Mladi pitaju...
Abortus — je li to rješenje?
“Kad su testovi trudnoće pokazali da sam trudna”, prisjeća se Judy, “moj dečko je odmah zahtijevao da napravim abortus. Čak mi je dao novac za to.” Judy je imala sedamnaest godina.a
PETNAESTOGODIŠNJA je Marta, ustanovivši da je trudna, razgovarala sa savjetnicom u klinici za abortuse. “Ona mi je sve objasnila”, kaže Marta. “Rekla mi je da mogu abortirati ili da bi mi ona mogla, ukoliko to želim, pomoći da pronađem agenciju za usvajanje djece ili dom za neudate majke.”
Samo u Sjedinjenim Državama godišnje zatrudni više od milijun djevojaka tinejdžerske dobi. Među njih spada i izvjestan broj mladih osoba koje su, premda su bile odgajane kao kršćanke, prestupile Božju zapovijed da ‘izbjegavaju bludnost’ ili predbračni seks (1. Solunjanima 4:3, St). Takav nemoral dovodi do mnogih nepotrebnih patnji. Kasnije, međutim, mnoge od ovih mladih osoba zažale zbog svog načina ponašanja i žele ispraviti svoj život. No suočivši se sa zastrašujućim izgledom da dobiju vanbračno dijete, neke se od njih možda pitaju bi li abortus bio jednostavno rješenje njihovih problema. Uostalom, u Sjedinjenim Državama godišnje se gotovo pola milijuna djevojaka u drugom stanju odluči za abortus. Može li to uistinu biti najbolje rješenje za neželjenu trudnoću?
Zašto neke djevojke abortiraju
Razumljivo je da se tu javljaju neke jake, čak proturječne emocije. Mlada će žena vjerojatno imati izvjesne prirodne majčinske osjećaje prema djetetu koje u njoj raste, no ona bi također mogla imati osnovane strahove i tjeskobe.
Naprimjer, osamnaestogodišnja je Vicky “htjela ići na fakultet, možda čak i magistrirati”. Imati dijete, kako je mislila, ometalo bi njene planove (časopis ‘Teen, od ožujka 1992). Marta je slično tome zaključila: “Ako postaneš majka, ostaješ kod kuće sa svojim djetetom i svršeno je s tvojim školovanjem. Na to nisam bila spremna.” Prema jednom istraživanju, 87 posto tinejdžerki koje naprave abortus strahuje da bi dijete dramatično promijenilo njihov život na način koji nisu spremne prihvatiti.
Strah od financijskih poteškoća te zabrinutost oko toga da osoba možda neće biti sposobna nositi se s odgovornostima samohranog majčinstva također su uobičajeni razlozi zbog kojih se mnoge djevojke odlučuju na abortus. Vicky je to izrazila na sljedeći način: “Potječem iz obitelji razvedenih roditelja a moja je majka sama odgajala troje djece. Gledala sam je kako se bori (...). Mogla sam upravo zamisliti sebe kako na kraju postajem samohrana majka kao što je i ona bila.”
Pritisci od strane drugih, naročito mladića, također mogu prisiliti osobu na prekid trudnoće. Judy je njen mladić dao ultimatum: “Ako ne napraviš abortus, ne želim te nikad više vidjeti.” U Nancynom slučaju pritisak da napravi abortus došao je od strane njene majke kao i od drugih rođaka.
Popularno mišljenje da abortus ne uključuje uistinu ubijanje djeteta također ima snažan utjecaj. Vicky kaže: “Nisam si htjela dozvoliti da mislim o tome kao o djetetu. (...) Pročitala sam da je u petom tjednu trudnoće embrij manji od nokta na malom prstu. Ne biste vjerovali koliko sam se snažno držala te pretpostavke. Rekla sam si da, ukoliko je to samo veličine nokta na malom prstu, onda to nije uistinu beba. U mislima sam si pokušavala predočiti da ona ne postoji kako bih imala snage napraviti abortus.”
Neki također tvrde da je, barem u tehnološki naprednim zemljama, abortus bezopasan — da je za trudne tinejdžerke navodno manje opasan od poroda. Kad se uzmu u obzir sve te stvari, onda bi abortus mogao izgledati kao nešto poželjno. Međutim, činjenice pokazuju da mnoge osobe koje se odluče za abortus kasnije žale zbog toga. Jedna žena kaže: “Napravila sam abortus kad mi je bilo dvadeset godina. Sad imam 34 godine i teško se nosim s tim što sam napravila. Ja sam htjela svoje dijete, ali moj dečko nije htio. Još uvijek proživljavam emocionalnu traumu; bol ostaje u vama do kraja života.”
Emocionalni ožiljci
Umjesto da predstavlja jednostavno rješenje, abortus može zakomplicirati nečije probleme. U krajnjoj liniji, on se sukobljava s prirodom nečijeg unutarnjeg osjećaja za ono što je ispravno a što naopako — sa savjesti koju je Bog usadio u ljude (Rimljanima 2:15). Nadalje, abortus iziskuje da se žena suzdržava od pokazivanja nježne samilosti prema sićušnom biću koje se u njoj razvija. (Usporedi 1. Ivanova 3:17.) Kako je to samo naopako!
