Filatelija — zahtjevan hobi i veliki biznis
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ BRITANIJE
KAŽE se da je filatelija, ili sakupljanje poštanskih maraka, “najveći hobi na svijetu”. Prve marke bile su jednostavno ‘komadići papira čija je poleđina bila pokrivena ljepljivim slojem a koju je korisnik, navlažeći je, mogao prilijepiti na poleđinu pisma’, objasnio je britanski poštanski reformator Sir Rowland Hill (1795-1879). Njegovi ‘komadići papira’ postali su tako popularni da se danas poštanske marke nazivaju izumom koji je po cijelom svijetu promijenio smjer komunikacija.
Za kolekcionare i preprodavače, vrijednosti maraka variraju od praktički nikakve do astronomskih iznosa od milijun dolara, pa čak i više. Kako je to moguće kad su poštanske marke tako uobičajene? I što je to što ih čini privlačnima i vrijednima?
Jedinstvena “Penny Black”
Prvi ručno udarani pečati koji su označavali da je poštarina plaćena unaprijed bili su izum trgovca Williama Dockwraya, koji je 1680. osnovao London Penny Post. Pošta predana u ured za prijem pošiljaka bila bi označena poštanskim žigom u obliku dvostrukog trokuta unutar kojeg je pisalo PENNY POST PAID, što je značilo da je pošiljka spremna za prijenos putem Dockwrayevih kurira. No drugi kuriri i poštari uporno su se opirali ovom sistemu, budući da su smatrali kako im je ugrožena egzistencija. Državna pošta također je na Dockwrayevu poštu gledala kao na povredu svog monopola.
Tek je početkom 19. stoljeća uspjelo poštanskim reformama učiniti penny poštu dostupnom po cijeloj zemlji. U svibnju 1840. u Britaniji je u prodaju puštena prva samoljepljiva poštanska marka i ubrzo je postala slavna kao Penny Black. (Vidi fotografiju.) Bila je neperforirana i svaka marka morala se izrezati iz lista.
Godine 1843, Brazil je postao druga zemlja, odmah iza Britanije, koja je izdavala samoljepljive marke koje su vrijedile za upotrebu po čitavoj zemlji. Postupno su i druge zemlje usvojile njihovu upotrebu za tuzemnu poštu. Da bi se omogućile prekomorske isporuke, kasnije je diljem svijeta osnovan poštanski savez. Danas je Svjetski poštanski savez, sa sjedištem u Bernu u Švicarskoj, specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda.
Kolekcije pričaju priču
Kako su se međunarodne komunikacije povećavale, svaka zemlja dizajnirala je i štampala specifične marke. Neke, nazvane prigodnima, prikazuju izvanredne događaje i ljude; druge, nazvane franco, jasno su definirane za redovnu upotrebu u serijama vrijednosti koje odgovaraju različitim poštanskim potrebama. Procjenjuje se da je tijekom godina nekih 600 poštanskih uprava izdavalo 10 000 novih maraka godišnje. I ozbiljan izučavatelj maraka (filatelist) i osoba koja jednostavno uživa u sakupljanju maraka kao u zabavi mogu naći nešto po svom ukusu u četvrt milijuna različitih dosad izdanih maraka!
Očigledno je da pored tolike količine i raznolikosti maraka, niti jedan kolekcionar ne može očekivati da posjeduje primjerak svake ikad izdane marke. Umjesto toga, mnogi odluče sakupljati marke po temama. Antarktika, Biblija, Crveni križ, cvijeće, energija, esperanto, Evropa, fotografija, geologija, glazba, gljive, kino, letenje, industrija, medicina, mostovi, Olimpijske igre, pčele, poljoprivreda, poštanske službe, svemir, ptice, religija, spilje, sport, transport, ugljen, UN, vatra, Zemlja, životinje pa čak i vremenske prilike teme su koje se može sakupljati. Što god zamislili, već se nalazi na markama.
