1995 — što će biti s našom budućnošću?

“Svijetu je kompas potrebniji od pukih apela za demokraciju i slobodno tržište — no takvog kompasa nema” (Will Hutton, Guardian Weekly).

S LJUDSKOG gledišta ta tvrdnja može izgledati istinitom. Svijetu očito nedostaje pouzdani kompas koji bi pokazao smjer mira, sigurnosti, pravednosti, jednakosti i dobre vladavine. Čovjek je isprobao praktički sve sisteme vladavina, od monarhija do republika, od diktatura do demokracija i još uvijek uviđa da je praktički nemoguće vladati svijetom u kom živi. Kojim bi smjerom sada trebalo krenuti?

Očito postoji izbor — silazni put prema svijetu s više nasilja, kriminala, korupcije, nepravde, religioznog i političkog licemjerstva, nacionalističke mržnje i iskorištavanja siromašnih. To je put koji, kako neki kažu, vodi u anarhiju.

A postoji i težak, samopožrtvovan uspon prema boljem svijetu koji se temelji na Božjem rješenju za vladavinu koje nalazimo u Bibliji. On je težak jer zahtijeva moralnu hrabrost, osobnu žrtvu, duhovni pogled na život i vjeru u Boga koji ima određeni naum. No da bi taj uspon bio uspješan, čovjek mora biti i ponizan — ponizan u odnosu na svog Stvoritelja. On mora od Boga tražiti pravednu vladavinu. Kršćanski je apostol Petar savjetovao: “Ponizite se dakle pod silnu ruku Božiju, da vas povisi kad dodje vrijeme. Sve svoje brige bacite nanj, jer se on brine za vas” (1. Petrova 5:6, 7; Otkrivenje 4:11).

Tko aktivira prekidač mržnje?

Čovjek nije u stanju sâm trajno promijeniti svijet nabolje — sebični, zli elementi previše su brojni i suviše moćni. Prorok Jeremija bio je u pravu kad je napisao: “Znam, Gospodine, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23). Čovjek nije u stanju bez Boga uspješno usmjeriti svoje korake na korist čitave ljudske obitelji. Zašto? Zato što je, pored naše urođene nesavršenosti, uvijek prisutan Sotona, taj nevidljivi neprijatelj, koji je spreman aktivirati svoj prekidač, kao što je to učinio u Ruandi, navodeći ljude da se razulare u krvavom sukobu (1. Mojsijeva 8:21; Matej 4:1-11).

Da bi aktivirao taj prekidač predrasude, mržnje i ubijanja u srcima i umovima ljudi, Sotona je u ljude raznih nacija usadio osjećaje nacionalne, plemenske i religiozne superiornosti. Roditelji, čiji su umovi često zbog stoljetne tradicije obuzeti mržnjom, usađuju djeci od najranije dobi tu duboko ukorijenjenu pouku o mržnji. Potom školski sistemi i religiozna pouka učvršćuju tu tradiciju. Tako se milijune ljudi odgaja s mržnjom i predrasudama u njihovim srcima. Oni su ukalupljeni, indoktrinirani od najranijeg djetinjstva da bi se na zapovijest beskrupuloznih političkih i religioznih demagoga okrenuli protiv svojih bližnjih. Prosipanjem nerazumnih slogana i kratkih izjava za javnost moguće je aktivirati prekidač, moguće je zapaliti vatru koja se širi poput munje, a koja završava “etničkim čišćenjem” ili pogromom.

Ukazujući na to što se možda sprema u bliskoj budućnosti, Martin van Creveld, vojni povjesničar iz Izraela, napisao je u knjizi The Transformation of War: “Iz sadašnje perspektive postoje, izgleda, velike šanse da će religiozni (...) fanatizam dobiti veću ulogu u pokretanju oružanih sukoba” na Zapadu nego što je to ikad bio slučaj “u posljednjih 300 godina”. Tako religija, umjesto da bude mirovna sila i sila za uzdizanje duhovnosti čovječanstva, miruje u svojoj povijesnoj ulozi izazivača mržnje, sukoba i ubijanja.

Obećana je drugačija budućnost

Ukoliko čovječanstvo želi ispuniti preduvjete za život u pravednom novom svijetu, tada mora sudjelovati u ispunjenju Izaijinog proročanstva: “[Jehova] učiće nas svojim putovima, i hodićemo stazama njegovijem (...). I sudiće medju narodima, i karaće mnoge narode, te će raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, ne će dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju” (Izaija 2:3, 4).

