Pisma čitalaca

Roditelji koji pružaju podršku Specijalno vam zahvaljujem na člancima “Roditelji — pružajte podršku!” (8. kolovoza 1994). Nedavno je ravnateljica škole koju pohađa moja najmlađa kći razgovarala s grupom roditelja o dobroj komunikaciji između roditelja i nastavnika. Odnijela sam ravnateljici časopis i ona ga je odmah pročitala. Dva tjedna kasnije, kći mi je donijela školski mjesečnik. Dio članka o dobroj komunikaciji prepisan je tako da je cijela zajednica izvukla koristi iz sadržanih informacija.

W. B., Sjedinjene Države

Delkiti Uživala sam u članku “Je li to delfin? Je li kit? Ne, to je delkit!” (22. veljače 1994) o križancu između delfina i kita. Na kraju ste rečeno opisali kao “pogled na zapanjujući potencijal raznolikosti koji je Stvoritelj ugradio u svoje stvarstvo”. Ne slažem se s time, budući da se parenje ne bi odigralo u njihovoj prirodnoj okolini.

K. G., Sjedinjene Države

Nismo mislili da je takvo parenje normalno niti da je Bog odgovoran za to. Međutim, zasluga za postojanje takvog zadivljujućeg stvorenja ne može se pripisati čovjeku. Križanci postoje samo zahvaljujući ‘potencijalu raznolikosti koji je Stvoritelj ugradio u svoje stvarstvo’. Tako je naš članak Bogu pripisao dužnu zaslugu. (UREDNIŠTVO)

Vratolomni sportovi U članku “Mladi pitaju... Vratolomni sportovi — trebam li se okušati u njima?” dobro ste učinili kad ste mlade upozorili na potencijalne opasnosti “bungee jumpinga” (8. srpnja 1994). Manje od tjedan dana nakon što sam pročitala ovaj članak British Broadcasting Corporation izvijestio je da je četvoro mladih zadobilo teške ozljede oka usljed “bungee jumpinga”. Hvala vam za vaš prekrasan časopis.

D. F., Engleska

Prilično me uzdrmao članak o sportovima kojima se izaziva smrt! Jednom sam se popela na jednu strmu liticu i nisam mogla ni naprijed ni natrag. Još se danas sva naježim pri pomisli koliko sam bila blizu smrti. Na koji sam samo glup način mogla izgubiti život!

L. T., Sjedinjene Države

Vrlo sam vam zahvalna za ovaj članak. U kraju u kojem živim djeca se upuštaju u mnoge od ovih vratolomnih sportova. Uvijek me nagovaraju da im se pridružim. Međutim, često u vijestima gledam izvještaje o ljudima koji poginu ili zadobiju ozbiljne ozljede u ovim istim navodno zabavnim sportovima o kojima mi pričaju. Nakon što sam pročitala članak shvatila sam kako bi bilo nerazumno da svoj život, koji mi je Jehova Bog dao, izložim opasnosti samo radi kratkotrajnog uzbuđenja.

J. S., Sjedinjene Države

AIDS Više od tri godine služio sam kao punovremeni evangelizator. Međutim, sada mi to više nije moguće. Bolujem od AIDS-a. Hvala vam što ste u članku “Pomoć oboljelima od AIDS-a” (22. ožujka 1994) otvoreno razmotrili ovu mučnu temu. Vidim da su vam na srcu interesi sviju. Međutim, čini mi se da su mnogi preskočili dio članka koji je poticao na suosjećanje prema zaraženima te da su se usredotočili na spomenute “razumne mjere opreza”. Kao da je članak nekome dao dopuštenje da bude rezerviran. Ne mogu a da ne razmišljam o tome što će se dogoditi kad mi bude još gore te kad mi stvarno bude potrebna ljubav i podrška od strane moje braće. Hoće li neki odbiti posjetiti me zbog straha da se ne zaraze virusom?

M. N., Sjedinjene Države

Cijenimo ove iskrene komentare. Nije nam bila namjera odvratiti od pružanja podrške žrtvama AIDS-a. Doista, naveli smo: “Prema dosadašnjim saznanjima, AIDS se ne prenosi usputnim kontaktom. (...) Ne treba neopravdano strahovati biti u društvu osoba oboljelih od AIDS-a.” Predložene mjere opreza mogu pomoći drugima da se osjećaju u određenoj mjeri zaštićenima dok se suosjećajno ophode sa žrtvama AIDS-a. (UREDNIŠTVO)