Posljedice teorije evolucije

POČETKOM 19. stoljeća religija i znanost bile su u prilično dobrim odnosima. Samo dvije godine prije objavljivanja knjige Porijeklo vrsta, biolog i harvardski profesor Louis Agassiz napisao je kako živi svijet očituje “planiranje, mudrost, uzvišenost” te da analiziranje “misli Stvoritelja svemira” predstavlja jednu od glavnih zadaća prirodopisa.

Agassizovo mišljenje nije bilo neuobičajeno. Mnogi su ljudi smatrali da su znanost i religija međusobno suglasne. Znanstvena otkrića često se smatralo dokazima o postojanju Veličanstvenog Stvoritelja. No između religije i znanosti stvarao se prikriveni jaz.

Skepticizam pušta korijenje

Knjiga Principles of Geology autora Charlesa Lyella, čiji se prvi svezak pojavio 1830, bacila je sumnju na biblijski izvještaj stvaranja. Lyell je tvrdio da se stvaranje nipošto nije moglo odigrati za šest doslovnih dana. Fizičar Fred Hoyle je napisao: “Lyellove su knjige ponajviše snosile odgovornost za to što su, sve u svemu, uvjerile svijet da biblijski izvještaj može biti netočan, što je u nekim pogledima, zasada ionako nezamisliva pomisao.”a

Tako je položen temelj skepticizmu. Mnogi su smatrali da se znanost i Biblija više ne mogu uskladiti. Suočeni s izborom, mnogi su se odlučili za znanost. “Lyellova su djela bacila sumnju na prva poglavlja Starog zavjeta”, napisao je Fred Hoyle, “a Darwinova knjiga pojavila se kako bi naslijedila Lyellova djela.”

Knjiga Porijeklo vrsta došla je u pravi trenutak za one koji nisu htjeli prihvatiti Bibliju kao Riječ Božju. Ljubav čovjeka i znanosti već je cvala. Zaljubljena javnost bila je opčinjena obećanjima znanosti i njenim ostvarenjima. Znanost je poput darežljivog udvarača obasipala čovjeka novim poklonima — teleskopom, mikroskopom i parnim strojem, a potom električnom energijom, telefonom i automobilom. Tehnologija je dotle već pokrenula industrijsku revoluciju koja je običnom čovjeku pružala neviđene materijalne koristi.

Religiju se, za razliku od toga, smatralo preprekom napretku. Neki su smatrali da ona drži ljude u stanju zatupljenosti, nesposobne da idu ukorak s brzim znanstvenim naprecima. Ateisti su počeli glasno i smjelo obznanjivati svoje stavove. Doista, kao što je napisao Richard Dawkins, “Darwin je omogućio da osoba bude ateist koji je zadovoljan u intelektualnom pogledu”. Znanost je čovječanstvu postajala nova nada za spasenje.

U početku su se religiozni vođe protivili teoriji evolucije. No nakon nekoliko desetljeća, svećenstvo se najvećim dijelom pomirilo s popularnim mišljenjem, prihvativši mješavinu evolucije i stvaranja. Godine 1938. jedan je naslov iz New York Timesa objavio: “Izvještaj Engleske crkve podržava evolucionističku ideju stvaranja.” U izvještaju komisije pod vodstvom nadbiskupa od Yorka stajalo je: “U dva izvještaja stvaranja iz 1. i 2. poglavlja knjige Postanka ne može se pronaći nikakav prigovor teoriji evolucije, budući da se obrazovani kršćani općenito slažu da su ti izvještaji mitološki po svom porijeklu te da je njihova vrijednost za nas prije simbolična nego historijska.” Nadbiskupova je komisija zaključila: “Možete misliti što god želite i još uvijek biti kršćanin.”

Mnogi smatraju da su takvi pokušaji usuglašavanja Biblije i evolucije samo oslabili vjerodostojnost Biblije. Kao posljedica toga javio se opći skepticizam prema Bibliji, koji je još i danas prisutan, čak i kod nekih religioznih vođa. Tipičan su primjer izjave jednog episkopalnog biskupa iz Kanade, koji je ustvrdio da je Biblija napisana u predznanstvenom dobu te da stoga odražava predrasude i neznanje. Rekao je da Biblija sadrži “povijesne greške” i “očevidna preuveličavanja” u vezi s Isusovim rođenjem i uskrsnućem.

Tako su mnogi, uključujući i pripadnike svećenstva, brzo odbacili Bibliju. Ali do čega je doveo takav skepticizam? Kakva je nada bila ponuđena u zamjenu? Neki su se, budući da im je oslabila vjera u Bibliju, okrenuli filozofiji i politici.

Utjecaji u filozofiji i politici

Knjiga Porijeklo vrsta ponudila je nov način gledanja na ljudsko ponašanje. Zašto jedna nacija uspijeva pokoriti drugu naciju? Zašto jedna rasa vlada nad drugom? Knjiga Porijeklo vrsta, sa svojim naglaskom na prirodnom odabiranju i preživljavanju najprilagođenijih, pružila je objašnjenja koja su izazvala vodeće filozofe 19. stoljeća.

