Pomrčina sunca i zadivljujuća astronomija

DAN 10. svibnja 1994. bio je za neke ljude u Sjevernoj Americi jedinstven dan. Odigrala se prstenasta pomrčina Sunca Mjesecom. Tokom nekoliko kratkih sati, milijuni ljudi postali su svjesni zadivljujuće znanosti — astronomije. No, što je zapravo pomrčina?

Pomrčina nastaje kad nastupi “potpuno ili djelomično zasjenjivanje nebeskog tijela kad jedno tijelo pokrije drugo” (Rječnik hrvatskoga jezika od Vladimira Anića). Sunčeva ili Mjesečeva pomrčina može nastupiti samo kad se Zemlja, Sunce i Mjesec nađu u skoro ravnoj liniji. Ovisno o tome koje je nebesko tijelo zaklonjeno, nastaje Sunčeva ili Mjesečeva pomrčina. Povremeno se dogodi da Zemljina sjena padne na Mjesec, što uzrokuje pomrčinu Mjeseca. S druge strane, u svibnju prošle godine Mjesečeva sjena pala je na Zemlju u uskom pojasu širine od 230 do 310 kilometara. Dok je postupno prolazio između Zemlje i Sunca, Mjesec je gotovo potpuno zaklonio Sunce. Sjena je prošla preko Tihog oceana a zatim preko Sjeverne Amerike, od jugozapada prema sjeveroistoku. Činilo se kao da Mjesec polagano prolazi ispred Sunca, no sjena je zapravo putovala Zemljom brzinom od nekih 3 200 kilometara na sat.

Korištene su svakojake metode da bi se promatralo pomrčinu, a da se pritom ne oštete oči. Neki su gledali kroz masku za zavarivanje. Drugi su koristili jako zatamnjeno staklo. Treći su pak prizor promatrali tako da su propustili svjetlost kroz rupicu te se prizor ocrtavao na papiru. Jedan je fotograf zamolio da mu netko pridrži cjedilo, tako da je svjetlost, prolazeći kroz rupe, na tlu stvarala višestruke prikaze pomrčine. Slični efekti primijećeni su prilikom prolaženja svjetla kroz lišće stabala. Još jedna metoda sastojala se u propuštanju svjetlosti kroz dalekozor tako da se na tamnoj pozadini dobije dvostruka slika.

U godini može nastupiti do pet Sunčevih pomrčina i do tri Mjesečeve. “Svake godine moraju nastupiti barem dvije pomrčine Sunca neke vrste”, kaže se u djelu The International Encyclopedia of Astronomy (Međunarodna enciklopedija astronomije). Međutim, svaka je vidljiva s različitih lokacija. Stoga će svatko tko živi na kontinentalnom dijelu Sjedinjenih Država a tko je 1994. propustio pomrčinu morati čekati sljedeću priliku 2012. godine ili će pak morati otputovati u Peru, Brazil ili Sibir da bi prisustvovao ranijoj pomrčini.a

Misterij potpune pomrčine

Potpuna Sunčeva pomrčina, kada bi Mjesec u potpunosti zaklonio Sunce, u prošlim je stoljećima uzrokovala strah i paniku. Zašto? The International Encyclopedia of Astronomy navodi: “Misterij potpune pomrčine još je veći zato što neupućeni nisu upozoreni na predstojeći spektakl, budući da se ne može vidjeti kako Mjesec prilazi Suncu.” Taj spektakl uključuje sljedeće pojave: “Nebo se zamrači, često u jezovitim zelenkastim bojama koje je prilično teško opisati te koje se vrlo razlikuju od zatamnjenja uzrokovanog oblacima. (...) Tijekom zadnjih nekoliko sekundi faze u kojoj Mjesec zaklanja Sunce, svjetlost se rapidno gubi, postaje osjetno hladnije, ptice odlaze na počinak, latice nekog cvijeća zatvaraju se a vjetar se stišava. (...) Nad prirodom se spušta tama.”

