Istočnoindijski bivol — vjeran i koristan
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ BRAZILA
‘Bježite, bježite! Tigar!’ viču dječaci. Trče do svojih bivola, skaču im na leđa i odjure s njima. Iznenada Saïdjah, jedan od dječaka, gubi ravnotežu i pada u rižino polje — plijen za tigra koji se približava. Međutim, Saïdjahov bivol vidi što se dogodilo. Vraća se, postavlja svoje široko tijelo kao krov iznad svog malog prijatelja i suprotstavlja se tigru. Velika mačka napada, ali bivol čvrsto stoji i spašava Saïdjahov život.
OVAJ susret, koji je opisao Eduard Douwes Dekker, pisac iz 19. stoljeća koji je živio u Aziji, pokazuje jedno dopadljivo svojstvo istočnoindijskog bivola: vjernost. Danas je vjernost još uvijek njegova karakteristika. “Istočnoindijski bivol”, kaže jedan stručnjak, “sličan je obiteljskom psu. Daje vam svoju doživotnu naklonost sve dok se dobro odnosite prema njemu.”
Djeca u Aziji, čak i s četiri godine, znaju se dobro odnositi prema njemu. Svakog dana vode svoje krupne prijatelje u rijeku, gdje ih cijele operu i, svojim sićušnim rukama, očiste uši, oči i nosnice tih životinja. Bivol reagira tako što uzdiše od zadovoljstva. Njegova tamna koža upija mnogo topline i, budući da bivol proporcionalno ima daleko manje znojnih žlijezda od stoke, rashlađivanje mu je problem. Nije čudo što voli te svakodnevne kupke! “Uronjeni u vodu ili blato, preživajući poluzatvorenih očiju”, bilježi jedan izvor, bivoli “su slika blaženstva”.
No, njihova ljubav prema vodi samo je dio slike. Koja druga svojstva imaju? Zašto su korisni? Za početak, kako izgledaju?
Mišićavi svjetski putnik
Istočnoindijski bivol (Bubalus bubalis) izgleda kao prevelik vol i teži 900 ili više kilograma. Ima kožu gotovo bez dlake, sivu kao škriljevac. S visinom i do 1,8 metara — i sa široko razmaknutim rogovima, ravnim leđima, dugim tijelom, obješenim vratom i mišićavom građom tijela — on je pravo obličje snage. Njegove snažne noge završavaju u obući koja je idealna za hodače po blatu: veliki kutijasti papci koji su pričvršćeni na krajnje fleksibilne zglobove. Ta gipkost omogućava bivolu da savije unatrag svoje papke, prekorači prepreke i da napreduje kroz močvarna polja tamo gdje stoka gubi tlo pod nogama.
Broj od 150 milijuna pripitomljenih istočnoindijskih bivola u svijetu dijeli se u dvije vrste: močvarni tip i riječni tip. Od Filipina do Indije, močvarni je bivol, sa svojim unatrag svinutim rogovima dugim 1,2-1,8 metara, omiljeni model za razglednice. Kad ne pozira za fotografiranje, do koljena gaca kroz rižina polja ili vuče kola po putevima od kojih strepe svi vozači kamiona.
Riječni bivol sličan je močvarnom bivolu. Njegovo tijelo je nešto manje, a rogovi su mu skromniji — čvrsto smotani ili vise ravno prema dolje. No, s težinom od 900 kilograma, i on djeluje impresivno. Arapski su trgovci u prošlosti donijeli ovu vrstu iz Azije na Srednji istok; a kasnije su je križari koji su se vraćali s pohoda predstavili u Evropi, gdje se još uvijek uspješno uzgaja.
Iako istočnoindijske bivole nećete pronaći u traci za brzu vožnju — oni se vuku jednoličnom brzinom od tri kilometra na sat — i močvarni i riječni bivoli obišli su svijet. Naselili su se uz obalu sjeverne Australije, iskrcali su se na otoke Pacifika i čak su utrli staze u šumama Amazone. Amazone?
