Rješavanje prenatrpanosti smećem — pomoću komposta
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ FINSKE
DOK se čovjekovo smeće gomila, ono predstavlja jedan od najtežih problema našeg doba. Suvremena tehnologija, premda je vješta u proizvodnji smeća, doima se prilično zbunjenom kad je riječ o njegovom uklanjanju. Očita, prastara rješenja obiluju problemima. Pošto se bacanjem smeća može zagaditi okolne podzemne vode, mnoge su zemlje natjerale smetlišta na zatvaranje. A spaljivanjem smeća može se osloboditi otrovne kemikalije i ostaviti pepeo, pri čemu i jedno i drugo ima svoje vlastite probleme s uklanjanjem. Stoga su visokotehnološke spalionice nepopularne u mnogim područjima.
Koja alternativa ostaje? Neki predlažu prirodan način uklanjanja krutog otpada — svojevrsnu biološku “lomaču” zvanu kompostiranje. Slično kao kod lomače, kompostiranjem se organska tvar reducira na nekoliko nusprodukata, koji u tom procesu oslobađaju toplinu. Nusprodukti kompostiranja mogu biti veoma korisni. Plinove i toplinu može se upotrijebiti kao izvore energije. A kruti nusprodukt, humus, predstavlja dragocjeno gnojivo u poljoprivredi.
Popularnost kompostiranja raste. U Finskoj su, naprimjer, gradić Korsholm i njegov susjedni grad Vaasa napravili moderno postrojenje za preradu smeća koje se služi kompostiranjem. Konstruktori tog postrojenja pronašli su izvanredan način da istovremeno riješe dva problema tog kraja. Manjka im šljunak za gradnju i za ceste. Otuda je potekla ideja da miniraju jednu široku, 40 metara duboku rupu u kamenom sloju zemlje. Nakon što su iz nje dobivene ogromne količine šljunka, rupa je postala idealno mjesto za ogroman bioreaktor u kojem bi se prerađivalo gradsko smeće. To što je reaktor okružen tvrdom stijenom pomaže mu da održava stalnu temperaturu koja je tako neophodna za proces fermentacije.
Koji je rezultat? Tim je suvremenim postrojenjem u velikoj mjeri riješen problem smeća u tom kraju. Ono smanjuje volumen smeća za 75 posto a težinu za 66 posto. Kako je to moguće? Krenimo u posjet tom postrojenju.
Jedinstveno postrojenje za preradu smeća
Došavši tamo, prvo stječemo dojam da to mjesto nema puno toga zajedničkog s uobičajenim smetlištima. Nema štakora i nema neugodnih mirisa. Prerada smeća ovdje je, izgleda, samo još jedna produktivna djelatnost.
Upravitelj postrojenja najprije nam pokazuje tabelu koja objašnjava što se radi u postrojenju. Dvofaznim procesom smanjuje se najveći dio mase i volumena smeća — prvo njegovim kompostiranjem, a zatim truljenjem. Kod kompostiranja se smeće razlaže uz prisutnost zraka; kod truljenja fermentira bez izlaganja zraku. No prije nego što započne ijedan od ovih procesa, smeće se zgnječi.
S prozora kontrolne kabine vidimo kamion za odvoz smeća kako natraške ulazi na velika vrata. Istovaruje smeće u veliku jamu u obliku lijevka, gdje ga pokretna traka ubacuje u stroj za usitnjavanje. Veći predmeti, kao što su rame od bicikla, automobilske gume, ispušne cijevi i većina komada plastike, uklanjaju se pomoću dizalice. Naš domaćin objašnjava da stare hladnjake i škrinje za duboko smrzavanje, kad im stignu, šalju na popravak i zatim prodaju u slabije razvijenim zemljama.
Nakon prvog gnječenja, otpad prolazi kroz grubo rešeto kroz koje propada sve što je manje od 5 centimetara. To uključuje otprilike polovinu smeća i ona ide dalje na prvi korak u svojoj biološkoj preradi, na kompostiranje. To se odvija u velikom spremniku u kojem se zgnječeni otpad pomiješa s otpadnom vodom iz gradskog postrojenja za pročišćavanje kanalizacije.
