroda nego žene u dobi od 20 do 34 godine”, kaže Populi, “već i za djecu majki tinejdžerki postoji veća vjerojatnost da će umrijeti.”

Kompjutorska pomoć za gluhe

Nedavno napravljeni kompjutorski sistem mogao bi uskoro pomagati gluhim ljudima da nauče normalno govoriti. Za gluhe, naučiti govoriti skoro je isto kao i učenje stranog jezika. Upravo ta činjenica pokrenula je rad na programu Istraživačkog centra jezične tehnologije pri Sveučilištu u Edinburghu u Škotskoj. Izvještaj Agencije France-Presse kaže da sistemski kompjutor analizira učenikov govor i trenutno pokazuje gdje je potrebno izvršiti ispravke i prilagodbe koje su potrebne za ispravan izgovor. K tome, program će uključivati seriju lekcija namijenjenih pomaganju gluhima da postepeno poboljšaju intonaciju i ritam govora. Sistem će biti prilagođen i za učenje gluhih ljudi stranim jezicima.

Rukotvorina iz I svjetskog rata izbacila vlak iz tračnica

Jedna rukotvorina iz I svjetskog rata izbacila je iz tračnica ponos Francuskih nacionalnih željeznica, njihov TGV (ultrabrzi vlak), na njegovoj novootvorenoj sjevernofrancuskoj liniji Paris-Valenciennes. Pariški list Le Monde izvještava da se nesreća dogodila kad se prethodno nezamijećena podzemna komora koja se nalazila ispod TGV-ovih tračnica iznenada urušila. Područje u kojem se dogodila nezgoda bilo je poprište jedne od najkrvavijih bitaka u sukobu koji je trajao od 1914. do 1918, bitke na Sommi. Iako ih je gotovo nemoguće otkriti s površine, podzemni prolazi, zakopani rovovi i krateri bombi — ostaci ratovanja u rovovima tokom prvog svjetskog rata — protežu se cijelim područjem. Poslane su ekipe tehničara da bi prekontrolirale željeznički nasip kako bi se druga potencijalno opasna područja na pruzi mogla locirati i pojačati.

Smrtonosna upotreba pištolja

Koliko je ljudi ubijeno pištoljem tokom 1992? U Australiji 13, u Britaniji 33, u Japanu 60, u Kanadi 128, u Švedskoj 36, u Švicarskoj 97, a u Sjedinjenim Državama zapanjujućih 13 220, navodi se u nedavno objavljenim statistikama. U International Herald Tribuneu izvještava se da je u Sjedinjenim Državama tokom 1991. vatrenim oružjem u ubojstvima, samoubojstvima i nezgodama ubijeno 38 317 ljudi — više od 100 smrtnih slučajeva svakoga dana. Američki predsjednik Bill Clinton govorio je o jednoj bolnici u kojoj se broj primljenih uslijed rana od pogodaka pištoljem u samo pet godina povećao sa 449 na 1 220. Usprkos takvom krvoproliću, proizvođači svakih 20 sekundi proizvedu novi pištolj.

Izbjegli medvjedi

Ljudi nisu jedini koji traže izlaz iz ratnih razaranja. “Uplašen ratom u bivšoj Jugoslaviji koji nikako da prestane, mrki se medvjed seli iz velikih zimzelenih bosanskih šuma i hita sjeverno prema Italiji”, navodi New Scientist. “Ekolozi u Italiji i Sloveniji udružili su snage kako bi zaštitili izbjegle medvjede.” Međutim, medvjedi su se susreli s drugim opasnostima s ljudske strane. Nekolicina migrantskih medvjeda poginula je od automobilâ na talijanskim i slovenskim autocestama. Drugi su pak bili ubijeni kad su napali stoku ili su ih ustrijelili krivolovci. Slovenskim je seljacima zakonom dozvoljeno ubiti životinje koje uništavaju njihove usjeve ili napadaju njihovu stoku. Prikupljen je novac kako bi se medvjede opskrbilo hranom te im se tako pomoglo da ostanu u zaštićenim područjima.

Izbjeglice svugdje najlošije prolaze

Tokom 1993. odigrao se veliki globalni porast broja izbjeglica na preko 20 milijuna, kaže Sadako Ogata, povjerenica Visokog povjereništva Ujedinjenih naroda za izbjeglice. Godine 1991, kad je stupila na dužnost, bilo je tek 15 milijuna izbjeglica. Njemački list Süddeutsche Zeitung izvještava da su glavni razlozi vala izbjeglica politička nestabilnost i etnički sukobi. Međutim, izgleda da izbjeglice svugdje najlošije prođu. Zašto? Zato što su u zemljama koje su ih udomile, dodaje povjerenica, izbjeglice često sve više i više meta nasilja. Rasna mržnja i prezir prema strancima sve se više šire, rekla je.

Opasne zabave

“U vrijeme karnevala broj ubojstava poveća se za 58 posto”, izvještava brazilski list O Estado de S. Paulo. U São Paulu “odigralo se 79 ubojstava i 124 pokušaja ubojstva”. K tome, u tih je pet dana izvršeno 2 227 pljački (1993. bilo ih je 277) i 807 napada (1993. bilo ih je 282), a “lopovi su napadali domove, trgovine, radionice, ljude na ulici”. Izvršeno je i 37 samoubojstava i 25 silovanja. “U Rio de Janeiru civilna policija izvjestila je 14-postotni porast nasilja u usporedbi s karnevalom 1993. Izvršena su 63 ubojstva, 10 više nego prošle godine.” Pišući u listu Jornal do Brasil o “rizicima karnevala”, nadbiskup Rio de Janeira kardinal Dom Eugênio de Araújo Sales rekao je: “Crkva nije protiv karnevala kao zabave i manifestacije radosti, što je oboje korisno za psihološku ravnotežu ljudi. Crkva osuđuje povrede moralnih zakona, kojima smo podvrgnuti, željeli mi to ili ne.”