Staklo — prvi izrađivači živjeli su prije puno, puno vremena

DIJATOMEJE, mikroskopski jednostanični organizmi, plutaju na površini morskih voda i sačinjavaju šest desetina organizama koji tvore plankton oceana. Riječ “plankton” znači “ono što je načinjeno da luta”, a za plankton se kaže da je “previše sitan i slab da bi radio išta drugo do lebdio prepušten na milost i nemilost struja”.

Oni su možda sitni, ali nipošto nisu slabi. Kad oluje uzburkaju hranjive tvari iz morskih dubina, te jednostanične alge poznate kao dijatomeje otpočnu s mahnitim hranjenjem i za dva dana mogu se brojčano udvostručiti. A kad se one udvostruče, onda udvostruče i proizvodnju stakla. Knjiga Život — kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem? piše opširnije o tome:

“Dijatomeje, jednostanične alge kremenjašice, uzimaju silicij i kisik iz mora i stvaraju kremensko staklo kojim grade sitne “kutijice” kamo spremaju svoj zeleni klorofil. Jedan znanstvenik, oduševljen njihovom važnošću i ljepotom, navodi: ‘Ti zeleni listovi smješteni u draguljarske kutijice predstavljaju ispašu za devet desetina svih živih organizama u morima.’ Velik dio hranjive vrijednosti je ulje koje dijatomeje stvaraju. Ono im osim toga pomaže da doplutaju blizu površine vode, gdje se njihov klorofil može izložiti svjetlosti.

Njihove prekrasne staklene kutijice, kaže taj isti znanstvenik, javljaju se u ‘neobičnim varijacijama oblika — kružnom, kvadratičnom, štitastom, trokutastom, jajolikom i pravokutnom — sve predivno ukrašene geometrijskim gravurama. Ukrasi su na tom prozirnom staklu tako fino ugravirani da bi ljudsku vlas trebalo raskoliti po dužini na četiristo dijelova da bi stala u razmak između njih’” (stranice 143-4).a

Drugu grupu sićušnih umjetničkih djela koja cvjetaju u oceanskom planktonu čine zrakaši. Te sićušne praživotinje — 20 ili više njih moglo bi se staviti na vrh igle a da se pritom ne dodiruju — također izrađuju staklo od silicija i kisika iz oceana. Nemoguće je opisati kompleksnu ljepotu i zadivljujuće oblike koje stvaraju ova stvorenja budući da nadmašuju čak i dijatomeje. Pomno promotrite popratnu sliku koja pokazuje jednog zrakaša s tri kugle od kojih su manje umetnute u veće poput ruskih matrjoški, s iglicama od protoplazme koje se pružaju kroz otvore na njegovom staklenom skeletu kako bi uhvatile i progutale svoj plijen. Jedan znanstvenik daje sljedeći komentar: “Taj vrhunski arhitekt nije zadovoljan samo jednom geodetskom kupolom; potrebne su tri staklene kupole poput čipkastih ukrasa jedna unutar druge.”

Postoje spužve koje grade skelete od stakla — ona koja najviše zadivljuje jest venerina cvjetna košarica. Kad je početkom 19. stoljeća prvi put donesena u Evropu, njena je konstrukcija bila tako spektakularno privlačna da su te spužve postale skupocjeno blago pohranjeno u zoološke kolekcije — sve dok se nije otkrilo da one nisu rijetke već da “tvore sag na morskom dnu u blizini Cebua (Filipini), i duž japanskih obala na dubinama od 200 do 300 metara”.

Jednog je znanstvenika toliko impresionirala da je izjavio: “Kad pogledaš složenost spužvina skeleta, kao što je onaj u venerine cvjetne košarice, sačinjen od silicijevih iglica, ostaješ zapanjen. Kako mogu gotovo nezavisne mikroskopske stanice surađivati u izlučivanju milijuna staklenih iglica i stvoriti tako zamršenu i divnu rešetku? Na to ne znamo odgovoriti.”

Niti spužva to ne zna. Ona nema mozak. Radi to zato što je tako programirana. Tko je bio programer? To nije bio čovjek. Tada ga nije bilo.

Čovjekova uloga u povijesti stakla

No danas čovjek postoji i očito zauzima središnju ulogu u proizvodnji i upotrebi stakla. Ono je svuda oko nas; okruženi smo njime. Imate ga u svojim prozorima, naočalama, na ekranu kompjutera, u posuđu i u tisućama drugih proizvoda.

Svestranost i ljepota stakla pomogli su mu u održavanju njegove popularnosti. Premda se prilično lako može razbiti, ima svoje druge jake strane. Hranu se još uvijek najradije pohranjuje u njega. Za razliku od metala, naprimjer, ono hrani ne daje nikakav okus. Neke staklene posude mogu poslužiti za kuhanje. Teško da biste mogli zamisliti kako u vašem omiljenom restoranu poslužuju izvrsno plemenito vino u plastičnim čašama.

Job je staklo po vrijednosti usporedio sa zlatom (Job 28:17, St). U njegovo vrijeme sigurno nije bilo uobičajeno kao što je danas, no tada je možda već bilo u upotrebi dobrih tisuću godina.

