Predmenstruacijski sindrom — mit ili stvarnost?
Njeno je ponašanje hirovito i nepredvidivo. U jednom je trenutku pristupačna dogovoru; u sljedećem je svadljiva. Priča o beznađu. Premda joj pružate utjehu, ona burno reagira na vaše riječi i postupke. I najmanja će nesuglasica po svoj prilici izmaći kontroli i poslužiti kao povod za bjesomučnu svađu. Nakon nekoliko dana, ili možda tjedan dana, ta “druga” žena naglo nestaje i opet se vraća ona stara (...) za izvjesno vrijeme.
JASNO je da ne proživljavaju sve žene takve drastične promjene raspoloženja. No neke su žene prije početka menstruacije možda otkrile u sebi ovu žensku verziju “dr. Jekylla i mr. Hydea”. Što je uzrok takvim promjenama raspoloženja? Je li takvo ponašanje doista posljedica promjena tokom menstruacijskog ciklusa?
Što je PMS?
Prema American Journal of Psychiatry, žene kod kojih se “ciklički javljaju simptomi koji su dovoljno snažni da bi im stvarali poteškoće u nekim aspektima života” a koji se uvijek javljaju prije menstruacije, možda pate od PMS-a (predmenstruacijskog sindroma). Premda ne postoje laboratorijski testovi pomoću kojih se može dijagnosticirati PMS, žene koje pate od PMS-a svakako imaju period od tjedan ili dva u toku svakog ciklusa u kome nemaju tih simptoma. Liječnici procjenjuju da, prema toj definiciji, svega 10 posto žena pati od PMS-a.
Mišljenje drugih specijalista razlikuje se od ovog. Oni tvrde da od PMS-a pati veći postotak žena, između 40 i 90 posto. Ti specijalisti u svojoj definiciji termina uključuju doživljavanje raznih tegoba, kao što su povećavanje tjelesne težine, izmorenost, bol u zglobovima, grčevi u trbuhu, migrene, razdražljivost, osjetljivost grudi, napadi plača, neobuzdana želja za hranom te nagle promjene raspoloženja. Više od 150 simptoma povezano je s PMS-om. Žene, uključujući i one koje više nemaju menstruaciju, mogu imati bilo koji od ovih simptoma ili više njih. Međutim, žena najčešće pati od PMS-a u svojim 30-ima. Simptomi PMS-a su kod većine žena tegobni, no mogu ih podnijeti. U ovom ćemo se članku usredotočiti na one žene koje pate od blažeg oblika PMS-a.
Nancy Reame, koja se bavi istraživanjem na sveučilištu u Michiganu, izvijestila je da se u Sjedinjenim Državama PMS smatra “općenitim zdravstvenim problemom”, no u drugim zemljama postoje mnoge razlike s obzirom na vrstu i jačinu simptoma. “Neki puno više govore o ozbiljnim tjelesnim simptomima, a u drugim se kulturama govori više o simptomima emocionalne prirode”, rekla je. Reameova, koja je provodila istraživanje u Kini, navela je Kineskinje kao primjer. “U kineskoj kulturi nije prihvatljivo imati simptome emocionalne prirode.” Zbog toga će žene, rekla je, kad ih pitaju o menstruacijskim problemima, usmjeriti pažnju na grčeve.
Počeci PMS-a
PMS je prvi razmatrao Njujorčanin dr. Robert T. Frank 1931. u svom eseju “Hormonalni uzroci predmenstruacijske napetosti”. On je promatrao žene koje prije menstruacije pate od iscrpljenosti, slabe koncentracije i živčane napetosti.
Dvadeset i dvije godine kasnije engleski liječnici Katharina Dalton i Raymond Greene objavili su u jednom medicinskom časopisu esej u kojem su skovali termin “predmenstruacijski sindrom”. Dr. Dalton se o PMS-u izrazila kao o “najčešćoj i vjerojatno najstarijoj bolesti na svijetu”. Godine 1980. javno su obznanjena njena otkrića o mogućim utjecajima PMS-a na ženino ponašanje. Zajedno s drugim liječnicima bila je zamoljena da postavi dijagnozu dvjema Britankama optuženima za ubojstvo. Pošli su od pretpostavke da promjene razine hormona u toku ženinog menstruacijskog ciklusa mogu utjecati na njeno ponašanje. Na temelju njihove dijagnoze PMS-a, u oba su slučaja smanjene kazne za ubojstvo. U jednoj presudi optužena je zbog “smanjene uračunljivosti” dobila blažu kaznu za ubojstvo.
