Naša krhka planeta — što će biti u budućnosti?
PRIJE dvjesto godina, američki je državnik Patrick Henry rekao sljedeće: “Ne poznajem niti jedan drugi način kako prosuditi budućnost osim putem prošlosti.” Čovjek je u prošlosti uništavao okoliš. Hoće li u budućnosti okrenuti novi list? Zasad, znakovi nisu ohrabrujući.
Iako je učinjen određen pohvalan napredak, on je uglavnom bio samo površinski, koji se više bavio simptomima nego uzrocima. Ako je kuća istrunula, bojenje drvenarije neće spriječiti da se kuća sruši. Samo je velika rekonstrukcijska obnova može spasiti. Slično se tome mora reorganizirati način kako čovjek koristi ovu planetu. Sama kontrola uništavanja neće biti dovoljna.
Analizirajući rezultate dvadesetogodišnje ekološke kontrole u Sjedinjenim Državama, jedan stručnjak zaključuje da se “napad na okoliš ne može djelotvorno kontrolirati, već se mora spriječiti”. Očito je da je puno bolje spriječiti zagađivanje nego liječiti loše posljedice. Ali da bi se taj cilj postigao potrebno je ništa manje nego fundamentalna promjena u ljudskom društvu te promjena u načinu razmišljanja velikih biznismena. Knjiga Caring for the Earth (Skrb za Zemlju) priznaje da briga za Zemlju zahtijeva “osobine, ekonomije i društva koja su različita od većine onih koja danas prevladavaju”. Koje su neke od tih osobina koje se trebaju izmijeniti kako bi se spasilo planetu?
Ukorijenjeni uzročnici krize
Sebičnost. Staviti interese planete ispred interesa izrabljivačkih ljudi prvi je neophodan korak u zaštićivanju okoliša. Unatoč tome, samo ih je nekoliko spremno da napuste raskošan način života iako bi to moglo značiti da će budućim generacijama uništiti planetu. Kada je vlada Nizozemske — jedne od najzagađenijih zemalja Zapadne Evrope — pokušala ograničiti promet automobilima kao dio jedne kampanje protiv zagađivanja, opozicija koja je uzela maha sabotirala je plan. Iako su holandski putevi najzakrčeniji na svijetu, vozači uopće nisu bili spremni odustati od vožnje automobilom.
Koristoljublje utječe i na vođe i na široku javnost. Političari se odupiru provođenju ekoloških mjera koje bi ih mogle koštati glasova, a industrijalci skaču na bilo kakve prijedloge koji bi mogli ugroziti profit i ekonomski rast.
Pohlepa. Kada treba napraviti izbor između zarade i očuvanja, novac je obično taj koji ima jače argumente. Moćne industrije zagovaraju smanjivanje kontrole zagađivanja ili pokušavaju u potpunosti izbjeći vladine propise. Oštećen ozonski omotač služi kao primjer za ovaj problem. Još u ožujku 1988. direktor jedne velike američke kemijske kompanije rekao je sljedeće: “Znanstveni dokazi trenutno ne pokazuju da je potrebno dramatično smanjenje emisije CFC-a.”
Ista je kompanija ipak preporučila da se klorfluor-ugljici (CFC-i) u potpunosti ali postupno izbace iz upotrebe. Da li je došlo do promjene stava? “To nema nikakve veze s tim da li se okoliš uništava ili ne”, objašnjava Mostafa Tolba, generalni direktor Programa Ujedinjenih naroda za čovjekovu okolinu (UNEP). “Samo je bilo bitno tko će postići [ekonomsku] prednost nad kim.” Mnogi znanstvenici sada uviđaju da je uništavanje ozonskog omotača jedna od najgorih ekoloških katastrofa u povijesti koje je čovjek učinio.
Neznanje. Ono što znamo neznatno je naspram onog što ne znamo. “Još uvijek relativno malo znamo o obilju života u tropskim kišnim šumama”, objašnjava Peter H. Raven, direktor Botaničkog vrta Missouri. “Zamislite, znamo više — puno više — o površini mjeseca.” To je istinito i u pogledu naše atmosfere. Koliko ugljičnog dioksida možemo još pustiti u zrak a da to štetno ne utječe na globalnu klimu? To nitko ne zna. Ali kako je časopis Time rekao, “bezobzirno je prirodu podložiti takvim gigantskim eksperimentima kada se ne zna ishod i kad su moguće posljedice prestravične da bi se o njima razmišljalo”.
Prema procjenama UNEP-a, moguće je da će gubitak ozona do kraja ovog desetljeća s vremenom dovesti do stotina i tisuća novih slučajeva raka kože svake godine. Učinak na usjeve i ribolov još je uvijek nepoznat, ali se očekuje da će biti znatan.