Friedrich Nietzsche (1844-1900) i Karl Marx (1818-1883) bili su filozofi koji su snažno utjecali na politiku. Obojica su bila opčinjena evolucijom. “Darwinova knjiga je značajna”, rekao je Marx, “i služi mi kao prirodni znanstveni temelj za klasnu borbu kroz povijest.” Nietzschea je povjesničar Will Durant prozvao “Darwinovim djetetom”. U knjizi Philosophy—An Outline-History rezimira se jedno od Nietzscheovih uvjerenja: “Oni koji su snažni, odvažni, dominantni, ponosni najbolje se uklapaju u društvo koje treba doći.”

Darwin je vjerovao — a to je i napisao u pismu jednom svom prijatelju — da će u budućnosti “civiliziranije rase diljem svijeta ukloniti beskonačan broj nižih rasa”. Pokoravanje koje su Evropljani izvršili nad drugim narodima poslužilo mu je kao presedan te ga je pripisao “borbi za preživljavanje”.

Moćni su ljudi brže-bolje izvukli korist iz takvih izjava. H. G. Wells je u svom djelu The Outline of History napisao: “Narodi koji su krajem 19. stoljeća imali prevlast smatrali su da su zavladali zahvaljujući borbi za preživljavanje, u kojoj jaki i lukavi bolje prolaze od onih koji su slabi i naivni. Osim toga, vjerovali su da moraju biti jaki, energični, bezobzirni, ‘praktični’, samoljubivi.”

Tako je “preživljavanje najprilagođenijih” dobilo filozofske, socijalne i političke prizvuke, i to često u apsurdnim razmjerima. “Nekima je rat postao ‘biološka potreba’”, pisalo je u knjizi Milestones of History. U toj je knjizi zabilježeno kako su u narednom stoljeću “darvinovske ideje predstavljale nerazdvojni dio Hitlerove doktrine o rasnoj nadmoćnosti”.

Naravno Darwin, Marx i Nietzsche nisu poživjeli toliko dugo da bi vidjeli kako će se njihove ideje upotrijebiti — ili zloupotrijebiti. Oni su, nesumnjivo, očekivali da će borba za preživljavanje poboljšati čovjekov životni udes. Darwin je u knjizi Porijeklo vrsta napisao da će “svi tjelesni i mentalni talenti težiti napretku do savršenstva”. Pierre Teilhard de Chardin, svećenik i biolog 20. stoljeća, složio se s tim, teoretizirajući pritom kako će konačno doći do ‘evolucije umova čitavog ljudskog roda; svi će skladno raditi na postizanju jednog cilja’.

Nazadovanje, a ne napredak

Opažate li da dolazi do takvog napretka? Knjiga Clinging to a Myth komentirala je de Chardinov optimizam: “Mora da je de Chardin bio vrlo neupućen u povijest prolijevanja ljudske krvi i povijest rasističkih sistema kao što je apartheid u Južnoafričkoj Republici. Doima se kao čovjek koji ne živi u ovom svijetu.” Čovječanstvo je u ovom stoljeću, umjesto napretka prema sjedinjenosti, doživjelo rasnu i nacionalnu podijeljenost u neviđenim razmjerima.

Nada koju je ponudila knjiga Porijeklo vrsta, nada da će čovjek napredovati prema savršenstvu, ili da će se bar usavršavati, uvelike je neostvarena. A ta nada s vremenom iščezava, budući da se, otkad je evolucija postala općeprihvaćena, ljudska obitelj prečesto upuštala u barbarstvo. Razmislite o sljedećem: U ovom je stoljeću u ratovima poginulo više od 100 milijuna ljudi, od čega je samo u drugom svjetskom ratu poginulo oko 50 milijuna. Razmislite također o nedavnim etničkim pokoljima u područjima kao što su Ruanda i bivša Jugoslavija.

Znači li to da u prošlim stoljećima nije bilo ratova i nasilja? Ne, sigurno ih je bilo. No prihvaćanje teorije evolucije, tog nasilnog mentaliteta borbe za preživljavanje, takve ideje o preživljavanju najprilagođenijih, nije poslužilo u svrhu poboljšanja čovjekovog udesa. Stoga je evolucija, iako je se ne može kriviti za sve čovjekove nevolje, doprinijela tome da se ljudsku obitelj gurne još dublje u mržnju, zločin, nasilje, nemoral i propast. S obzirom na to da se općenito prihvaća mišljenje da su ljudi nastali od životinja, ne iznenađuje da se sve više ljudi i vlada poput životinja.

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 6]

‘Darwinova knjiga služi mi kao znanstveni temelj za klasnu borbu kroz povijest’ (Karl Marx).

[Istaknuta misao na stranici 6]

‘Civiliziranije rase uklonit će niže rase’ (Charles Darwin).

[Zahvala na stranici 6]

U.S. National Archives photo

[Zahvala na stranici 6]

Copyright British Museum