Suze prirode

ZORA je, zrak je hladan i mirno je. Svaki list i svaka vlat trave ljeska se od kapljica koje svjetlucaju na prvom svjetlu dana. To nekako izgleda kao da je zelenilo pustilo suze radosnice pozdravljajući izlazak sunca. Nije čudno da je rosa bila nadahnuće pjesnikâ — i fotografâ.

No rosa čini i više od toga da osvježava čovjekov duh. Taj atmosferski fenomen, koji je poznat diljem planeta osim u polarnim krajevima, jest pokrivač od vlage koja je životno važna. Jehova Bog je na takav način stvorio atmosferu da ona, kad se pod određenim uvjetima noću hladi, dolazi do točke koja je poznata kao rosište. To je temperatura pri kojoj zrak više ne može vezati svoju vlagu pa je odlaže na površine koje su hladnije od okolnog zraka. Znalo se dogoditi da žedne biljke upiju čak toliko vode u obliku rose koliko su i same teške, pri čemu mnogo te vode izbacuju kroz svoje korijenje za pohranjivanje u tlu.

U biblijskim zemljama, gdje vlada dugačka sušna sezona, ponekad se može dogoditi da rosa bude praktički jedini izvor vode za biljke. Stoga se u Bibliji rosu često povezuje s rađanjem ljetine — a pomanjkanje rose s glađu.

Rosa također može imati značenje koje je bliskije povezano s čovjekom. Mojsije je u svojoj oproštajnoj pjesmi Božjem narodu napisao: “Neka se spusti kao dažd nauka moja, i neka padne kao rosa govor moj, kao sitan dažd na mladu travu i kao krupan dažd na odraslu travu” (5. Mojsijeva 32:2). Mojsije je govorio riječi koje su bile osvježavajuće poput rose. Budući da je bio najkrotkiji među ljudima, nesumnjivo je i u svom govoru obično bio blag i uviđavan (4. Mojsijeva 12:3). Poput rose ili sitnog dažda, njegove su riječi krijepile, a da nisu pritom nanosile štetu.

Kad se sljedeći put budete divili profinjenoj ljepoti jutarnje rose — tim suzama prirode — možda ćete poželjeti razmišljati o ogromnoj mudrosti Stvoritelja rose.