Pobjeda za manjinu — u zemlji uniformnosti

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ JAPANA

SEDAM televizijskih kamera kao i mnoštvo reportera čekali su da se u Press-klubu Visokog suda u Osaki pojavi mladi tužitelj, kad su 19-godišnji Kunihito Kobayashi i njegovi roditelji sa širokim osmijehom na licu ušli u konferencijsku salu. Fotoaparati su često bljeskali u sali dok su oni odgovarali na pitanja reportera.

“Jako sam sretan što je u mom slučaju izrečena nepristrana presuda”, rekao je Kunihito. “Volio bih vidjeti svijet u kojem bi svatko, bez obzira na svoje religiozno uvjerenje, mogao biti primljen u bilo koju srednju školu, prolaziti razrede i maturirati.”

Visoki sud u Osaki poništio je odluku nižeg Okružnog suda u Kobeu i dodijelio Kunihitu ono što je tražio, pravo na obrazovanje bez obzira na njegova religiozna uvjerenja.

Predmet rasprave

U ovoj parnici u pitanju je bilo njegovo izbacivanje iz Kobe Municipal Industrial Technical Collegea (skraćeno nazvan Kobe Tech) zbog nesudjelovanja u kendo (japanska mačevalačka vještina) vježbama iz religioznih razloga. Nakon odluke suda u Osaki da poništi odluke škole kojima mu je bio onemogućen prelazak u sljedeći razred i na temelju kojih je bio izbačen, Kunihito je izrazio želju da nastavi sa studijem elektrotehnike. Prve tri godine ovog petogodišnjeg koledža vrijede jednako kao tri godine srednje škole.

Kobe Tech je inzistirao da Kunihito sudjeluje u kendo vježbama kao sastavnom dijelu svog predmeta tjelesnog odgoja. Međutim, budući da je bio Jehovin svjedok, njegova mu biblijski školovana savjest nije dozvolila da sudjeluje u vježbama iz borilačkih vještina. Kunihito je za novinare na konferenciji za štampu otvorio svoju Bibliju i objasnio svoj stav: “[Oni] će raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, ne će dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju” (Izaija 2:4).

Zašto se, onda, mladi učenik morao obratiti zakonu kako bi osigurao slobodu vjeroispovijesti i pravo na obrazovanje? Profesor Koji Tonami sa Sveučilišta Tsukuba primijetio je: “Neočekivana ograničenja mogu se staviti na religiju vjernikâ kao posljedica ravnodušnosti i pomanjkanja razumijevanja.” Iako vlada ili zajednica možda ne vrši namjerno pritisak na religiju, može biti slučajeva kada se religiju nesvjesno potiskuje.

Zašto su takva “neočekivana ograničenja” nametnuta pravima manjine? “Zato što japansko društvo cijeni društveni sistem koji prisiljava manjinu da se prilagodi većini”, odgovara profesor Hitoshi Serizawa sa Sveučilišta Aoyama Gakuin. Pritisak da se prilagodi društvu u cjelini, doista je snažan u Japanu.

Mladima nije lako biti u školskom sistemu koji izopćuje one koji su drugačiji. Ovo, međutim, nije samo stvar brige za religioznu manjinu. Razmotrimo slučaj od njegovog početka i pogledajmo što je bilo u pitanju te kako ova odluka utječe na široku javnost.

Utvrđivanje prava manjine

Do 1990, Kobe Tech nije zahtijevao od učenika da pohađaju satove borilačkih vještina. No, nakon izgradnje gimnastičke dvorane s prostorijom za borilačke vještine, škola je počela zahtijevati od učenika da idu na kendo vježbe. U 1990. profesori tjelesnog odgoja zauzeli su oštar stav prema Jehovinim svjedocima koji su se u dobi od 16 godina upisali na Kobe Tech. Na njihovu molbu da budu oslobođeni kendo vježbi, jedan je profesor rekao: “Napustite školu ako ne možete uraditi ono što vam škola kaže da uradite!”

Mladi Svjedoci koji su čvrsto stajali iza svojih uvjerenja, imali su loše izglede da će prijeći u sljedeći razred. Drugi je profesor rekao: “Nikakvu svjedodžbu o položenom ispitu nećete dobiti čak i ako se u drugim disciplinama [tjelesnog odgoja] budete jako trudili.” Pet je učenika ostalo pri svom vjerovanju u biblijska učenja tako što nisu htjeli uzeti mač iako je bio izrađen od bambusa. Trojica od njih bila su kršteni Svjedoci Jehove, a dvojica nekršteni, ali su svi potvrdili svoju vjeru u Bibliju. Bili su spremni prihvatiti bilo kakve alternativne aktivnosti koje bi profesori od njih zatražili.

