Konstruirani da bismo vječno živjeli
LJUDSKO tijelo čudesno je konstruirano. Njegovo razvijanje i rast jednostavno je čudo. Jedan je drevni pisac uskliknuo: ‘Na strahopoštovanja vrijedan način divno sam stvoren’ (Psalam 139:14, NW). U potpunosti svjesni čudesnosti ljudskog tijela, neki suvremeni znanstvenici smatraju starenje i smrt zagonetkom. Da li je to i s vama slučaj?
“Starenje”, napisao je Steven Austad, biolog sa Sveučilišta Harvard, “(...) s njime se tako često suočavamo da sam iznenađen što veći broj ljudi ne gleda na njega kao na glavni biološki misterij.” Zbog činjenice da svi stare, zapisao je Austad, “čini se da [starenje] izgleda manje zagonetnim”. Ipak, kada zaista razmislite o tome, imaju li starenje i smrt ikakvog smisla?
Prošle je godine u svojoj knjizi How and Why We Age (Kako i zašto starimo) dr. Leonard Hayflick priznao čudesnost ljudskog života i rasta te napisao: “Nakon što učini čuda koja nas vode od začeća do rođenja a zatim do spolne zrelosti i odrasle dobi, priroda je izabrala ne izumiti ono što bi izgleda bilo elementarniji mehanizam koji bi jednostavno očuvao ta čuda zauvijek. Ta je spoznaja desetljećima zbunjivala biogerontologe [one koji proučavaju biološke aspekte starenja].”
Da li ste i vi zbunjeni starenjem i smrću? Kojoj svrsi oni služe? Hayflick je primijetio: “Izgleda da gotovo svi biološki događaji od začeća do zrelosti imaju svrhu, ali starenje je nema. Nije očito zašto se starenje treba događati. Iako smo mnogo naučili o biologiji starenja (...) još se uvijek moramo suočavati s neizbježnim posljedicama besmislenog starenja za kojim slijedi smrt.”
Da li je moguće da nismo nikada trebali starjeti i umirati, nego zauvijek živjeti na Zemlji?
Želja za životom
Sigurno ste svjesni toga da gotovo svi nerado stare i umiru. Ustvari, mnogi se boje takve budućnosti. U svojoj knjizi How We Die, doktor medicine Sherwin B. Nuland napisao je: “Nitko od nas izgleda nije psihički sposoban nositi se s mišlju o vlastitom stanju smrti, s idejom trajnog besvjesnog stanja u kojem nema niti praznine niti vakuuma — u kojem jednostavno nema ničeg.” Poznajete li ikoga tko želi ostarjeti, oboljeti i umrijeti?
Ipak, ako su starost i smrt bile prirodne i dio nekog velikog plana, ne bismo li ih tada radosno prihvatili? Ali, mi ih ne prihvaćamo radosno. Zašto ne? Odgovor se nalazi u načinu na koji smo načinjeni. Biblija kaže: “[Bog] je čak stavio vječnost u [naše] umove” (Propovjednik 3:11, Byington). Zbog ove želje za beskrajnom budućnošću ljudi su dugo tražili takozvani izvor mladosti. Oni žele zauvijek ostati mladi. To nameće pitanje: Imamo li potencijal za duži život?
Konstruirani da bismo se sami obnavljali
Pišući za časopis Natural History, biolog Austad iznio je opće gledište: “Skloni smo razmišljati o sebi i drugim životnim oblicima na isti način na koji razmišljamo o strojevima: potrošivost je jednostavno neizbježna.” Ali, to nije točno. “Biološki organizmi suštinski se razlikuju od strojeva”, rekao je Austad. “Oni imaju sposobnost da se sami obnavljaju: rane zacijele, kosti srastu, bolesti prođu.”
Tako dolazimo do intrigantnog pitanja: Zašto starimo? Kao što je Austad zapitao: “Zašto onda [biološki organizmi] trebaju biti podložni istoj vrsti potrošivosti kao i strojevi?” Budući da se tjelesna tkiva sama obnavljaju, ne bi li mogla zauvijek nastaviti to činiti?
Jared Diamond, biolog koji zastupa evoluciju, raspravljao je u časopisu Discover o čudesnoj sposobnosti fizičkih organizama da se sami obnavljaju. On je napisao: “Najočitiji primjer kontroliranja štete što se tiče naših tijela je zacjeljivanje rana, pomoću kojeg popravljamo štetu na našoj koži. Mnoge životinje mogu postići mnogo spektakularnije rezultate nego što to mi možemo: gušteri mogu regenerirati otrgnute repove, morske zvijezde i rakovi svoje krakove, morski krastavci svoje utrobe.”
