Mladi pitaju...

Kako mogu ispraviti svoj život?

“JEDNOSTAVNO nisam mogao ući”, rekao je John. Stajao je pred Dvoranom Kraljevstva Jehovinih svjedoka. Kao tinejdžer napustio je kršćanstvo i živio životom ispunjenim kriminalom, drogom i spolnim nemoralom. Nakon mnogo godina takvog života, još uvijek nije mogao zaboraviti Bibliju, pa je tako otišao u Dvoranu Kraljevstva — no previše ga je bilo strah da bi ušao. “Vi ne razumijete”, rekao je nekome tko ga je ohrabrio da uđe. “Naprosto sam previše sagriješio. Mislim da nema načina da mi Jehova ikada oprosti to što sam učinio.”

Ogroman broj mladih buni se protiv pravila, religije i moralnih načela svojih roditelja. Naročito je šokantno i tragično kad to učine mladi koje su odgajali bogobojazni roditelji. Iako ih je mnogo otišlo tim putem, nakon nekog vremena neki počinju osjećati izjedajući osjećaj praznine koji čak ni raspušten način života ne može prikriti (Priče Salamunove 14:13). Neki mladi, pošto su se opekli u ovom zlom svijetu, žele ispraviti svoje živote i vratiti se biblijskim istinama koje su naučili kao djeca. No je li uistinu moguće da to učine?

Buntovni sin odlazi od kuće

Isusova usporedba o rasipnom, ili rastrošnom, sinu koju nalazimo u Luki 15:11-32 pruža nam dobar uvid po tom pitanju. U izvještaju stoji: “Jedan čovjek imaše dva sina. I reče mladji od njih ocu: oče! daj mi dio od imanja što pripada meni. I otac im podijeli imanje. I po tom do nekoliko dana pokupi mladji sin sve svoje, i ode u daljnju zemlju.”

Ovaj se mladić sigurno nije pobunio zato što mu je otac bio grub, nasilan ili previše strog! Prema Mojsijevom zakonu, sin je imao pravo na znatan dio očevog imanja, mada obično ne prije očeve smrti (5. Mojsijeva 21:15-17). Kako je samo bezdušno bilo s njegove strane da unaprijed traži svoj dio! No ipak, otac je ljubazno pristao na to. (Usporedi 1. Mojsijeva 25:5, 6.) Očito je, dakle, mladićev stav — a ne stav njegova oca — bio pogrešan. Kao što se izrazio učenjak Alfred Edersheim, sin možda nije volio “red i disciplinu u svome domu” te je imao sebičnu “želju za slobodom i uživanjem”.

Kao što je bilo priznato u jednom prethodnom članku iz ove serije, nisu svi roditelji ljubazni i brižni.a Kad je roditelj grub ili nerazuman, teško da bi rješenje bilo u pobuni; na kraju, ona je autodestruktivna. Razmotri ponovo Isusovu usporedbu. Nakon što je otputovao daleko od kuće, mladić “prosu imanje svoje živeći besputno. A kad potroši sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se nadje u nevolji”. Čak ga ni to nije prizvalo k pameti. Kako je još uvijek bio samouvjeren, “otišavši pribi se kod jednoga čovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje da čuva svinje. I željaše napuniti trbuh svoj roščićima koje svinje jedjahu, i niko mu ih ne davaše”.

Bibličar Herbert Lockyer kaže: “Židovi koji su slušali Isusa mora da su se zgrozili na riječi ‘hraniti svinje’ budući da za Židova nije moglo biti većeg poniženja.” Slično tome, i danas se oni koji napuštaju biblijske istine često nađu u teškim, ili čak ponižavajućim, situacijama. Jedna mlada kršćanka koja je pobjegla od kuće priznaje: “Sav mi je novac otišao na drogu, i nizašto drugo nisam imala novaca. Tako sam počela krasti sve i svašta kako bih podržavala svoju naviku.”

“Dodje k sebi”

Kako je, međutim, rasipni sin reagirao na vlastite strašne okolnosti? Isus je rekao da je konačno ‘došao k sebi’. Originalni grčki izraz znači “došavši k sebi”. Drugim riječima, on je bio “izvan sebe” u suludom svijetu fantazije, slijep za to da bi vidio koliko je očajna bila njegova situacija. (Usporedi 2. Timoteju 2:24-26.)

Neki su se današnji buntovni mladi također grubo suočili s realnošću. Žetva nemilih posljedica razuzdanog života — a one su zatvor, ozbiljne ozljede, spolno prenosive bolesti — može uistinu biti otrežnjavajuće iskustvo. Riječi iz Priča Salamunovih 1:32 konačno se pokazuju istinitima: “Neiskusne će odmetanje njihovo ubiti” (NW).

Razmotri primjer mlade Elizabeth, koja je napustila svoje roditelje i počela se drogirati. “Zaboravila sam na Jehovu”, kaže ona. Međutim, dok je bila u posjetu New Yorku, prolazila je pored svjetske centrale Jehovinih svjedoka. Kakva je bila posljedica? “Bol mi je prostrujila mislima i srcem”, prisjeća se ona. “Što sam učinila? Kako sam dopustila da mi život preraste u takvu katastrofu?”

