Mladi pitaju...

Zašto trebam slušati svoje roditelje?

STANA su odgojili bogobojazni roditelji. No, u dobi od 16 godina, on se pobunio. Stan objašnjava: “Htio sam upoznati ljude i biti prihvaćen od njih. Htio sam imati sve ono što imaju drugi ljudi.” Stanova zamisao o postizanju tih ciljeva bila je da postane preprodavač droge. Naravno, morao je lagati o tome kuda se kreće i u vezi s tolikim novcem koji je donosio kući. “Izgubio sam savjest”, prisjeća se Stan.

John se krstio u dobi od 11 godina. “No istina mi nije uistinu bila u srcu”, priznaje on. “Krstio sam se zato što je moja obitelj to od mene očekivala. Kad sam došao u srednju školu, počeo sam biti sve razuzdaniji. Rock muzika također je loše utjecala na mene. Počeo sam se baviti surfanjem i provoditi puno vremena na plaži s mladima koji nisu bili vođeni biblijskim načelima. Tamo je bilo puno droge.” Nije prošlo dugo i on je iselio iz roditeljskog doma i počeo živjeti životom koji je bio protivan svemu čemu je bio poučen.

Zbog čega se bune

Normalno je da tinejdžeri iskušaju dokle sežu njihove sposobnosti te da razviju određenu mjeru neovisnosti. No buntovno, sramotno i autodestruktivno ponašanje potpuno je druga krajnost. Što uzrokuje takvo ponašanje? Postoje mnogi razlozi i oni su različiti. “Kad si mlad”, objašnjava John, “želiš se zabavljati. Želiš se dobro provoditi.” Mladi, međutim, budući da im nedostaje životnog iskustva, ne donose uvijek mudre odluke (Jevrejima 5:14). Stoga razboriti roditelji postavljaju svojoj djeci razumna ograničenja — ograničenja na koja su neki tinejdžeri jako ogorčeni.

Nažalost, neki su mladi čak odbacili pouku koju su primili od bogobojaznih roditelja (Efežanima 6:1-4). Isus je rekao da će kršćanstvo biti ‘uzak’ i “tijesan” način života (Matej 7:13, 14). Zato mladi kršćani često ne mogu raditi ono što rade njihovi školski kolege. Većina ih prihvaća ograničenja, uviđajući da Božji zakoni zapravo nisu teški (1. Ivanova 5:3). Doista, ti zakoni štite tinejdžere od problema kao što su vanbračne trudnoće, zloupotreba droge i spolno prenosive bolesti (1. Korinćanima 6:9, 10). No neki tinejdžeri odbijaju tako gledati na stvari; oni smatraju da biblijski zakoni sputavaju njihov način života.

Srdžba može biti naročito snažna ako tinejdžer smatra da su njegovi roditelji previše kruti kad su u pitanju stvari kao što je stega, rekreacija i zabava. “Mislim da su moji roditelji prestrogi s nama”, žalila se jedna mlada djevojka. Možeš se, doduše, razočarati ako ti roditelji ne dozvole raditi stvari koje drugi kršćanski roditelji dopuštaju (Kološanima 3:21). Neki tinejdžeri ispoljavaju svoje osjećaje frustriranosti time što su neposlušni.

S druge strane, neki tinejdžeri skrenu s puta zato što njihovi roditelji ne pokazuju nimalo poštovanja prema Božjim mjerilima. “Tata je bio alkoholičar”, prisjeća se John. “On i mama svađali bi se zbog toga što je previše pio. Selili smo se nekoliko puta kako bismo pobjegli od njega.” Alkoholičari i drugi koji zloupotrebljavaju supstance jednostavno nisu u stanju da se na odgovarajuć način brinu za potrebe svoje djece. U takvim domovima verbalno zlostavljanje i ponižavanje može biti tinejdžerov svakodnevni udes.

Drugi se tinejdžeri bune zato što ih roditelji praktički prepuštaju samima sebi ili ne obraćaju na njih pažnju. Pobuna može izgledati kao način da zadobiju pažnju svojih roditelja — ili da im nanesu bol. “Dokle mi god seže sjećanje, moji roditelji nikad nisu bili uz mene”, kaže mlada djevojka po imenu Taylor koja potječe iz bogate obitelji. “Znate, bila sam jedinica, i budući da moji roditelji nisu baš puno bili uz mene, uvijek bi mi ostavljali puno novaca.” Pošto je bila bez nadzora, Taylor je počela odlaziti u noćne klubove i opijati se. Roditelji nisu shvatili da postoji problem sve dok nije bila uhapšena zbog vožnje u pijanom stanju.

K tome, postoji situacija na koju je ukazao apostol Pavao kad je pitao grupu kršćana: “Dobro ste trčali. Tko vam zapriječi da se i dalje ne pokoravate istini?” (Galaćanima 5:7, St). Loše društvo često predstavlja problem (1. Korinćanima 15:33). “Upala sam u loše društvo”, kaže tinejdžerka po imenu Elizabeth. Ona priznaje da je zbog grupnog pritiska “počela pušiti i uzimati drogu”. Ona dodaje: “Blud je bila svakodnevna praksa.”

