Što se dešava s bakama i djedovima?

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ ITALIJE

“Nisam vjerovao da bi mi unuci mogli pokazivati toliku nježnost. Oni su pravi poklon — slatka nevinašca koja su kao stvorena da bi jačala veze ljubavi” (djed Ettore).

UNATOČ gore spomenutom dobrom odnosu, bake i djedovi, roditelji i unuci u današnje vrijeme nisu uvijek u dobrim odnosima. Umjesto da surađuju, te tri generacije često dolaze u sukob. I kakve su posljedice toga? Sve veća usamljenost i žalost kod ostarjelih, baka i djedova — kod onih članova obitelji koji su često najosjetljiviji i najosamljeniji, onih kojima se članovi obitelji možda obraćaju kad imaju ekonomske poteškoće. Kakva je situacija u vašoj obitelji? Cijenite li uistinu baku i djeda?

Značajne svjetske društvene promjene do kojih je došlo u proteklih nekoliko desetljeća odrazile su se na obitelj i odnose u njoj, što je imalo za posljedicu gotovo potpuno iščezavanje patrijarhalne obitelji. U Evropi svega 2 posto ostarjelih osoba živi sa svojom djecom. Pa ipak, zahvaljujući aktualnom povećanju prosječnog životnog vijeka te smanjenju nataliteta, u nekim industrijski razvijenim zemljama sve je veći postotak baka i djedova u odnosu na cjelokupno stanovništvo. Bake i djedovi čine 26 posto evropskog stanovništva, a prema jednom istraživanju koje je objavila Evropska unija, ta će se brojka “po svemu sudeći povećavati”. Japan je, piše Asahi Evening News, “ponosan na svoju tradiciju vođenja brige o starijim osobama”. No ipak, sve je češća praksa, i to naročito u gradovima, ostavljati bake i djedove u bolnicama i specijaliziranim klinikama, čak i onda kad nema stvarne potrebe za hospitalizacijom. Kako pišu kejptaunške novine The Cape Times, u Južnoafričkoj Republici, gdje je uobičajeno da se dostojanstveno postupa sa starijim osobama, sada je također prisutan žalostan trend zapuštanja ostarjelih osoba. U izvještaju se naročito spominje da obitelji žele uzeti “sve što im život pruža” te da se “zavaravaju time da su, smjestivši baku na sigurno u dom, učinili sve što se od njih očekuje”.

Iste novine pišu o jednom specifičnom slučaju ostarjele bake koju njeno troje djece smješta u odgovarajući dom za starije osobe, “s obećanjima da će joj pružati potporu i redovito je posjećivati”. No što se s njom dešava? “Posjete su u početku svakodnevne. Nakon nekoliko tjedana prorijede se na triput tjedno. Zatim to bude jednom tjedno. Nakon godinu dana to bude dvaput ili triput mjesečno, konačno pet ili šest puta u godini i na kraju gotovo nikad.” Kako je ova baka provodila svoje beskonačno duge dane? U dirljivom se opisu iznosi: “Njena je soba imala prozor s pogledom na drvo, a njeni jedini živi drugovi bili su golubovi i čvorci koji su sjedili na njegovim granama. Ona tako željno čeka njihov dolazak kao da su joj bliski rođaci.”

Kao rezultat vesternizacije načina života u Južnoafričkoj Republici, zbog koje su mnogi ponukani tražiti zaposlenje u gradovima, ista se situacija pojavljuje i u plemenskim obiteljima. Uz promjenu društvenih prilika, daljnji razlog zbog kojeg se zapostavlja bake i djedove jest nestanak humanih osobina koje promiču sretan društveni i obiteljski život — a to su dobrota, poštovanje prema svom bližnjem, uzajamna naklonost u obitelji — te prevladavanje duha sebičnosti, hedonizma, ponosa i pobune. Kao što stoji u Pismima, takva je moralna degradacija znak da živimo u ‘pošljednjim danima’ (2. Timoteju 3:1-5). Tako djeca i unuci često smatraju da bake i djedovi predstavljaju tegobnu smetnju, koja je u raskoraku s naglim društvenim promjenama, umjesto da ih cijene kao izvor obogaćenja i stabilnosti.a

Generacijski jaz sve više dolazi do izražaja i prouzročuje veliku napetost, tim više kad ostarjeli žive sa svojim obiteljima. No ipak, doprinos baka i djedova u riječima ili djelima može biti veoma koristan! U čemu, onda, leže neki od glavnih problema među generacijama koji ometaju srdačne odnose među bakama i djedovima, djecom i unucima? I kako bake i djedovi mogu povratiti svoju dragocjenu ulogu u obiteljskom krugu?

[Bilješka]