Drugi kolekcionari koncentriraju se na varijacije na markama. Što to uključuje? Pogledajte još jednom Penny Black. Zapažate li slova otisnuta na donjim uglovima marke? Prvobitno su te marke tiskane na arcima sastavljenima od 240 pojedinačnih maraka posloženih u 20 horizontalnih redova od po 12 maraka. Prva marka u prvom redu nosila je slova AA; posljednja u redu, AL, i tako dalje abecednim redom sve do TA i TL na početku i na kraju 20. reda. Slova su bila rukom utisnuta u kutove dizajna u zadnjim fazama izrade matrica. Poštanski namještenik posumnjao bi da se radi o falsifikatima ako bi marke na mnogim pismima koja bi mu prošla kroz ruke imale dva ista slova.
Iako se procjenjuje da je izdano 68 milijuna pojedinih maraka Penny Black, kolekcionar koji danas posjeduje neiskorišteni primjerak iste, posjeduje nešto rijetko i vrijedno — u rasponu od 4 200 do 6 800 američkih dolara.
Pored suptilnih varijacija u dizajnu, marke otisnute iz različitih matrica, na papiru s različitim vodenim žigom (blijedim uzorkom na papiru, vidljivim samo kad se gleda nasuprot svjetlu), pa čak i one s različitim brojem perforacija (rupa duž rubova) pobuđuju zanimanje specijaliziranih kolekcionara. Da bi bili uspješni, takvi specijalisti trebaju više nego samo pincetu (Nikada ne koristite prste!) i povećalo. Mjerni instrumenti otkrivaju razlike u perforacijama; ultravioletne lampe pokazuju oštećenje, skrivenu fosforescenciju i druge sićušne detalje.
Neki kolekcionari posebno se zanimaju za pogreške u dizajnu i otisku marke. Za njih je velika stvar kad posjeduju nešto što su drugi kolekcionari previdjeli. Razmotrite razlike u vrijednosti. Po procjenama iz 1990, marka Penny Red iz 1841. kojoj nedostaje slovo A, što je pogreška na prvoj marki u drugom redu arka, vrijedila je nekih 1 300 puta više od iste takve samo bez ove pogreške!
Marke su veliki biznis
Ovaj hobi u današnje vrijeme privlači raznorazne investitore. Pravi investitor kupuje karnete rijetkih klasičnih maraka za koje preprodavači vjeruju da će im najvjerojatnije tokom određenog perioda porasti vrijednost. Kad investicija sazrije, preprodavač se prihvaća prodaje imovine svog klijenta po najvišoj cijeni koju može dobiti. “Kad se radi o korištenim markama, zahtjev je da poštanski žig bude jasan i čitljiv — često su i najobičnije marke s idealnim ili neobičnim poštanskim žigom relativno rijetke te odgovarajuće tome vrijede čitavo bogatstvo. Za vrijednost marke presudno je stanje u kojem se nalazi”, piše stručnjak za marke James Watson.
Godine 1979. londonski Daily Mail izvijestio je da se “u proteklih pet godina vrijednost klasičnih maraka (onih koje datiraju od 1840. do 1870) daleko više povećavala od vrijednosti dionica i drugih investicija, a u mnogim slučajevima čak daleko više od vrijednosti nekretnina”. Karnet od sedam rijetkih maraka koji je koštao 84 700 dolara, godine 1974. skočio je na 306 000 dolara.
Godine 1990, u jednom članku u listu Time International pisalo je: “Kao investicija, marke su prošle kroz različite faze. U 1970-ima cijene su rapidno skočile, zahvaljujući spekulantima koji su, očekujući da će profitirati na rijetkim markama, sakupljali investicijske karnete. No, kad je 1980. u Londonu postavljena Svjetska izložba maraka kula od karata se srušila i spekulanti su otkrili da su jedino kolekcionari spremni podržavati tržište, a oni su se mudro povukli. ‘Kad su investitori pokušali unovčiti svoje karnete, otkrili su da mnoge marke i nisu tako rijetke kao što su mislili’”, te su izgubili na njima. Kakvo li je to samo upozorenje za one koji investiraju u marke!
Stoga neka vam kao kolekcionaru, ili čak i kao filatelistu, cilj bude uravnoteženost. Uživajte u svojim markama. Učite iz njih — o svijetu, njegovoj geografiji, ljudima i kulturama. Ne dozvolite da vam sakupljanje postane opsesijom. Pažljivo odvagnite svoje zanimanje za marke i srazmjerite ga s važnijim stvarima u životu.
[Slika na stranici 17]
Penny Black
[Slike na stranici 18]
Marke iz Austrije, Španjolske i Britanije