Zašto nije mudro buniti se

Možda se i ti nalaziš u situaciji koja ti se čini frustrirajućom — ili čak teško opterećujućom. Može ti se činiti privlačnim da prkosiš roditeljima i da naprosto činiš ono što želiš. No, kao što je pravedni čovjek Job bio upozoren, “nek te obilje [“bijes”, NW] odsad ne zavede. Pazi se da u nepravdu ne skreneš” (Job 36:18-21, St).

Pakosnim, sramotnim ponašanjem možeš izazvati reakciju svojih roditelja, no ona vjerojatno neće biti ugodna. Ako ništa drugo, vjerojatno će ti postaviti još više ograničenja. Nadalje, uvredljivo će ponašanje nanijeti tvojim roditeljima veliku bol (Priče Salamunove 10:1). Je li to ljubazno? Hoće li to stvarno poboljšati tvoju situaciju? Mnogo je mudrije postupiti tako da, ukoliko smatraš da imaš opravdane pritužbe, razgovaraš s njima o tome.a Oni će možda baš biti spremni učiniti neke prilagodbe u vezi s načinom na koji postupaju s tobom.

Jedna druga stvar koju treba razmotriti jest kako bi se tvoje postupanje moglo odraziti na Boga. ‘Na Boga?’ mogao bi pitati. Da, zato što pobuna protiv roditelja znači pobunu protiv samog Boga, budući da je on taj koji ti zapovijeda da poštuješ svoje roditelje (Efežanima 6:2). Kako se Bog osjeća zbog takve neposlušnosti? Biblija kaže o naciji Izrael: “Koliko mu prkosiše u pustinji.” S kojom posljedicom? “Žalostiše [Boga]!” (Psalam 78:40, St). Doduše, mogao bi se ljutiti na svoje roditelje, smatrajući da te previše ograničavaju. No da li ti zapravo želiš nanijeti bol srcu Jehove Boga — onoga koji te ljubi i koji želi da živiš zauvijek? (Ivan 17:3; 1. Timoteju 2:4).

Visoka cijena “slobode”

S dobrim razlogom, dakle, moramo slušati našeg nebeskog Oca punog ljubavi. Nemoj da te zavaraju lažna obećanja “slobode”. (Usporedi 2. Petrova 2:19.) Moglo bi ti se činiti da neki tinejdžeri doista prolaze nekažnjeno za loše ponašanje. No psalmist je upozorio: “Nemoj se žestiti gledajući nevaljale, nemoj zavidjeti onima koji čine bezakonje. Jer se kao trava brzo kose, i kao zeleno bilje venu” (Psalam 37:1, 2). Tinejdžeri koji se pobune često skupo plaćaju takozvanu slobodu. Biblija kaže u Galaćanima 6:7: “Ne varajte se. Bog se ne da ružiti; jer šta čovjek posije ono će i požnjeti.”

Razmotri primjer Stana, koji se spominje u uvodu. Baš kao što je želio, postao je omiljen među svojim nedoličnim prijateljima. “Osjećao sam se prihvaćenim”, prisjeća se on. Međutim, stvari su ubrzo krenule na loše. On kaže: “Pucali su u mene, pritvorili me, a sada idem u zatvor. I mogu se samo pitati: ‘Da li se to isplatilo?’ ”

A što je s Johnovom potragom za “slobodom”? Nakon što su ga uhapsili zbog posjedovanja droge, bio je isključen iz kršćanske skupštine. Otada se upustio u još devijantnije ponašanje. “Krao sam automobile za novac”, priznaje John. “Bio sam veoma nasilan.” John je zahvaljujući svojim kriminalnim aktivnostima zaradio mnogo novca. No on se prisjeća: “Sve sam spiskao. Količina narkotika koje smo uzimali bila je nevjerojatna.” A kad nije krao, tukao se ili opijao, John je bio u bijegu od policije. “Hapsili su me oko 50 puta. Obično me nisu mogli nizašto optužiti, no jednom sam čitavu godinu proveo u zatvoru.” Da, daleko od toga da bude slobodan čovjek, John se našao upleten u “duboke stvari Sotonine” (Otkrivenje 2:24, NW).

Isto se može reći i za Elizabeth. Njeno srljanje u društvo svjetovnih prijatelja konačno ju je dovelo do zatvora. Ona priznaje: “Čak sam ostala u drugom stanju — i zbog uzimanja droge imala sam spontani pobačaj. Droga je bila moj život — živjela sam izgleda za sljedeći fiks. Konačno sam ostala bez stana. Nisam se mogla vratiti kući, čak me je bilo sram moliti Jehovu za pomoć.”

Moglo bi se navesti mnogo sličnih primjera tinejdžera koji su odbacili božanska načela da bi na kraju iskusili tragične posljedice. Biblija upozorava: “Put za koji misliš da je ispravan može te odvesti u smrt” (Priče Salamunove 14:12, Today’s English Version). Mudro je, dakle, nastojati imati dobar odnos sa svojim roditeljima, razgovarajući o bilo kakvim ograničenjima koja smatraš nepravednima — a ne buneći se protiv njih.

Što je, međutim, s tinejdžerima za koje je ovaj savjet došao prekasno, tinejdžerima koji uviđaju da su već duboko zagrezli u loše postupanje? Postoji li ikakav način da oni isprave stvari sa svojim roditeljima — i s Bogom? Naš sljedeći članak u idućem broju razmatrat će ta pitanja.

[Bilješka]

[Slika na stranici 26]

Pobunom protiv svojih roditelja možeš steći više “slobode”, no jesi li razmišljao o posljedicama?