Tamo gdje orlovi dolijeću na riblje gozbe
STIŽU u tisućama, prekrasno odjevene za gozbu, dolijećući iz svih dijelova Aljaske, Britanske Kolumbije te čak iz države Washington. Vrlo impresivne ptice, vrlo uočljive po svojim bijelim glavama i raskošnom bijelom repnom perju koje se pri slijetanju širi radi kočenja. Tamnosmeđa tijela prosječne težine od oko 6 kilograma, pri čemu su ženke malo veće od mužjaka, s rasponom krila od 1,8 do 2,4 metra, putuju brzinom od 50 kilometara na sat — no ukoliko im oštre oči spaze ribu na udaljenosti od jedne milje, mogu se na nju obrušiti brzinom od 160 kilometara na sat i ščepati je!
No za njihovu gozbu na rijeci Chilkat nisu potrebne takve zračne akrobacije. Njihovi obroci od lososa neće nikamo pobjeći. Lososi se pred njima prostiru u izobilju, samo čekajući da ih se proguta. Sve im je te poslastice priredio Aljaski rezervat bjeloglavih štekavaca na Chilkatu, koji je 1982. otvorila savezna država Aljaska “kako bi zaštitila i očuvala najveću svjetsku koloniju bjeloglavih štekavaca i njihovo prijeko potrebno stanište”.
Rezervat pokriva 19 000 hektara korita rijeka Chilkat, Klehini i Tsirku, a tu spadaju samo ona područja koja su važna za koloniju orlova. Posebno područje u kojem su koncentrirane tisuće orlova i u koje posjetitelji hrle ne bi li ih vidjeli smješteno je 8 kilometara duž rijeke Chilkat i graniči s hejnskom autocestom, između Hainesa i Klukwana.
Vladin prospekt pod nazivom “Aljaski rezervat bjeloglavih štekavaca na Chilkatu” otkriva kako je moguće da taj potez od osam kilometara pruža orlovima poslastice u vidu izmriještenih lososa.
“Prirodni fenomen kojem valja zahvaliti za pet milja nezaleđene vode na rijeci Chilkat u mjesecima kad se voda zaleđuje naziva se ‘akumulaciono jezero aluvijalne lepeze’. Lepeza Tsirkua, nakupina šljunka, kamenja, pijeska i glečerskih ostataka koja ima oblik lepeze, na mjestu gdje se spajaju rijeke Tsirku, Klehini i Chilkat služi kao veliko akumulaciono jezero.”
Rijeka, čiji je tok sporiji blizu njenog ušća u drugu vodenu površinu, obično odlaže sedimente, formirajući deltu, no ne stvara se nikakvo akumulaciono jezero. Međutim, kod ušća rijeke Tsirku u rijeku Chilkat zemljini rasjedi i djelovanje ledenjaka doveli su do stvaranja velikog bazena izdubenog do dubine veće od 230 metara ispod razine mora. Nakon povlačenja ledenjaka, ostala je morena, a rijeke su dodale naslage pijeska i šljunka dok konačno na kameno korito bazena nisu sjele rahle, porozne naslage debele više od 230 metara.
Izvještaj pokazuje da tokom toplijih proljetnih, ljetnih i ranojesenjih sezona u aluvijalnu lepezu teče otopljeni snijeg i otopljeni led ledenjaka. Voda dotječe u lepezu brže nego što može oteći, formirajući tako ogromno akumulaciono jezero. U prospektu o rezervatu orlova nastavlja se: “Kad dođe zima, nastupa hladno vrijeme i okolne se vode smrzavaju. Međutim, voda u ovom velikom jezeru ostaje za 5 do 10 stupnjeva Celzija viša od temperatura okolnih voda. Ta toplija voda ‘kapa’ u rijeku Chilkat i sprečava njeno smrzavanje.
U tim i drugim obližnjim potocima i pritocima mrijesti se pet vrsta lososa. Jata lososa javljaju se ljeti i prisutna su sve do kasne jeseni ili rane zime. Lososi ugibaju ubrzo nakon mriještenja i upravo njihove lešine osiguravaju orlovima velike količine hrane.”
Gozba od lososa započinje u listopadu a završava u veljači i ubrzo nakon toga orlovi se u tisućama počnu razilaziti daleko u okolne predjele. Međutim, u rezervatu tokom čitave godine obitava između 200 i 400 orlova. Kao dodatak bilo kojoj ribi koju možda ulove, svoju prehranu nadopunjuju močvarnim pticama, sitnim sisavcima i strvinama.
Uzbudljiva udvaranja, trajni “brakovi”
Spare se za čitav život — a mogu doživjeti 40 godina — no obično ostaju zajedno samo tokom sezone gniježđenja. Udvaranje počinje u travnju i “može uključivati spektakularne prizore udvaranja orlova koji se obrušavaju uhvativši se kandžama i prave salta u zraku”, kako stoji u prospektu Eagles—The Alaska Chilkat Bald Eagle Preserve. Sve to i još k tome držanje za “ruke”? Zvuči krajnje romantično!