Ženski ispadi destruktivnog ponašanja, kao u prethodnim slučajevima, očito su rijetke pojave. Na stranicama medicinskih i drugih časopisa i dalje se raspravlja o uzroku takvog ponašanja te o blažim tegobama koje negdje u vrijeme menstruacije ima većina žena.
Je li takvo ponašanje doista posljedica cikličkih promjena razine hormona u ženinom tijelu? Ili je ideja o pomahnitalim hormonima i neposlušnom ženskom tijelu običan mit? Postoje razlike u mišljenjima s obzirom na to kako, ako to uopće jest slučaj, promjene razine hormona utječu na ženino ponašanje. Mnogi istraživači i liječnici slažu se da bolje razumijevanje uzajamnog djelovanja mozga i hormonâ jajnikâ u toku menstruacijskog ciklusa predstavlja ključ za razumijevanje zašto neke žene pate od PMS-a.
Menstruacijski ciklus
Otprilike svaka četiri tjedna žena ulazi u vrlo složen ciklus promjene razine hormona. Riječ “menstruacija”, o kojoj mnogi govore kao o “prokletstvu”, dolazi od latinske riječi mensis, što znači “mjesec”.
Da bi ciklus započeo, hipotalamus u mozgu šalje poruku hipofizi. Po primitku poruke, hipofiza počinje lučiti FSH (hormon stimulacije folikula). FSH putuje krvlju do jajnikâ i aktivira proizvodnju estrogena. Kad poraste razina estrogena, hipofiza reagira tako da odašilje LH (luteinizacijski hormon). LH usporava lučenje FSH. Jedna jajna stanica sazrije, pa se spusti u maternicu. Po otpuštanju jajne stanice, luči se hormon progesteron. Ukoliko jajna stanica ne bude oplođena, brzo se smanjuje razina progesterona i estrogena.
Ako nema hormona koji bi je održavali, sluznica maternice propada, pri čemu kroz vaginu istječe krv, tekućina i tkivo. Potrebno je otprilike tri do sedam dana da sluznica u potpunosti izađe iz ženine maternice, čime se završava jedan menstruacijski ciklus. Po završetku jednog ciklusa, mozak ponovo počinje lučiti hormone, signalizirajući početak novog ciklusa.
Borba hormonâ?
Neki tvrde da je oscilacija razine estrogena i progesterona razlog zbog kojeg se kod žene javljaju predmenstruacijski simptomi. Oni kažu da hormoni inače zajednički rade na postizanju savršene ravnoteže. Kad se proizvodi više estrogena ili pak više progesterona, dolazi do borbe, a to ostavlja za sobom posljedice u ženinom tijelu.
Povišene razine estrogena mogu kod nekih žena uzrokovati razdražljivost. Kod drugih pak žena prevladava progesteron, uzrokujući kod njih depresiju i izmorenost.
Drugi se istraživači ne slažu s teorijom da oscilacije razine hormona uzrokuju PMS. Oni tvrde da kod nekih žena psihološki i društveni faktori igraju veliku ulogu u stvaranju predmenstruacijskih simptoma. Časopis Patient Care, pišući o uzrocima PMS-a, iznosi da “nisu nađene nikakve izrazite razlike s obzirom na obrazac, omjer, količinu ili vrijeme aktiviranja spolnih hormona kod žena koje pate od teškog oblika PMS-a ili kod onih koje ne pate od njega”.
Stres, naprimjer, može ubrzati, usporiti ili pojačati simptome PMS-a. Knjiga PMS—Premenstrual Syndrome and You: Next Month Can Be Different bilježi: “Stres sprečava lučenje hormona, a nedovoljna opskrba hormonima može dovesti do hormonalne neravnoteže koja pogoršava simptome PMS-a.” Zdravstveni, financijski ili obiteljski problemi mogu prije menstruacije izgledati veći i teže rješivi.
Strah od sramotnog biljega
Neki istraživači tvrde kako se može smatrati da je žena manje poželjan radnik ili donosilac odluka ukoliko pokazuje simptome koji su u vezi s menstruacijom. “To je način na koji društvo drži žene u podređenom položaju. Ukoliko jedanput mjesečno niste u formi, to znači da onda ne biste trebali obavljati ozbiljne, autoritativne, značajne poslove”, tvrdi psiholog Barbara Sommer.
Drugi istraživači tvrde da su žene prihvatile PMS jer im on omogućava da koriste to stanje kao izgovor za svoje ponašanje. U jednom intervjuu za časopis Redbook, dr. Carol Tavris, autorica djela The Mismeasure of Woman, kaže kako PMS “omogućava ženama da kažu: ‘Što nije u redu s mojim zdravljem?’ umjesto ‘Što to nije u redu s mojim životom da se zato tako jadno osjećam?’”
