Australske živahne, nesnosne papige
SLUČAJNOM posjetiocu Australije moglo bi se oprostiti ako bi pomislio da je jato egzotičnih tropskih ptica pobjeglo iz mjesnog zoološkog vrta ili avijarija. Stvorenja koja se u drugim zemljama mogu naći samo u kavezima slobodno lete po dvorištu. Posebno je to slučaj s australskom papigom — a to znači s raznolikom porodicom raznobojnih, bučnih ptica.
Postoji otprilike 330 vrsta papiga i može ih se pronaći na svim velikim kopnenim masama južno od 20 stupnjeva sjeverne zemljopisne širine, izuzev Antarktike. Iako sve vrste ne žive u Australiji, u toj ih zemlji ima dovoljno da obznane svoju prisutnost! Porodica papiga uključuje prugaste papigice (poznate i kao tigrice), kakadue i specijaliste za nektar, lorije. U Australiji se ponekad čini da ovih šarenih ptica ima posvuda.
Taj smo utisak zaista i mi stekli tokom svog posjeta Novom Južnom Walesu. Ponekad smo vidjeli desetke tigrica kako se hrane na tratinama, naročito rano ujutro i predvečer. Na prometnim ulicama vidjeli smo ružičaste kakadue. Njihov bučni cvrkut nije nimalo melodičan. Oni su jedna od najčešće viđanih papiga u Australiji, a velika jata naseljavaju se u manjim i većim gradovima. Sjedaju na telefonske i električne vodove i poznate su po tome što uzrokuju prekide veza u zabačenim predjelima. Mužjak i ženka cijelog života ostaju skupa i hrabro od napasnika brane svoja gnijezda, savijena u šupljinama drveća. Nažalost, “postale su toliko brojne da ih se svrstava u poljoprivredne štetočine” (The Cambridge Encyclopedia of Ornithology).
U jednom javnom parku grimizne rozele (Platycercus elegans) jele su nam iz ruke. Uopće se nisu bojale mnoštva turista, očigledno znajući gdje će dobiti milostinju. Sve te pitome ptice posvuda oko nas podsjećale su nas na rajsku okolinu.
Možda najveće iznenađenje doživjeli smo vidjevši kako veliki žutokukmasti kakadui prelijeću iznad naših glava. Njihove izrazito žute kukme opravdavaju njihovo ime. The Illustrated Encyclopedia of Birds objašnjava: “Dok se jato hrani na tlu, nekoliko ptica čuva stražu na obližnjem drveću i glasnim, razuzdanim kreštanjem upozorava ostale na opasnost.” Brzo saznate kad vam je kakadu u susjedstvu!
Što papige čini tako osobitima? Čovjek ih je stoljećima cijenio zbog njihove sposobnosti oponašanja ljudskog glasa. No, oponašaju li one također druge ptice? Gore citirana kembrička enciklopedija navodi: “Iako su jata divljih papiga bučna, nije poznato da one oponašaju druge vrste te stoga nije jasno zašto papige posjeduju sposobnost ‘govorenja’.” Što se tiče oponašanja ptica, sjevernoamerički drozd raznopojac još je uvijek šampion.
Ptice žive gotovo posvuda u svijetu — no, zapažate li ih? Promatrate li ih? Poznajete li ptice koje često navraćaju u vaše susjedstvo? Možete li razlikovati njihove šare, cvrkut i pjev? Jeste li zapazili različite stilove njihovog letenja? Sve to moglo bi biti predmetom fascinantnog proučavanja.
Pored više od 9 300 vrsta ptica koje možemo proučavati, da ne govorimo o svim ostalim čudima koja nas okružuju, može li itko s pravom tvrditi da će vječni život biti dosadan? Toliko se toga može naučiti, toliko ima razloga za slavljenje Stvoritelja! Kako samo možemo biti zahvalni što je Jehova našao za shodno da ptice uvrsti u ono što je stvorio (1. Mojsijeva 1:20-23; Job 39:29, 30; Otkrivenje 4:11).
[Slike na stranici 15]
Ružičasti kakadu i (iznad) rozela
[Zahvala]
Ljubaznošću Australian International Public Affairs
[Slika na stranici 16]
Žutokukmasti kakadu
[Zahvala]
Ljubaznošću Australian International Public Affairs