Uspješni imigranti
Ekoturisti koji plove Amazonom često uzalud pažljivo promatraju obale rijeke kako bi ugledali neuhvatljive jaguare ili ogromne anakonde. Međutim, ne trebaju im dalekozori, čak ni naočale, da bi vidjeli nove pridošlice u džungli — istočnoindijske bivole, tisuće njih.
Ako smatrate da ti azijski imigranti koji se brčkaju u Amazoni prijete ekosistemu, možete razmisliti o tome da se požalite policiji na Marajóu, otoku u delti rijeke. Ali pazite! Kad dođete u stanicu nećete imati nepristrano saslušanje, jer se dežurni policajac možda upravo sprema otići u uličnu patrolu na leđima zastrašujućeg državnog službenika. Točno, istočnoindijski bivol — i to još močvarni tip! Tko se uopće želi žaliti?
Zapravo, istočnoindijski bivol je pravo bogatstvo za amazonsku regiju, kaže dr. Pietro Baruselli, veterinar koji radi za jedan od dva brazilska centra za istraživanje istočnoindijskih bivola. On je za Probudite se! rekao da bivoli imaju izvanredan probavni sistem koji im omogućava da se debljaju na pašnjacima na kojima druga stoka ostaje mršava. Stočari stalno trebaju raščišćavati šumu kako bi stvorili novi pašnjak, ali bivol se uspješno uzgaja na pašnjacima koji već jesu tamo. Dr. Baruselli kaže da istočnoindijski bivol “može pomoći u očuvanju kišnih šuma”.
No, da bi preživio u džungli, bivol treba biti improvizator — a on to i jest. Knjiga The Water Buffalo: New Prospects for an Underutilized Animal navodi da se u kišnoj sezoni, kad Amazona poplavljuje pašnjake, bivol adaptira na svoju vlažnu okolinu. Dok stoka, nasukana na djeliće uzdignutog tla, promatra zavidnih očiju i praznih želudaca, oko nje se bivol, gazeći vodu, gosti plutajućim biljkama i čak pase travu ispod vode. Kad se pašnjaci ponovo pojave, bivol izgleda isto tako dobro kao i prije.
Kraljica majka
Istočnoindijski bivoli i u drugim dijelovima Brazila isto se tako uspješno uzgajaju. Od početka 1980-ih, broj grla u zemlji skočio je s četiristo tisuća na nekoliko milijuna. Zapravo, broj bivola povećava se puno brže nego broj stoke. Zašto?
Wanderley Bernardes, uzgajivač bivola u Brazilu, objašnjava da je bivol spreman za parenje s dvije godine starosti. Nakon deset mjeseci steonosti, ženka oteli svoje prvo tele. Oko 14 mjeseci kasnije, teli se drugo tele. Uz nisku smrtnost među teladi i visoku otpornost na bolesti, bivol uživa dug i plodan život. Koliko dug? U prosjeku više od 20 godina. Koliko plodan?
“Pokazat ću vam”, kaže g. Bernardes dok hoda valovitim pašnjacima svoje farme od 300 hektara, oko 160 kilometara zapadno od São Paula. “Ovo je Rainha (Kraljica)”, kaže, s ljubavlju pokazujući na životinju čija istrošena koža i okrhnuti rogovi otkrivaju dug bivolji život. “Ima 25 godina i već je puno puta postala baka, ali”, dodaje zadovoljno, “upravo je otelila svoje 20. tele.” Uz bake kao što je Rainha, nije čudno što neki stručnjaci predviđaju da će u sljedećem stoljeću najveće krdo bivola na svijetu možda pasti travu u Brazilu!
Živi traktor i više od toga
No, zasada ta titula pripada Indiji, domovini za više od polovice bivola na svijetu. Zahvaljujući bivolu, u Indiji i u drugim azijskim zemljama milijuni siromašnih poljoprivrednih obitelji preživljavaju od zemlje koja jedva pokriva troškove proizvodnje. Bez potrebe za dizel gorivom ili rezervnim dijelovima, njihov “živi traktor” vuče, ore, drlja, prevozi te uzdržava obitelj više od 20 godina. “Za moju obitelj”, rekla je jedna stara žena iz Azije, “bivol je važniji od mene. Kad ja umrem, oni će plakati za mnom, ali ako ugine naš bivol, oni mogu umrijeti od gladi.”