Tko danas diljem svijeta obraća pažnju na ovo veličanstveno proročanstvo? Tko su bili pojedinci koji su u Ruandi radije izgubili život nego ubijali svoje suvjernike koji pripadaju drugom plemenu? Tko su bili pojedinci koji su radije umrli u nacističkim koncentracionim logorima nego služili u Hitlerovoj vojsci? Tko je u mnogim zemljama radije odslužio zatvorske kazne nego se učio ratovanju? To su oni na kojima se ispunilo proročanstvo iz Izaije 54:13: “Sinovi će tvoji svi biti naučeni od Gospodina, i obilan mir imaće sinovi tvoji.”

Danas Jehovini svjedoci diljem svijeta imaju taj mir jer su prihvatili Jehovinu pouku iz njegove Riječi, Biblije. Oni slijede pouke i uzor Krista Isusa. A što je on rekao? “Novu vam zapovijest dajem da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite medju sobom. Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav medju sobom” (Ivan 13:34, 35). Jehovini svjedoci pokazuju tu ljubav u tolikoj mjeri da danas skladno surađuju u Sjevernoj Irskoj, premda su ranije bili katolici i protestanti. Premda su ranije bili religiozni neprijatelji, sada kao kršćani surađuju u Izraelu, Libanonu i u drugim zemljama. Više se ne uče ratovanju. Kolika bi promjena nastala kad bi svi narodi svijeta slijedili Isusove riječi i primjenjivali ih u svom životu!

Jehovini svjedoci vjeruju da je blizu Božji obećani novi svijet, svijet kojim će vladati nebeska vladavina. Kakav temelj imaju za takvu optimističnu nadu?

Božja obećana odlučna akcija

Bog je u svojoj Riječi, Bibliji, obećao pravednu vladavinu za čitavo poslušno čovječanstvo. On je preko svog proroka Danijela prorekao da će u vrijeme kraja ovog postojećeg sustava uspostaviti trajnu i pravednu vladavinu. “U vrijeme tijeh careva Bog će nebeski podignuti carstvo koje se do vijeka ne će rasuti, i to se carstvo ne će ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo će stajati do vijeka” (Danijel 2:44). To je ona ista vladavina Kraljevstva za koju je Krist učio moliti vjernike u svojoj poznatoj molitvi: “Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da dodje carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu” (Matej 6:9, 10).

U toj molitvi molimo Boga da ispuni svoja obećanja u vezi sa svojom pravednom vladavinom. A mi znamo da Bog ne može lagati. Pavao je govorio o ‘vječnom životu, koji obeća nelažni Bog prije vremena vječnijeh’ (Titu 1:2; Jevrejima 6:17, 18). A što je Bog obećao? Apostol Petar odgovara: “Ali čekamo po obećanju njegovu novo nebo i novu zemlju, gdje pravda živi” (2. Petrova 3:13; Izaija 65:17; Otkrivenje 21:1-4).

Prije nego se omogući potpuno uživanje u toj pravednoj vladavini ovdje na Zemlji, mora nastupiti veliko čišćenje. Biblijska proročanstva kao jedna cjelina ukazuju da će uskoro nastupiti ta akcija čišćenja svijeta od Sotone i njegovih zlih sila. (Vidi 24. poglavlje Mateja; 21. poglavlje Luke i 13. poglavlje Marka.) Taj konačni čin čišćenja naziva se bitka od Harmagedona, “rat velikoga Dana Boga, Svemogućega” (Otkrivenje 16:14, 16, St).

Usprkos onome što mnogi možda misle, godina 2000. nije značajna. Uostalom, taj datum vrijedi samo za svijet kršćanstva. Druge kulture imaju svoje vlastite sisteme računanja vremena. Važno je to da je sada vrijeme da se obratite Bogu i njegovoj Riječi kako biste sami ispitali što je “dobra i ugodna i savršena volja Božija” (Rimljanima 12:1, 2). Važno je i to da je sad vrijeme da se odlučite — ili ući u budućnost blagoslovljeni od Boga ili i dalje ići putem frustracije koji nudi Sotonin svijet. Potičemo vas da se odlučite za Božji put. Odlučite se za život! (5. Mojsijeva 30:15, 16).

[Istaknuta misao na stranici 14]

“Čekamo po obećanju njegovu novo nebo i novu zemlju, gdje pravda živi” (2. Petrova 3:13).

[Slika na stranici 13]

Jedino pod vladavinom Božjeg Kraljevstva nacije mogu uistinu prekovati svoje mačeve u plugove