Što kaže Biblija?
Da li je važno u što vjerujete?
“ČOVJEK ŽELI VJEROVATI U ONO ŠTO ŽELI DA JE ISTINITO” (FRANCIS BACON, 1561-1626, ENGLESKI ESEJIST I DRŽAVNIK).
KAD se radi o religioznim doktrinama, mnogi ljudi smatraju da sve dok netko iskreno vjeruje da ‘Nekog ima tamo gore’ i dok ljubi svog bližnjeg, zapravo nije važno u koje druge stvari vjeruje. Neki mogu promatrati proturječna stajališta koja religiozne grupe zastupaju u vezi s Bogom, njegovim naumom i s time kako Ga obožavati, pa zaključuju da su razlike samo površinske, poput različitih stilova odjeće koje nosi isti čovjek. Čak mogu smatrati da su oni koji se upuštaju u velike rasprave oko takvih razlika u potpunosti promašili duh pravog kršćanstva.
Pisma potvrđuju da nisu sve rasprave o religioznim naukama vrijedne. Naprimjer, u svojim nadahnutim pismima Timoteju, apostol Pavao ukazao je na ljude koji su izazivali ‘nasilne prepirke o sitnicama’. Pavao ih je opisao kao ‘duševno bolesne od ispitivanja i rasprava o riječima’ (1. Timoteju 6:4, 5, NW). Poučio je Timoteja da ‘odbija lude i neobuzdane raspre, znajući da rađaju svađama’ i da pouči skupštine ‘neka se ne bore oko riječi, što ničemu ne koristi’ (2. Timoteju 2:14, 23, DF). Mnoge religiozne debate u naše vrijeme odgovaraju ovom opisu i pokazale su se besmislenim gubljenjem vremena.
No, da li to znači da su svi razgovori o religioznim vjerovanjima besmisleni? Pa, mi ne bismo u potpunosti odustali od nošenja odjeće samo zato što je neka odjeća neprikladna za nošenje, zar ne? Zašto onda čitavu tu temu religioznih vjerovanja smatrati nevažnom i odustati od nje samo zato što neka doktrinarna pitanja nisu vrijedna razmatranja? Kontekst Pavlovih gore citiranih riječi pokazuje da je on smatrao kako su doktrine od vitalne važnosti. On je uvijek iznova upozoravao da lažna učenja mogu prouzročiti da netko bude odveden od vjere i naložio je Timoteju da ‘zapovjedi nekima da ne uče drukčije’ doktrine (1. Timoteju 1:3-7; 4:1; 6:3-5; 2. Timoteju 2:14-18, 23-26; 4:3, 4). Sigurno je da on ne bi davao takve snažne izjave da ono u što su vjerovali kršćani prvog stoljeća nije bilo važno.
Zašto, onda, savjet da se odbiju pitanja o doktrini? Zato što su u Pavlovo vrijeme neki ljudi — koje je on opisao kao “pokvarena uma i lišenih istine” — podizali doktrinarna pitanja isključivo s namjerom da potkopaju vjeru drugih (1. Timoteju 6:5, St). Pavao je savjetovao Timoteja da izbjegava razgovore o religioznim vjerovanjima samo s obzirom na pitanja koja su postavljali ti pokvareni ljudi.
Da li vjerovanja utječu na vladanje?
No, neki bi mogli posumnjati u to da naša religiozna vjerovanja uopće imaju velik utjecaj na to kakve osobe postajemo — na naša osobna svojstva i vladanje. Možda na vjerovanja i vladanje gledaju kao na dvije odvojene i nepovezane stvari, kao na sako i hlače koje mogu kombinirati kako žele, ovisno o ukusu onoga tko ih nosi. Međutim, Biblija kaže da su vjerovanja i vladanje više slični odijelu koje dolazi u kombinaciji samo kao usklađena cjelina.
Biblija otkriva direktnu vezu između onoga što vjerujemo i toga kakve osobe postajemo. Farizeji Isusovog vremena, koji su zastupali vlastitu pravednost, bili su primjer pogrešno usmjerenih vjerovanja koja su utjecala na vladanje (Matej 23:1-33; Luka 18:9-14). S druge strane, Kološanima 3:10 (NW) savjetuje: “Obucite novu osobnost, koja je kroz točnu spoznaju obnovljena prema slici Onoga koji ju je stvorio.” Zapazite da je snaga za vođenje boguodanog života povezana s posjedovanjem točne spoznaje o Bogu.
Grčki termin preveden sa “točna spoznaja”, koji se u Kršćanskim grčkim pismima pojavljuje 20 puta, ukazuje na pravu, točnu ili punu spoznaju. Grecist Nathanael Culverwel opisuje ga kao “sve bolje upoznavati nešto što sam prije znao; detaljnije promatrati neki predmet koji sam prije vidio izdaleka”. Baš kao što draguljar ispituje vrijedan dragulj kako bi procijenio njegova svojstva i vrijednost, kršćanin mora ispitati Božju riječ kako bi došao do prave, točne i pune spoznaje o Bogu kojem služi. To uključuje upoznavanje Božje osobnosti, njegovih nauma, njegovih mjerila i svih nauka koje sačinjavaju ‘obrazac zdravih riječi’ — nešto sasvim drugo od pukog vjerovanja da ‘Nekog ima tamo gore’ (2. Timoteju 1:13).
Primjer vrste plodova koji dolaze kao rezultat kad netko pozna Boga samo izdaleka zapisan je u prvom poglavlju nadahnutog pisma Rimljanima. Tamo se ukazuje na određene ljude koji “iako su upoznali Boga (...) nisu smatrali vrijednim čuvati pravu [“točnu”, NW] spoznaju Boga” (naglašeno od nas). Posljedice njihovih neispravnih vjerovanja naveo je apostol Pavao: “Bog ih je predao pokvarenom shvaćanju da bi činili što ne dolikuje: puni su svakovrsne nepravednosti, pokvarenosti, lakomosti, zloće; obuzeti su zavišću, ubojstvom, svađom, lukavštinom, podmuklošću; ogovarači su, klevetnici, mrzitelji Boga, nasilnici, oholice, umišljenici, izmišljači zala, nepokorni roditeljima, nerazumni, nevjerni, bez ljubavi i bez milosrđa” (Rimljanima 1:21, 28-31, St).
Nema sumnje, vjerovanja kojih su se držali ti ljudi direktno su utjecala na njihovu sposobnost da vode kršćanski život. I danas se vjerovanja i vladanje mogu usporediti s haljinom bez šavova koja je nerazdvojivo satkana zajedno. Dakle, prijeko je potrebno da se svi oni koji žele postići Božju naklonost uvjere da su njihova religiozna vjerovanja stvarno istinita, čvrsto utemeljena na Božjoj riječi. Jer “[Božja] je volja da se sve vrste ljudi spase i dođu do točne spoznaje istine” (1. Timoteju 2:4, NW).
[Slika na stranici 25]
Farizejev stav vlastite pravednosti odražavao je njegova vjerovanja