Kao rezultat njihovog stava, bilo im je uskraćeno prijeći u sljedeći razred. Kad je 1991. započela sljedeća školska godina, profesori tjelesnog odgoja okupili su petoricu učenika koji su odbili sudjelovati u kendo vježbama kao i devetoricu novih koji su bili istog uvjerenja te im rekli: “Morat ćete postići apsurdno visoke ocjene ako želite prijeći u sljedeći razred. Teško da će itko od vas dobiti takve ocjene.” Profesori su im još rekli: “Ovo ne spada u obavezno školovanje. [U Japanu, obavezno školovanje je od prvog do devetog razreda.] Možemo vam reći ‘nosite se odavde’.”

Petorica učenika pokrenula su parnicu protiv škole na Okružnom sudu u Kobeu tvrdeći da je postupak škole povrijedio njihovo ustavno pravo na slobodu obožavanja i pravo na obrazovanje. Istovremeno, petorica učenika uputila su molbu Okružnom sudu u Kobeu, a potom Visokom sudu u Osaki da zaustavi provođenje odluke o zabrani prelaska u sljedeći razred kako bi mogli pohađati nastavu dok se slučaj razmatra. Međutim, oba su suda odbila molbe.

U sljedećoj su školskoj godini dvojici od njih petorice ponovno uskratili svjedodžbe o položenom ispitu iz tjelesnog odgoja te su im prijetili izbacivanjem. Kao posljedica toga, jedan je od njih napustio školu na njeno nagovaranje. Drugi su odbili prihvatiti objašnjenje škole da je on odustao. Taj učenik, Kunihito Kobayashi, bio je izbačen iz škole.

Pravila škole propisuju da učenika koji dvaput padne godinu treba trenutačno isključiti kao “onog koji zaostaje u učenju bez izgleda da maturira”. No da li je Kunihito ‘zaostajao u učenju’? Čak i s tjelesnim odgojem, iz kojeg je zbog problema s kendom pao postigavši 48 bodova od mogućih 100, njegov prosjek iz svih predmeta iznosio je 90,2 boda. Bio je na samom vrhu svog razreda od 42 učenika! Bio je dobrog ponašanja i rado je učio.

Molbe su upućene Okružnom sudu u Kobeu a potom Visokom sudu u Osaki da se zaustavi provođenje ove odluke o isključenju. Ali oba su suda odbila molbu.

Odluka Okružnog suda

Dana 22. veljače 1993, gotovo dvije godine nakon što su petorica učenika uložila tužbu, Okružni sud u Osaki donio je odluku u korist škole. “Ne može se poreći da je zahtijevanjem škole da sudjeluje u kendo vježbama tužiteljeva sloboda obožavanja donekle bila ograničena”, priznao je predsjedavajući sudac Tadao Tsuji. Ipak, zaključio je da “odluke škole nisu povrijedile ustav”.

Učenici su odmah uputili predmet na Visoki sud u Osaki. Međutim, odluka Okružnog suda uznemirila je mnoge koji razmišljaju. Jedna je osoba izrazila svoje mišljenje u rubrici čitatelja u novinama Mainichi Shimbun te rekla: “Odluka se ovaj put okretala oko mišljenja da se ‘toleriranjem nepohađanja kendo vježbi iz religioznih razloga narušava religiozna neutralnost’. Međutim, neutralnost znači ne zauzeti se ni za jednu stranu koja je uključena u to pitanje. A kad se radi o religioznoj neutralnosti, ono što je u pitanju jest zaštićivanje vjere manjine naspram većine. Stoga, ova odluka praktički negira slobodu vjeroispovijesti, a sam je sud povrijedio religioznu neutralnost.”