Što se tiče prirodnog nadomještanja zubi, Diamond je rekao: “Čovjeku zubi rastu dva puta, slonovima šest a morskim psima neograničen broj puta u životu.” Zatim je objasnio: “Redovito nadomještanje odvija se i na mikroskopskoj razini. Mijenjamo stanice koje čine naša crijeva svakih nekoliko dana, one koje čine naš mokraćni mjehur svaka dva mjeseca i naše crvene krvne stanice svaka četiri mjeseca.
Na molekularnoj razini naše proteinske molekule podvrgnute su stalnim mijenjanjima u razdobljima karakterističnim za svaki protein posebno; time sprečavamo sakupljanje oštećenih molekula. Dakle, ako usporedite izgled vaše voljene osobe danas s izgledom od prije mjesec dana, on ili ona može izgledati isto, ali mnoge zasebne molekule koje čine tijelo voljene osobe drugačije su.”
Većina tjelesnih stanica periodično se zamjenjuje novoformiranima. Ali neke stanice, kao što su moždani neuroni, možda nikada neće biti zamijenjene. Međutim Hayflick je objasnio: “Ako je stanici zamijenjen svaki dio to više nije ista stara stanica. Neuroni s kojima ste se rodili možda su danas naizgled iste stanice, ali u stvarnosti mnoge molekule od kojih su se sastojali kada ste se rodili (...) možda su zamijenjene novim molekulama. Tako stanice koje se ne mogu dijeliti na kraju krajeva možda nisu one iste stanice s kojima ste se rodili!” To je zato što su komponente stanice zamijenjene. Tako bi nas zamjena tjelesnih materijala teoretski mogla zauvijek održavati na životu!
Prisjetite se da je dr. Hayflick govorio o ‘čudima koja nas vode od začeća do rođenja’. Koja su neka od njih? Kako ih budemo kratko razmatrali razmišljajte o mogućnosti primjene onoga što je on nazvao ‘elementarnijim mehanizmom koji bi jednostavno očuvao ta čuda zauvijek’.
Stanica
Odrasla osoba sastoji se od oko 100 bilijuna stanica, od kojih je svaka neshvatljivo kompleksna. Da bi prikazao tu kompleksnost, časopis Newsweek usporedio je stanicu s ograđenim gradom. “Električna postrojenja proizvode staničnu energiju”, napisao je časopis. “Tvornice stvaraju bjelančevine, važne jedinice kemijskog prometa. Složeni transportni sistemi prevoze specifične kemijske supstance od jedne do druge točke unutar i izvan stanice. Stražari na barikadama kontroliraju tržište uvoza i izvoza te nadziru vanjski svijet u slučaju znakova opasnosti. Disciplinirana biološka vojska stoji spremna za borbu s napadačima. Centralna genetska uprava održava red.”
Razmislite o tome kako ste vi — vaših približno 100 bilijuna stanica — uopće nastali. Započeli ste kao jedna jedina stanica koja je bila formirana kada se spermij vašeg oca sjedinio s jajnom stanicom vaše majke. Pri tom sjedinjenju, bili su nacrtani planovi unutar DNK (kratica za deoksiribonukleinsku kiselinu) te novoformirane stanice kako bi proizvela ono što će s vremenom postati vi — jedan potpuno nov i jedinstven čovjek. Uputstva unutar DNK “ako bi se ispisala”, rečeno je, “ispunila bi tisuću knjiga po 600 stranica”.
S vremenom, ta se prvobitna stanica počela dijeliti, stvarajući dvije stanice, zatim četiri, pa osam i tako dalje. Konačno, nakon oko 270 dana — tokom kojih su se tisuće milijuna stanica mnogih različitih vrsta razvijale unutar vaše majke da bi formirale bebu — VI ste se rodili. Kao da je prva stanica imala jednu ogromnu sobu ispunjenu knjigama s detaljnim informacijama kako vas napraviti. Ali jednako je tako zadivljujuća činjenica da su se ta složena uputstva prenosila svakoj sljedećoj stanici. Da, zapanjujuće je da svaka od stanica u vašem tijelu ima sve iste informacije koje je sadržavalo i prvobitno oplođeno jajašce!
Razmotrite i ovo. Budući da svaka stanica sadrži podatke za proizvodnju svih vrsta stanica, kada je došlo vrijeme da se naprimjer proizvodi srčane stanice, kako su uputstva za izradu ostalih stanica bila potisnuta? Izgleda da stanica, ponašajući se kao građevinski poduzetnik s cijelim ormarom nacrta za izradu djeteta, izabire iz ormara s dokumentima nacrt za izradu srčanih stanica. Druga stanica izabire drugačiji nacrt s uputstvima za proizvodnju živčanih stanica, dok daljnja uzima nacrt za izradu jetrenih stanica i tako dalje. Nema sumnje, ova još uvijek neobjašnjena sposobnost stanice da odabere uputstva potrebna za proizvodnju određene vrste stanica i u isto vrijeme potisne sva druga uputstva, još je jedno od mnogih ‘čuda koja nas vode od začeća do rođenja’.