U rezervatu se promatra devedeset i četiri gnijezda. Od kraja svibnja do početka lipnja obično se izlegne jedno do tri jajeta nakon inkubacijskog perioda od 34 ili 35 dana. Mladi do rujna napuste gnijezdo, no moraju se zadovoljiti šarenosmeđim i bijelim perjem. Svoje lijepe bijele glave i repove neće dobiti sve dok ne navrše četiri ili pet godina!
Prospekt također daje neke popratne informacije o borbi orlova za preživljavanje te savjet posjetiteljima kako bezopasno uživati u rezervatu:
“Aljaski rezervat bjeloglavih štekavaca na Chilkatu obuhvaća 19 000 hektara rezerviranih za zaštitu orlova. No orlovi nisu uvijek bili zaštićeni; nekada su bili slobodan plijen za lovce koji primaju nagradu za odstrel štetočina. Na temelju izvještajâ o orlovom ogromnom apetitu za živim lososom i sitnim životinjama, Aljaska teritorijalna legislatura je 1917. raspisala nagradu za odstrel orlova. Veterani iz Fort William H. Sewarda u Hainesu pripovijedaju o tome kako su svoje oskudne vojne plaće nadopunjavali naknadama od jednog dolara (kasnije povećano na 2 dolara) za svaki par kandži.
Kasnija su istraživanja pokazala da je šteta koju orlovi čine jatima lososa bila preuveličana, pa je 1953. ukinuta nagrada za odstrel. Dotad je radi nagrade za odstrel već bilo odstrijeljeno preko 128 000 orlova. Procjenjuje se da je 1940-ih, dok je nagrada za odstrel još bila na snazi, populacija orlova u jugoistočnoj Aljaski bila upola manja od populacije orlova u 1970-ima.
Kad je 1959. Aljaska postala savezna država, u Aljaski je bjeloglavi štekavac došao pod saveznu zaštitu Zakona o bjeloglavom štekavcu iz 1940. Odstrel orla predstavlja krivično djelo na saveznom nivou, a posjedovanje živih ili mrtvih orlova ili bilo kojih dijelova tijela (uključujući i perje!), s izuzetkom izvjesnih specifičnih okolnosti, također je protuzakonito.
Godine 1972. je Aljaska državna legislatura proglasila Chilkat River Critical Habitat Area, pod upravom Aljaskog ministarstva za lov i ribolov, kako bi se osigurala zaštita velike kolonije orlova. Prostrana područja orlovog staništa ostala su nezaštićena, a između ekologa i razvojno orijentiranih grupa bjesnjela je duga i često ogorčena borba oko pitanja korištenja zemlje u dolini Chilkat. Nakon što su National Audubon Society i Haines/Klukwan Resource Study, koju financira država, napravili opsežno istraživanje, konačno je postignut kompromis između drvosječa, ribara, ekologa, biznismena i lokalnih političara. Godine 1982. državna je legislatura ozakonila taj kompromis, načinivši od njega zakon kojim je 19 000 hektara pretvoreno u Aljaski rezervat bjeloglavih štekavaca na Chilkatu.
U Rezervatu nije dozvoljeno sjeći drveće niti kopati rude, no tradicionalno korištenje zemlje, kao što je branje bobica, lov i ribolov, i dalje je moguće. Rezervatom upravlja Alaska Division of Parks i to uz pomoć 12-eročlanog savjetodavnog odbora sačinjenog od lokalnih stanovnika, državnih službenika i biologa.
I dalje je aktualno pitanje kako iskorištavati prirodna bogatstva doline a da se ne naškodi okolišu, a pitanja u vezi s iskorištavanjem zemlje još uvijek izazivaju polemike u dolini Chilkat. No lokalno se stanovništvo ponosi time što je pronađeno lokalno rješenje za zaštitu orlova.”
Glavni prostor s kojeg posjetitelji mogu promatrati orlove nalazi se duž hejnske autoceste, koja ide paralelno s rijekom Chilkat, a tamo su u tu svrhu postavljene osmatračnice.
[Karta na stranici 15]
(Vidi publikaciju)
rijeka Chilkat rijeka Chilkoot
rijeka Klehini KLUKWAN
prostor za promatranje
orlova
(aluvijalna lepeza)
▴
▴
hejnska autocesta
rijeka Tsirku ▾ jezero Chilkoot
jezero Chilkat ▾
rijeka Chilkat ▾ uvala Lutak
rijeka Takhin ▾
HAINES
[Zahvala]
Mountain High Maps™ copyright © 1993 Digital Wisdom, Inc.
[Zahvala na stranici 15]
Bjeloglavi štekavci na stranicama 15-18: Alaska Division of Tourism