Vrhovni sud Norveške podržava vjerska prava

KOJE bi okolnosti mogle učiniti roditelja nepodobnim za odgoj djeteta? O tom se pitanju burno raspravlja u parnicama oko dodjele starateljstva nad djecom po čitavom svijetu. Mnogi su faktori uzeti u razmatranje, uključujući zdravlje svakog od roditelja, njegove životne uvjete te njegov odnos s djetetom.

No što je s religijom? Može li se roditelja proglasiti nepodobnim naprosto zbog njegove ili njene vjeroispovijedi? To se pitanje našlo u središtu pažnje jedne borbe za dodjelu starateljstva u Norveškoj u koju je bila uključena jedna Jehovina svjedokinja. Prošlo je više od dvije godine i održana su tri saslušanja dok slučaj nije riješen na Vrhovnom sudu Norveške.

Slučaj je započeo 1988. Do ožujka 1989. roditelji su se potpuno razdvojili, a majka je zadržala starateljstvo nad njihovom kćerkom. Otac je stvar predao sudu, tvrdeći da bi on trebao dobiti potpuni roditeljski nadzor nad djevojčicom. On je tvrdio da majka nije u stanju pružiti djetetu normalan, zdrav odgoj te da bi joj stoga trebalo dati samo pravo na viđanje s djetetom. Što je bio razlog za tu tvrdnju? To što se družila s Jehovinim svjedocima.

Zatraživši “stručno” vještačenje protivnika Jehovinih svjedoka, otac je odlučio uvjeriti sud u to da su nauke i način života Jehovinih svjedoka u suprotnosti sa stavovima i vrijednostima koji su potrebni za odgovorno roditeljstvo. Okružni je sud presudio s 2 naprama 1 da dijete treba ostati na cjelodnevnoj brizi kod svoje majke, dodijelivši ocu pravo na viđanje s djetetom. Otac je uložio priziv višem sudu. Ponovno je presudom od 2 naprama 1 potvrđeno da se majci dodjeljuje cjelodnevna briga za dijete. Međutim, otac je ovaj put dobio veća prava na viđanje s djetetom. Povrh toga, izgledalo je da čak i suce koji su presudili u majčinu korist muče sumnje s obzirom na budućnost djeteta. Dobivši ovo snažnije uporište, otac je uložio priziv Vrhovnom sudu Norveške.

Otac je opet nastojao diskreditirati vjerovanja Jehovinih svjedoka. Bilo bi štetno, tvrdio je on, da mu kćerka odraste pod takvim utjecajem.

Međutim, Vrhovni sud je drugačije gledao na tu stvar. Podržavši odluku koja je bila donesena 26. kolovoza 1994, glavni je sudac tog suda objavio: “To što majka pripada zajednici Jehovinih svjedoka nije prepreka da joj se dodijeli cjelodnevna briga za dijete.” Također je rekao: “Vidim da dijete normalno funkcionira i sretna je djevojčica. Doima se kao da prilično dobro izlazi na kraj s problemima koji se sigurno javljaju uslijed toga što njen otac i majka imaju vrlo različite poglede na život.” Njegov su zaključak jednoglasno podržala četvorica drugih sudaca.

Ljubitelji istine u Norveškoj veoma su zahvalni za to što su suci Vrhovnog suda prozreli lažne optužbe upućene na račun Jehovinih svjedoka. Ovom je odlukom sud potvrdio slobodu svakog pojedinca da obožava Boga te da svojoj djeci pruži odgoj pun ljubavi kakav unapređuju biblijska načela.a

[Bilješka]