Ipak, u to je uključeno mnogo više. Naprimjer, stanice srca trebaju biti stimulirane kako bi se mogle ritmički stezati. Tako je unutar srca konstruiran složeni sustav za proizvodnju električnih impulsa da prouzroče kucanje srca ispravnim ritmom kako bi podržalo tijelo u aktivnosti kojom se bavi. Zaista, čudo konstruiranja! Ne čudi što su liječnici rekli za srce: “Ono je efikasnije od bilo koje vrste stroja koji je čovjek dosad izumio.”
Mozak
Ono što još više začuđuje jest razvoj mozga — najtajnovitijeg dijela čuda zvanog čovjek. Tri tjedna nakon začeća, počinju se formirati moždane stanice. S vremenom, oko 100 milijardi živčanih stanica, nazvanih neuroni — jednako toliko koliko ima zvijezda u Mliječnoj stazi — sakupljeno je u ljudskom mozgu.
“Svaki od njih prima signal od oko 10 000 drugih neurona u mozgu”, izvještava časopis Time, “i šalje poruke tisućama drugih neurona.” Primjećujući moguće mogućnosti kombinacija, stručnjak za neurologiju Gerald Edelman rekao je: “Djelić mozga veličine glave šibice sadrži oko milijardu veza koje se mogu kombinirati na načine koji mogu biti opisani samo kao hiperastronomski — što bi se moglo izraziti brojem deset iza kojega su milijuni nula.”
Kakav potencijalni kapacitet to daje mozgu? Astronom Carl Sagan rekao je da ljudski mozak može sadržavati količinu informacija koja bi “ispunila (...) oko dvadeset milijuna svezaka, isto koliko se nalazi u nekoj od najvećih svjetskih knjižnica”. Autor George Leonard otišao je još dalje objašnjavajući: “Možda bismo ustvari sada mogli iznijeti jednu nevjerojatnu hipotezu: Krajnji kreativni kapacitet mozga može biti, praktički beskrajan.”
Stoga, ne bi nas trebale iznenaditi sljedeće izjave: “Mozak je”, kaže molekularni biolog James Watson, jedan od otkrivatelja fizičke strukture DNK, “najsloženija stvar koju smo dosad otkrili u našem svemiru.” Neurolog Richard Restak, koji se protivi uspoređivanju mozga s kompjuterom, rekao je: “Jedinstvenost mozga potječe iz činjenice da nigdje u poznatom svemiru ne postoji ništa što imalo sliči njemu.”
Neurolozi kažu da tokom našeg sadašnjeg životnog vijeka upotrebljavamo samo mali dio naše potencijalne moždane snage, prema jednoj procjeni samo oko 1/10 000, ili 1/100 1 postotka. Razmislite o tome. Da li je razumno da bi nam bio dan mozak s tako čudesnim sposobnostima ako one nikada ne bi bile u potpunosti iskorištene? Nije li razumno da su ljudi, s kapacitetom za beskrajno učenje, ustvari bili konstruirani da žive zauvijek?
Ako je to točno, zašto onda starimo? Što je pošlo naopako? Zašto, nakon nekih 70 ili 80 godina, umiremo, iako su naša tijela očito konstruirana da traju zauvijek?
[Grafički prikaz na stranici 7]
(Vidi publikaciju)
Stanica — čudo konstrukcije
Stanična membrana
Omotač koji kontrolira što ulazi u stanicu i što izlazi iz nje
Jezgra (nukleus)
Ona je kontrolni centar, okružen dvostrukom membranom omotača, koji upravlja aktivnostima stanice
Ribosomi
Strukture na kojima se aminokiseline skupljaju u bjelančevine
Kromosomi
Sadrže staničnu DNK, građevinski genetski plan
Jezgrica (nukleola)
Mjesto gdje se skupljaju ribosomi
Endoplazmatski retikulum
Membranski kanali za uskladištenje ili prijenos proteina nastalih u pripadajućim ribosomima (neki ribosomi slobodno plutaju u stanici)
Mitohondriji
Proizvodni centri za ATP, molekule koje stanicu opskrbljuju energijom
Golđijev aparat
Grupa glatkih membranskih vrećica u kojima se pakiraju i razašilju proteini proizvedeni u stanici
Centrioli
Leže u blizini jezgre i važni su kod diobe stanice