Godine 1985, žene psihijatri u APA-ovom (Američko psihijatrijsko udruženje) Odboru za ženska pitanja borile su se protiv uvrštavanja PMS-a u APA-ov Dijagnostički i statistički priručnik. Premda se u dodatku zadnjeg priručnika (1987) PMS navodi kao “disforični poremećaj kasne lutealne faze”, APA-ova radna grupa predložila je da se “predmenstruacijski disforični poremećaj” (PMDP) uvrsti u glavni tekst sljedećeg izdanja tog priručnika. Uvrštavanjem u taj priručnik, PMS bi postao službeno priznati psihijatrijski poremećaj.
“Uopće ne spada niti u jednu knjigu, jer to nije mentalni poremećaj”, kaže dr. Paula Kaplan, bivša savjetnica te radne grupe. “Sljedeći put kad neka žena bude predložena za državnog pravobranioca, pitat će je: ‘Jeste li imali PMDP?’” rekla je.
Potraga za lijekom
U medicinskoj profesiji i dalje se raspravlja o temi PMS-a. Pojavljuju se mnoge teorije o tome koji je pravi uzrok PMS-a te kako liječiti PMS. Neki liječnici smatraju da može postojati 18 podvrsta PMS-a, pri čemu svaka od njih prouzročuje drugačije simptome. Jedno nedavno istraživanje pokazalo je da cink može biti jedan od faktora koji aktiviraju simptome PMS-a. Jedno drugo istraživanje ukazalo je na to da bi nedostatak vitamina B6 mogao biti temeljni uzrok problemu, uzrokujući kod nekih žena blage depresije.
Žene koje traže lijek protiv recidivnih simptoma PMS-a isprobavaju tretmane kao što su svjetlosna terapija, reguliranje sna, metoda dubokog opuštanja, antidepresivi i progesteronski čepići. Dosada nije pronađeno nikakvo trajno djelotvorno liječenje.
Žene koje prije menstruacije imaju nesnosne simptome trebale bi se posavjetovati s liječnikom. Svaki je pojedini slučaj PMS-a specifičan i svaka žena zaslužuje pouzdan liječnički savjet te odgovarajuću njegu. Pošto PMS može biti vrlo sličan drugim opasnim stanjima, kao što su bolest štitnjače, endometrioza i depresija, važno je obaviti liječnički pregled.
Ženi se preporučuje da prije no što posjeti liječnika vodi detaljnu evidenciju ili dnevnik o tjelesnim i emocionalnim simptomima koje proživljava prije menstruacije. Ukoliko zna u koje bi dane mogla biti sklona zlovolji, razdražljivosti ili depresiji, to joj može koristiti da prema tome uskladi plan svojih aktivnosti. To joj također može pomoći da ustanovi pati li od PMS-a.
Liječnici će možda predložiti da ograniči faktore koji dovode do stresa u njenom životu. Hranjivom prehranom i redovitim vježbanjem također se može suzbijati PMS. U jednoj sveučilišnoj studiji bilo je rečeno kako je prehrana bogata ugljikohidratima, a s malo proteina, poboljšala raspoloženje nekih žena koje su deprimirane prije menstruacije. Redovito razgibavanje ili brza šetnja tokom dana isto tako može koristiti u borbi protiv izmorenosti i depresivnosti.
Članovi obitelji, a naročito suprug, svakako mogu biti od pomoći. Trebali bi se jako truditi da budu naročito ljubazni, obazrivi i puni razumijevanja kad žena doživljava tegobe uslijed svog mjesečnog ciklusa.
Rasprava se nastavlja
Neki tvrde kako nije ispravno da se normalne emocionalne i tjelesne promjene kroz koje žena prolazi u toku svog menstruacijskog ciklusa označavaju “sindromom”. Drugi odbacuju PMS, tvrdeći da se njime ženama daje sramotan biljeg.
Međutim, za određen broj žena PMS je itekako stvaran. One svakog mjeseca proživljavaju simptome koji im otežavaju da izlaze na kraj s obitelji i poslom. Potraga za lijekom i razumijevanjem može postati frustrirajuća dok mnogi zdravstveni radnici i laici nastavljaju raspravljati o tome da li PMS stvarno postoji.
[Slika na stranici 15]
Članovi obitelji mogu pomoći tako da budu naročito ljubazni i obazrivi