Osim što je poljoprivredni radnik, bivol je i dobavljač. Oko 70 posto ukupnog mlijeka koje se proizvodi u Indiji dolazi od riječnog tipa istočnoindijskog bivola, a za bivoljim mlijekom vlada takva potražnja da ponekad može biti teško prodati kravlje mlijeko. Zašto ga mnogi više vole? “Bivolje mlijeko”, objašnjava knjiga The Water Buffalo: New Prospects for an Underutilized Animal, “sadrži manje vode, ukupno više krutih tvari, više masnoće, malo više laktoze i više bjelančevina od kravljeg mlijeka.” Ono daje puno energije, dobrog je okusa i koristi se za izradu mozzarelle, ricotte i drugih slasnih sireva.
Što je s bivoljim mesom? “Ne možemo držati korak s potražnjom”, kaže rančer Bernardes. Na testovima preferiranja okusa održanim u Australiji, Venezueli, Sjedinjenim Državama i drugim zemljama, odresci od bivola dobili su prednost pred goveđim odrescima. Ustvari, milijuni ljudi širom svijeta često uživaju u bivoljem mesu dok misle da grickaju sočan biftek. “Ljudi često imaju predrasude”, primjećuje dr. Baruselli, “ali bivolje je meso jednako ukusno kao i goveđe, a često i bolje od njega.”
Smanjivanje težine bivola
Iako bivol raste po brojnosti, nalazi se u nevolji. “Velike bivole koji bi bili najbolji za rasplodne svrhe”, bilježi Earthscan Bulletin, “često se selektira kao tegleće životinje i kastrira ih se, ili ih se šalje u klaonicu.” Na taj se način gube nasljedne karakteristike za velike proporcije i bivoli gube na težini. “Prije deset godina u Tajlandu je”, kažu stručnjaci, “bilo uobičajeno naći bivole teške 1 000 kg [2 200 lb]; sada je teško naći primjerke od 750 kg [1 700 lb].” Može li se taj problem riješiti?
Može, kaže izvještaj koji je sastavilo 28 znanstvenika za životinje, ali “potrebna je hitna akcija (...) da bi se sačuvali i zaštitili istaknuti primjerci bivola”. Dosada je, priznaju, bivol bio zanemarivan, ali “bolje razumijevanje istočnoindijskog bivola moglo bi biti dragocjeno za mnoge nacije u razvoju”. Daljnja istraživanja, kažu oni, pomoći će da njegove “prave kvalitete izađu na površinu”.
Znanstvenici širom svijeta konačno otkrivaju ono što azijski poljoprivrednici znaju stoljećima: Vjeran i koristan istočnoindijski bivol jedan je od čovjekovih najboljih prijatelja.
[Okvir na stranici 27]
Pomiješan identitet
“OPĆENITO se vjeruje”, zapaža knjiga The Water Buffalo: New Prospects for an Underutilized Animal, “da je istočnoindijski bivol podmukao i agresivan. Enciklopedije doprinose toj predodžbi.” Međutim, pripitomljeni istočnoindijski bivol zapravo je “od svih poljoprivrednih životinja jedna od najnježnijih. Unatoč zastrašujućem izgledu, on je više nalik kućnom ljubimcu — druželjubiv, nježan i smiren.” Kako je, onda, istočnoindijski bivol završio s ovakvom nezasluženom reputacijom? Možda ga se pobrkalo s afričkim bivolom (Synoceros caffer), koji je zaista podmukle naravi, iako mu je daleki rođak. Ipak, istočnoindijski bivoli ne križaju se s njima. Oni više vole da takvi razdražljivi rođaci ostanu tamo gdje jesu — na distanci.