Kasnije je umjetnost izrađivanja stakla stigla u Egipat. Egipćani su koristili metodu zvanu jezgrasta izrada. Od gline i balege izrađivala se jezgra, a oko nje se izlijevala staklena talina te se oblikovala prilikom valjanja po glatkoj površini. Potom se po površini razvlačilo staklene niti žarkih boja kako bi se dobilo razne uzorke. Kad se staklo ohladilo, pomoću oštrog instrumenta izvadilo se glinenu jezgru. Uzevši u obzir primitivnost tog postupka, proizveli su neke iznenađujuće lijepe staklene predmete.

Mnogo poslije toga jedan je novi postupak, puhanje stakla, revolucionirao proizvodnju stakla. Ta je vještina vjerojatno bila otkrivena negdje na istočnoj mediteranskoj obali, a još i danas predstavlja glavni način ručne izrade stakla. Puhanjem kroz šuplju puhaljku iskusni puhač stakla brzo može iz “mase” staklene taline na kraju svoje puhaljke proizvesti komplicirane i simetrične oblike. S druge strane, može puhati staklenu talinu u kalup. Dok je Isus bio na Zemlji, puhanje stakla bilo je u svojim povojima.

Inovacija puhanja stakla, zajedno s podrškom od strane moćnog Rimskog Carstva, učinila je staklene proizvode dostupnijima običnom puku, pa tako više nisu samo plemići i bogataši posjedovali predmete od stakla. S jačanjem rimskog utjecaja u mnoge se zemlje širila i umjetnost izrađivanja stakla.

Do 15. je stoljeća Venecija, koja je bila važno evropsko trgovačko središte, postala glavni proizvođač stakla u Evropi. Centar venecijanske staklarske industrije bio je u Muranu. Venecijanski izrađivači stakla bili su visoko cijenjeni, no nisu smjeli napustiti otok Murano da ne bi drugima prenosili dragocjene tajne svog zanata.

Prekrasno venecijansko staklo uvelike je doprinijelo popularnosti stakla, no izrađivanje stakla nipošto nije bio lak posao. Knjiga A Short History of Glass ukazuje na jednu publikaciju iz 1713. u kojoj se opisuje kako je to izgledalo. “Na studenoj zimi muškarci stalno stoje polugoli pored jako užarenih peći (...). Usukali su se jer im je čitavo biće (...) sprženo i uništeno od prevelike vrućine.” Potonjih godina rezači stakla polirali su staklo koristeći rotaciono kolo i brusni prah.

Potonje inovacije

Engleska je zaslužila da je se posebno istakne u povijesti stakla. Godine 1676. jedan je engleski izrađivač stakla usavršio formulu za dobivanje olovnog stakla. Dodavanjem olovo (I)-oksida proizvedeno je teško staklo koje je bilo čvrsto, bistro i sjajno.

Britanska imperija bila je u viktorijanskom dobu na svom vrhuncu a do tog je vremena Britanija već postala i glavni proizvođač stakla. Naročito se ističe velika izložba u Kristalnoj palači 1851, prva svjetska izložba, koja je privukla izlagače industrijske umjetnosti i obrta iz gotovo 90 zemalja. Premda je kod eksponata staklo bilo zastupljeno u velikoj mjeri, u središtu pažnje bila je sama Kristalna palača, sa svojom centralnom staklenom fontanom visine 8,2 metra. U tu je masivnu građevinu, koja je sačinjena od 300 000 ručno puhanih okana, utrošeno nekih 400 tona staklenih ploča.

No sljedeća velika promjena u proizvodnji stakla dogodila se u Sjedinjenim Državama. To je bilo usavršavanje stroja s kalupom za prešanje 1820-ih. Knjiga A Short History of Glass komentira o tome: “Dvojica muškaraca s minimalnim iskustvom mogla bi pomoću stroja za prešanje proizvesti četverostruko više stakla negoli tročlani ili četveročlani tim iskusnih puhača stakla.”

Početkom 20. stoljeća u Sjedinjenim Državama usavršen je automatski stroj za puhanje boca. Godine 1926. u jednom je postrojenju u Pennsylvaniji upotrijebljen automatski uređaj za izradu 2 000 žarulja u minuti.

Umjetnički potencijal stakla privlači mnoge umjetnike i dizajnere. To je dovelo do inovacijskog dizajna kod staklenih proizvoda te do nastajanja daljnjih umjetničkih djela u staklu.

Staklo je nesumnjivo nešto predivno. Pored sve njegove upotrebe u domaćinstvu, razmotrite neke od njegovih mnogobrojnih drugih primjena — kod Svemirskog teleskopa Hubble, kod leća kamere, kod komunikacijskih sistema u kojima se koriste optička vlakna te u kemijskim laboratorijima. Ako i jest lomljivo, veoma je svestrano i prekrasno.

[Bilješka]

[Zahvala na stranici 25]

Gore i dolje: The Corning Museum of Glass

[Zahvala na stranici 26]

The Corning Museum of Glass