Mnogi su se uzbudili i bili potaknuti da izraze svoje mišljenje. Dr. Takeshi Kobayashi, profesor ustavnog prava na Sveučilištu Nanzan, Visokom je sudu u Osaki poslao svoje mišljenje o ovom slučaju te rekao: “Ovaj sporni slučaj sigurno će ispitati sudove naše zemlje s obzirom na to kako će svladati izazov da zaštite prava manjine. (...) Koledž je, pod izlikom razdvajanja religije i Države kao i neutralnog položaja javnog obrazovanja, glatko odbio tolerirati religiozno stajalište manjine na bazi uobičajenog gledišta većine. Odluka nižeg suda blagoslovila je takve postupke kao zakonske i ustavne. Međutim, čak i ako se uvjerenja manjine možda ne razumiju s gledišta onog što je obično prihvaćeno kao religiozno, ako su takva uvjerenja iskrena, moraju se poštovati. Od suda se posebice zahtijeva da sudi znajući da je on krajnji zaštitnik manjine.”

Drugi je stručnjak za pravo, profesor Tetsuo Shimomura sa Sveučilišta Tsukuba, rekao: “Ono što uznemirava u ovom slučaju još su uvijek duboko ukorijenjena tiranska naginjanja škole.” U televizijskom je intervjuu rekao da činjenica da izbace učenika, a da mu ne ponude alternativne mjere, otkriva nedostatak kod odgojitelja te otkriva pomanjkanje brige za dobrobit učenika.

Dana 22. veljače 1994, Odvjetničko udruženje Kobea uputilo je službenu preporuku upravitelju Kobe Techa da ponovno primi Kunihita. U njoj je stajalo da je to što je škola onemogućila Kunihitu da prođe razred te ga izbacila, bilo povreda njegove slobode obožavanja i prava na obrazovanje.

Nepristrana odluka

Dok je saslušanje na višem sudu bilo u toku, druga četvorica tužitelja za razliku od Kunihita odlučila su odustati od svog slučaja. To se dogodilo zbog toga što su trojicu pustili u sljedeći razred, a jedan je bio prisiljen da napusti školu. To je dovelo do toga da se bit rasprave usredotočila na ponašanje škole prema Kunihitu.

Ipak, četvorica Kunihitovih bivših kolega iz razreda pružila su mu moralnu podršku tako što su se uvijek trudili da budu prisutni na saslušanjima. Štedeći svoju oskudnu zaradu od posla sa skraćenim radnim vremenom, učenik koji je bio prisiljen da napusti školu poklonio je Kunihitu sumu od 100 000 jena da bi mu pomogao da nastavi s pravnom bitkom.

Dana 22. prosinca 1994, Kunihito je zajedno s drugim učenicima čekao na riječi vrhovnog suca Reisuka Shimade s Visokog suda u Osaki.

“Prvotna je odluka poništena”, presudio je sudac Shimada.

Sudac Shimada u svojoj je epohalnoj odluci utvrdio da su Kunihitovi razlozi za odbijanje kendo vježbi bili čestiti. Sudac je naveo da je Kobe Tech, kao jedna obrazovna ustanova otvorena za javnost, obavezan pokazivati brigu za obrazovanje svojih učenika. Naveo je također da je šteta koju je pretrpio Kunihito zbog odbijanja kendo vježbi bila ekstremno velika, a da odluka da ga se izbaci nije bila ništa drugo do lišavanje svake prilike da se obrazuje.

Sudac Shimada odredio je da škola treba omogućiti alternativne mjere. Omogućavanje takvih alternativnih mjera, rekao je, nije ni na koji način promoviranje ili podupiranje religije apelanta niti se time vrši pritisak na druge učenike. “Ne postoji dokaz da je Apelat [škola] pažljivo razmotrio alternativne mjere”, naveo je sudac. “Umjesto toga, (...) Apelat se uporno držao politike da ne tolerira odbijanje kendo vježbi te nije ni pokušao razmotriti mogućnosti da osigura alternativne mjere.”

Kako odluka utječe na vas

Zašto biste trebali biti zainteresirani za ovu pobjedu mladog čovjeka koji pripada manjinskoj grupi? U svojoj knjizi The Court and the Constitution Archibald Cox, bivši posebni tužilac u slučaju Watergate, postavio je slično pitanje u vezi s Jehovinim svjedocima u predmetu pozdravljanja zastave u Sjedinjenim Državama: “Zašto bismo se trebali brinuti za duhovnu slobodu te sićušne manjine?”

U odgovoru na ovo pitanje, Cox je rekao: “Dio odgovora leži u premisi o individualnom dostojanstvu na kojem počiva naše društvo, dostojanstvu koje pripada i priznatima i nepriznatima u društvu. Dio leži u svjesnosti da ako Država može ušutkati govor Jehovinih svjedoka, (...) onda naš može biti sljedeći.”