U svojoj knjizi The Story of Eclipses (Priča o pomrčinama), George Chambers izvještava o “jednoj od najslavnijih pomrčina srednjovjekovnih vremena (...), vidljivoj u Škotskoj kao potpuna pomrčina”, koja je nastupila 2. kolovoza 1133. William od Malmesburya je pisao: “Sunce je šestoga sata toga dana sakrilo svoje slavno lice, (...) u strašnoj tami, potresajući srca ljudi pomrčinom.” Drevni Anglo-Saxon Chronicle (Anglo-saksonski dnevnik) kaže da su “ljudi bili prilično zapanjeni ovim čudom te [da] su bili prestravljeni”.

Chambers je zabilježio i slikovit opis pomrčine Mjeseca koja je nastupila 2. rujna 1830, koji su napisala dvojica putnika u Africi: “Kad je Mjesec polako nestao, sve je obuzeo strah. Kako se pomrčina povećavala, povećavao se i strah. Svi su, prilično uznemireni, otrčali obavijestiti svog vladara o događaju, budući da nije bilo niti jednog oblaka koji bi uzrokovao tako mračnu sjenu, a oni nisu mogli shvatiti prirodu ili značenje pomrčine.”

U novije vrijeme proučavanje astronomije utišalo je čovjekove strahove u vezi sa Sunčevom pomrčinom — znamo da će se Sunce opet pojaviti.

Kako su jezuiti iskoristili pomrčinu Sunca

Davne 1629. jezuitski misionari u Kini uspjeli su zadobiti carevu naklonost zahvaljujući Sunčevoj pomrčini. Na koji način?

Jezuiti su zapazili da “kineski lunarni kalendar griješi, i to već stoljećima. Carski astronomi neprestano su griješili u predviđanju pomrčine Sunca (...). Velika prilika ukazala se jezuitima kad se ujutro 21. lipnja 1629. očekivala pomrčina. Predviđanja carskih astronoma govorila su da će pomrčina nastupiti u 10.30 te da će trajati dva sata. Jezuiti su predvidjeli da će nastupiti tek u 11.30 i da će trajati samo dvije minute”. Što se dogodilo?

“Tog presudnog dana, 10.30 je došlo i prošlo, a Sunce je sjalo punim sjajem. Carski su astronomi pogriješili, no jesu li jezuiti imali pravo? Zatim je, točno u 11.30, nastupila pomrčina koja je trajala kratke dvije minute, baš kao što su jezuiti predvidjeli. Njihovo mjesto u carevim očima bilo je osigurano” (The Discoverers, autora Daniela J. Boorstina).

Astronomija u Bibliji

Čak i Biblija pruža neke astronomske podatke. U knjizi o Jobu spominje se nekoliko zviježđa. Nadalje, Jehova je pozvao svoje sluge da promotre nebesa, ne zbog proučavanja astrologije ili drugih oblika krivog obožavanja, već da bi cijenili veličanstvenost onoga što je stvorio. Izaija je bio nadahnut da napiše: “Podignite gore oči svoje i vidite; ko je to stvorio? ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje ni jedno?” (Izaija 40:26).

Job je priznao Stvoriteljevu vrhovnu vlast kad je rekao za njega: “On kaže (...), stvorivši zviježđe Aš [možda Veliki Medvjed, odnosno Velika Kola], zviježđe Kesil [možda Orion, odnosno nebeski lovac] i zviježđe Kima [možda maglica Plejade, ili Vlašići, u zviježđu Taurusa, odnosno Bika] te unutarnje odaje Juga [smatra se da se ovo odnosi na zviježđa na južnoj hemisferi]” (Job 9:7-9, NW).

Kako li će samo biti zadivljujuće proučavati astronomiju kad Jehova poslušnom čovječanstvu podari vječni život! Tada će enigma svemira postupno biti otkrivana dok budemo razumijevali Božje namjere s golemim svemirskim prostranstvima. Stoga ćemo s još više osjećaja moći ponoviti Davidove riječi: “Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio; šta je čovjek, te ga se opominješ, ili sin čovječji, te ga polaziš?” (Psalam 8:3, 4).

[Bilješka]

[Zahvala na stranici 12]

Fotografije ljubaznošću NASA/Finley-Holiday Film Corporation