Kad se rasipni sin konačno suočio s istinom, donio je hrabru odluku — otići kući i ispraviti svoj život! No kako će njegov otac reagirati nakon što ga je sin povrijedio i iznevjerio? Izvještaj pruža odgovor: “Kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrčavši zagrli ga i cjeliva ga.” Da, prije nego što je mladić mogao reći svoju pažljivo uvježbanu ispovijed, njegov je otac preuzeo inicijativu kako bi pokazao ljubav i oproštenje!

Ispravno postavljanje stvari s Bogom

No ipak, rasipni je sin rekao svom ocu: “Sagriješih nebu i tebi.” Kakva je pouka iz toga? Mladi koji su odlutali s Božjih puteva ne mogu ispraviti svoje živote sve dok ‘ispravno [ne] postave stvari’ sa samim Bogom! (Izaija 1:18, NW). Možemo biti zahvalni da Jehova takvo pomirenje čini mogućim. Doista, otac iz Isusove usporedbe simbolizira Jehovu Boga. A Bog očituje taj isti stav praštanja govoreći pokajničkim grešnicima: “Vratite se k meni, i ja ću se vratiti k vama” (Malahija 3:7; usporedi Psalam 103:13, 14). No poput Židova koji su griješili u biblijskim vremenima, takvi pojedinci moraju odlučiti: “Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se [“čisti”, NW] ka Gospodinu” (Plač Jeremijin 3:40).

To znači da osoba duboko razmisli o svom grešnom načinu postupanja. Nakon što to učini, tinejdžer koji griješi trebao bi biti potaknut da ispovijedi svoje grijehe Jehovi Bogu. Psalmist je rekao: “Kad mučah, posahnuše kosti moje od uzdisanja mojega po vas dan. (...) Grijeh svoj kazah tebi, i krivice svoje ne zatajih (...) i ti skide s mene krivicu grijeha mojega” (Psalam 32:3-5).

Što ako je tinejdžer učinio vrlo ozbiljne prijestupe — možda pobačaj, promiskuitet, zloupotrebu droge ili kriminalne radnje? Razumljivo je da bi se takav pojedinac mogao osjećati nedostojnim oproštenja. Tako se osjećao John, spomenut u uvodu. To je razlog zbog kojeg je nepomično stajao pred Dvoranom Kraljevstva sve dok ga jedan ljubazni skupštinski starješina nije podsjetio na to da je kralj Manasija u drevnom Izraelu također bio kriv za ozbiljne grijehe — uključujući ubojstvo! No Jehova mu je ipak oprostio (2. Dnevnika 33:1-13). “Taj mi je starješina spasio život”, kaže John. Spoznavši da je moguće dobiti oproštenje, John je smogao hrabrosti da uđe u Dvoranu Kraljevstva i zatraži pomoć.b

Slično tome, većini mladih koji su u takvoj nevolji potrebna je pomoć da bi ispravno postavili stvari s Bogom, a mjesni skupštinski starješine mogu u tom pogledu puno pomoći. Oni mogu slušati s uživljavanjem i razumijevanjem dok tinejdžer ‘otvoreno ispovijeda svoje grijehe’ (NW). Oni također mogu pružiti stegu i praktičnu pomoć. Naprimjer, oni se mogu pobrinuti da tinejdžer ima nekoga tko će ga ‘poučiti osnovno, to jest početak proročanstva’ Božje riječi pomoću biblijskog studija na domu. A ukoliko onaj koji griješi ima problema s molitvom, starješina se može moliti u njegovu ili njenu korist. “Molitva vjere pomoći će bolesniku”, jamči nam Biblija (Jakov 5:14-16; Jevrejima 5:12, St).

Poravnajte staze za noge svoje

Naravno, ispravno postavljanje stvari s Bogom samo je početak. Upravo kao što se rasipni sin ispričao svom ocu, tako bi tinejdžeri koji griješe trebali pokušati ispraviti stvari sa svojim roditeljima. Iskrena isprika može puno pomoći u tome da se ublaži nešto boli koju su podnosili te u zadobivanju njihove podrške. Jedna tinejdžerka koja je pobjegla od kuće i vratila se s vanbračnim djetetom prisjeća se: “Mama i tata pokazali su mi izuzetno mnogo ljubavi.”

Tinejdžer koji se želi dopasti Bogu treba i dalje ‘poravnavati staze za noge svoje’ (Jevrejima 12:13, Duda–Fućak). To može značiti mijenjanje njegovog načina života, njegovih navika i njegovog društva (Psalam 25:9; Priče Salamunove 9:6). Također je važno uspostaviti rutinu osobnog studija. Jedna djevojka koja je prije bila buntovna kaže: “Svaki dan čitam Bibliju i čitam sve publikacije koje se temelje na Bibliji što ih izdaju Jehovini svjedoci. Zahvaljujem Bogu što mi je pružio još jednu šansu.”

John prikladno rezimira stvari riječima: “Gledam unatrag na vrijeme koje sam uzalud potrošio. Razmišljam o tome kako je sve moglo biti, ali nema načina da poništim ono što se dogodilo.” Sretni smo što obožavamo milosrdnog Boga koji srdačno poziva one koji su ga napustili da mu se vrate. Zašto ne prihvatiti njegov poziv?

[Bilješke]

[Slika na stranici 20]

Zreli kršćani mogu ti pomoći da ispraviš svoj život