“Pri kreiranju ovog procesa, mislili smo uvijek na okoliš”, kaže naš domaćin, “stoga odvajamo čak i prašinu koja nastaje pri gnječenju. Nadalje puštamo zrak u spremnik za kompostiranje gdje se smjesa otpada i otpadne vode izmiješa i zagrije na oko 40 stupnjeva Celzija. Zrak koji izlazi grozno bi zaudarao od aerobnog razlaganja kad ga ne bismo najprije propustili kroz filter.”
Nakon jednog ili dva dana provedena u komposteru, materijal dolazi u glavni bioplinski reaktor visok 40 metara. Što se ovdje dešava? Pa, sićušni mikrobi koji mogu živjeti u tom okolišu bez kisika razgrađuju organske komponente te smjese. Ta se faza procesa vrlo jednostavno naziva truljenje. Ona traje 15 dana pri temperaturi od 35 stupnjeva Celzija. Finalni proizvodi jesu bioplin i humusna masa, koja se sastoji od oko 85 do 90 posto vode. Najveći se dio te vode procijedi i ponovno ubaci u reaktor.
No što se dogodilo s drugom polovinom smeća koja nije ni prošla rešeto? Naš nam vodič kaže da je taj dio vrlo zapaljiv budući da se uglavnom sastoji od papira i plastike. No za bezopasno spaljivanje otpada potrebna je temperatura od preko 1 000 stupnjeva Celzija — a u okolini nema takve spalionice. “To je razlog zbog kojeg još jednom gnječimo ostatak otpada i ponovno ga vraćamo u proces”, kaže on. “Istina, biološkim procesom nemoguće je razgraditi plastiku, no otpad se većinom sastoji od papira, koji konačno postaje sastavni dio humusa.”
Što se dobiva tim kompliciranim procesom? Naš domaćin odgovara: “Uglavnom dobivamo dva proizvoda, smjesu humusa i bioplin. Humusnu masu prodajemo za širenje zelenih površina i prekrivanje zatvorenih smetlišta. Sad kad su zatvorena mnoga stara smetlišta, potražnja za humusom je velika. U budućnosti moramo vidjeti može li ga se nakon odvajanja stakla i plastike koristiti u poljoprivredi. Bioplin se sastoji od 60 posto metana i 40 posto ugljik-dioksida. Po kvaliteti odgovara prirodnom plinu i koristi se na isti način. Imamo plinovod kojim ga distribuiramo do najbližih industrijskih postrojenja.”
Što reći o problemima s teškim metalima u smeću i o otpadnim vodama? Naš domaćin nastavlja: “Ti su teški metali koncentrirani u vodi. Stoga u budućnosti namjeravamo nabaviti opremu za uklanjanje teških metala iz vode. Tada bi naš proizvod mogao biti dobar za sve namjene. Kad govorimo o budućnosti, moram vam reći o čemu sanjam, a to je da sva domaćinstva tako sortiraju svoje smeće da nama ne bi stizalo staklo, plastika niti metal. Sve se to može reciklirati. Čak je moguće reciklirati sintetička platna, plastiku i gumu.”
Postrojenje ima kapacitet da obrađuje otpad koji proizvodi 100 000 ljudi. To je važno za Finsku. Ta zemlja planira do 2000. godine početi s iskorištavanjem oko polovine svog smeća — bilo u vidu sirovina bilo u obliku energije.
Razgledavanje nam je pružilo konkretan dokaz da je moguće poduzeti nešto s obzirom na prenatrpanost smećem. Svatko od nas može postupati u skladu sa svim zakonima o recikliranju koji su na snazi tamo gdje živimo. Međutim, prije nego što se oprostimo sa svojim vodičem, pitamo postoji li mnogo postrojenja koja djelotvorno poput ovog prerađuju smeće. “Teško je to reći”, odgovara naš vodič. “Ne znam ni za koje slično postrojenje. Možda su u mnogim mjestima problemi toliko veći da se nitko nije ni usudio pokušati ovako nešto.”