Profesor Takeshi Hirano sa Sveučilišta Ryukoku složio se s Coxom te je u vezi s kendo slučajem rekao sljedeće: “Ljudi koji razmišljaju smatraju da slobodu obožavanja kakva se sada uživa u Sjedinjenim Državama duguju Jehovinim svjedocima, koji su se borili za svoja prava u mnogim sudskim slučajevima. Za nadati se je da će u našoj zemlji [Japanu] sloboda obožavanja također biti utvrđena i povećana kroz slučajeve kao što je ovaj.”

Jehovini svjedoci nisu štedjeli truda da bi legalnim putem branili svoja uvjerenja, te su osobito doprinijeli utvrđivanju osnovnih ljudskih prava u 20. stoljeću. U mnogim zemljama Jehovini su Svjedoci predvodili u pravnim bitkama boreći se za pravo pacijenata na informiran izbor, za pravo da ljudi sami odluče kako će pokazati poštovanje prema nacionalnoj zastavi te za pravo da pojedinac izrazi svoja vlastita uvjerenja drugima. Pobjeda na Visokom sudu u Osaki dodaje još jedno poglavlje izvještaju o doprinosu Jehovinih svjedoka u utvrđivanju prava manjine.

Uvažavanje drugih koji imaju drugačije vrijednosti

Osim što koristi unapređivanju ljudskih prava, pitanje toleriranja vjerovanjâ manjine i na drugi je način u povezanosti s vašim životom. Profesor Kaname Saruya sa Ženskog sveučilišta Komazawa osvrnuo se na ovaj slučaj i rekao: “Sloboda vjeroispovijesti koja je ustavom priznata bila je ignorirana samo zato što je [učenik] bio različit od drugih. Odbacivanje onog što se razlikuje od ostalog jako je rašireno u Japanu.”

U današnjem društvu pritisak da se iskorijeni različitost, ili ono što je drugačije od ustaljenih normi, vrlo je snažan. Tiraniziranje, koje toliko prevladava po školama u Japanu kao i u drugim zemljama, primjer je ove tendencije da se izopći ono što se razlikuje od zajednice. Komentirajući o problemu školskih nasilnika, Hiroshi Yoshino, šef tokijske Metropolitanske policije, rekao je da je prema jednom istraživanju koje je proveo Nacionalni istraživački institut policijskih znanosti, jedan ogroman dio razloga za tiraniziranje, od strane nasilnika, uključivao osobnost i postupke tiraniziranih osoba koji su bili drugačiji. Zaključio je: “Mislim da morbidan element sakriven duboko u japanskom društvu, element koji se odnosi na odbacivanje izraženih individualnosti ili onoga što se razlikuje u fizičkom ili mentalnom pogledu, sada izbija na vidjelo.”

Tendencija da se iz društva izbaci ono što je drugačije vidljiva je svuda, ne samo u Japanu. Ipak, sposobnost da se toleriraju drugačije vrijednosti ključ je za miroljubivu koegzistenciju. S tim je u vezi uvodni članak u Asahi Shimbunu naveo da su odluke Okružnog suda u Kobeu i Visokog suda u Osaki “krajnje kontrastne”. “Ove dvije odluke”, rečeno je u novinama, “izgleda da simboliziraju dva načina razmišljanja”, jedan tiranski i sklon zapovijedanju a drugi koji tolerira drugačije vrijednosti.

Da li ste spremni tolerirati drugačije vrijednosti? Da li ste voljni ispitati valjanost tuđih stavova? Zanimljivo je da je Archibald Cox, spomenut ranije u ovom članku, dodao još jedan razlog za brigu oko manjine: “Dio leži u svjesnosti da neka neobična manjina može otkriti istinu — istinu koja je zbog potiskivanja zapostavljena ili zauvijek izgubljena.”

Očito je da Kobe Tech nije zainteresiran za istinu koju je možda potiskivao, niti je pokazao tolerantan stav. On je radije uputio predmet japanskom Vrhovnom sudu. Kako će Vrhovni sud u ovom slučaju presuditi? Trebamo pričekati i vidjeti.

[Slika na stranici 14]

Kunihito (u sredini) i ostala četvorica prvobitnih tužitelja