Marta kaže: “Tek kad je prošlo par tjedana [od abortusa], počela sam osjećati krivnju i sramiti se u neku ruku zbog toga što sam napravila.” Situacija je postala još teža kad je nastupila veljača — mjesec u kome se beba trebala roditi. Eliasa se prisjeća: “Napravila sam abortus prije petnaest godina. Nakon toga imala sam teške depresije te sam se nekoliko puta morala klinički liječiti. Čak sam htjela počiniti samoubojstvo.”
Doduše, ne reagiraju sve mlade žene na taj način. Mnoge iskreno vjeruju da embrij nije ljudsko biće. No što o tome kaže Stvoritelj — ‘izvor života’? (Psalam 36:9). Biblija jasno daje do znanja da je nerođeno dijete koje raste u maternici za Jehovu Boga daleko više nego puko embrijsko tkivo. On je nadahnuo kralja Davida da napiše: “Zamjetak [“embrij”, NW] moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano” (Psalam 139:16). Tako Stvoritelj smatra embrij zasebnom osobom, živim ljudskim bićem. Stoga je dao do znanja da će se smatrati odgovornom osobu koja ozlijedi nerođeno dijete (2. Mojsijeva 21:22, 23). Da, s Božje točke gledišta ubiti nerođeno dijete znači uzeti jedan ljudski život. Zato djevojka koja se želi dopasti Bogu ne može abortus smatrati prihvatljivom mogućnošću — bez obzira na pritisak koji se na nju vrši.b
Dobiti podršku
Judy, spomenuta u uvodu, odlučila je da ne abortira svoje dijete. Ona kaže: “Moja je starija sestra saznala da sam trudna, pa mi je od samog početka pružala podršku, naročito u emocionalnom pogledu. Čak je rekla da će me nastaviti izdržavati nakon što rodim dijete. Te su riječi bile sve što mi je trebalo da bih učinila ono što sam duboko u srcu smatrala ispravnim. Nastavila sam s trudnoćom i rodila dijete.” To je bilo prije devet godina. Gledajući svog osmogodišnjeg sina, Judy kaže: “Da sam napravila abortus, bila bi to najveća greška u mom životu.”
Mlada žena po imenu Natisa slično tome priča: “Prije pet godina sjedila sam u klinici za abortuse, čekajući na svoj red. Umjesto da uđem kad je bio red na mene, još jednom sam promislila i otišla iz klinike. Danas imam prekrasnog četverogodišnjeg sina, čekam još jedno dijete i udana sam za njegova oca koji je pun ljubavi.”
Nijedna osoba kojoj se dogodila vanbračna trudnoća ne bi smjela donijeti prenagljenu odluku. Koliko god stvari izgledale loše, to nije kraj svijeta. No tim je osobama svakako potrebna podrška i zrelo vodstvo. Za početak je dobro da osoba kaže svojim roditeljima što joj leži na srcu, naročito ako su oni kršćani (Priče Salamunove 23:26). Doduše, oni će u početku sigurno biti povrijeđeni i ljuti. No na kraju će vjerojatno biti potaknuti da joj pomognu. Oni bi se, naprimjer, mogli pobrinuti da stručno osoblje vodi brigu za nju prije poroda. Također joj mogu pomoći da se okoristi bilo kakvim vladinim programima za pomoć na koje možda ima pravo. Što je najvažnije, oni mogu ohrabriti osobu koja je sagriješila da od skupštinskih starješina primi duhovnu pomoć koja joj je potrebna (Jakov 5:14, 15).
Neke neudate majke odlučile su dati svoju djecu na usvajanje, smatrajući da ne bi mogle pružiti svom djetetu ono najbolje. Mada je usvajanje u svakom slučaju bolje od toga da se djetetu oduzme život, Bog roditelja smatra odgovornim za to da ‘se brine za svoje’ (1. Timoteju 5:8, St). Samohrana majka možda neće biti u stanju pružiti svom djetetu sve najbolje u materijalnom pogledu, no ona mu može pružiti nešto daleko važnije — ljubav (Priče Salamunove 15:17). Zato bi u većini slučajeva bilo bolje da neudata majka sama odgaja dijete.
Što reći o zadatku odgajanja bebe — i o drastičnim promjenama načina života koje će nesumnjivo trebati učiniti? Sve se to može činiti preteškim. Međutim, Biblija pruža praktičan savjet koji može pomoći osobama da izađu na kraj s tim izazovima. Neudatim majkama koje se kaju također može koristiti duhovna pomoć koja se čvrsto temelji na Božjoj riječi. Da, uz ljubaznu podršku i ispravno vodstvo, one se mogu najbolje snaći u svojoj situaciji.c Abortus jednostavno nije rješenje!
[Bilješke]
a Neka imena su promijenjena.
b Nijedna osoba koja je u prošlosti sagriješila i abortirala nerođeno stvorenje ne bi trebala zaključiti da je situacija beznadna. Te osobe mogu biti uvjerene u to da Jehova pomaže prijestupnicima koji se kaju te da “prašta mnogo” (Izaija 55:7). Iako će možda ostati emocionalni ožiljci, psalmist pruža jamstvo: “Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas bezakonja naša” (Psalam 103:12).
c Vidi Kulu stražaru od 1. 1. 1981, ‘Majka ili otac koji se sami bore u današnjem svijetu’. Također vidi članak “Mladi pitaju... Kako se neudate majke mogu najbolje snaći u svojoj situaciji?” u izdanju Probudite se! od 8. listopada 1994.
[Slika na stranici 26]
Mladići često nastoje vršiti pritisak na djevojke da naprave abortus