Kratkovidna gledišta. Za razliku od drugih katastrofa, ekološki problemi nam se postepeno prikradaju. To sprečava pokušaje da se poduzme zajednička akcija prije no što se učini trajna šteta. Knjiga Saving the Planet (Spašavanje planete) uspoređuje našu sadašnju situaciju sa situacijom putnika na oštećenom Titanicu 1912, koji su bili osuđeni na propast: “Samo je nekolicina svjesna proporcija potencijalne tragedije.” Autori vjeruju da se planeta može spasiti samo ako se političari i biznismeni suoče s realnošću i razmisle o dugoročnim održivim rješenjima umjesto o kratkotrajnoj koristi.
Egocentrični stavovi. Na Summitu za planetu Zemlju 1992, španjolski je premijer Felipe González istaknuo da je “problem globalan, pa rješenje ne može biti drugačije nego globalno”. To je istina, ali pronaći rješenja koja su na globalnom nivou prihvatljiva zastrašujuć je zadatak. Američki delegat na Summitu za planetu Zemlju rekao je bez uvijanja: “Oko američkog načina života se ne pregovara.” Indijski se ekolog Maneka Gandhi s druge strane žalila da “jedno dijete na Zapadu troši koliko 125 ljudi na Istoku”. Ona tvrdi da se “gotovo cjelokupna degradacija okoliša na Istoku može pripisati potrošnji na Zapadu”. Međunarodni pokušaji da se poboljša stanje okoliša, uvijek se iznova nasukaju na hridi egocentričnih nacionalnih interesa.
Unatoč svim ovim fundamentalnim problemima, postoje razlozi da se s pouzdanjem gleda u budućnost. Jedan od razloga je sposobnost brzog oporavka obrambenog mehanizma naše planete.
Liječenje Zemlje
Zemlja ima poput ljudskog tijela zapanjujuću sposobnost samoizlječenja. Jedan izvanredan primjer toga dogodio se u prošlom stoljeću. Godine 1883. indonezijski vulkanski otok Krakatau (Krakatoa) eruptirao je u gigantskoj eksploziji koja se čula gotovo 5 000 kilometara daleko od otoka. Gotovo 21 kubični kilometar materije odletio je u zrak, a dvije trećine otoka nestalo je pod morem. Devet mjeseci kasnije, jedini znak života bio je mikroskopski pauk. Danas je cijeli otok prekriven bujnom tropskom vegetacijom, koja je domaćin stotinama vrsta ptica, sisavaca, zmija i kukaca. Oporavak je bez sumnje potpomogla zaštita koju otok uživa kao dio nacionalnog parka Ujung Kulon.
I šteta koju čovjek nanosi može se ukloniti. Uz dovoljno vremena Zemlja se može sama izliječiti. Pitanje je da li će čovjek pružiti Zemlji oporavak koji joj je potreban? Vjerojatno neće. Ali postoji Netko tko ima čvrstu nakanu da omogući našoj planeti da se sama izliječi — to je Onaj koji ju je stvorio.
“Neka se Zemlja veseli”
Božja namjera nije nikad bila da čovjek uništava Zemlju. On je rekao Adamu da edenski vrt “obrađuje i čuva” (1. Mojsijeva 2:15, St). Jehovina se briga za zaštitu okoliša očitovala i u mnogim zakonima koje je dao Izraelcima. Rekao im je naprimjer da svake sedme godine — sabatne godine— ostave zemlju neobrađenu (2. Mojsijeva 23:10, 11). Budući da su Izraelci učestalo ignorirali ovu i druge božanske zapovijedi, Jehova je napokon dozvolio da Babilonci odvedu stanovništvo iz zemlje, koja je potom 70 godina ležala pusta ‘dok zemlja nije isplatila svoje sabate’ (2. Dnevnika 36:21, NW). Gledajući na ovaj povijesni presedan, ne čudi što Biblija kaže da će Bog “uništiti one koji kvare zemlju” da bi se Zemlja mogla oporaviti od čovjekovog nasrtaja na okoliš (Otkrivenje 11:18, St).
Ta će akcija međutim biti samo prvi korak. Opstanak planete, kako biolog Barry Commoner ispravno ističe, “podjednako ovisi i o okončanju rata s prirodom i o okončanju naših međusobnih ratova”. Da bi se taj cilj postigao, ljudi na Zemlji moraju biti “naučeni od Gospodina” kako bi se brinuli jedan za drugoga i kako bi se brinuli za svoj zemaljski dom. Kao rezultat toga, njihov mir bit će “obilan” (Izaija 54:13).
Bog nam obećava da će doći do obnove Zemljinih ekosistema. Umjesto da se nepopustljivo šire, pustinje će “poput šafrana procvjetati” (Izaija 35:1, NW). Umjesto nestašica hrane bit će “pšenice na zemlji izobila” (Psalam 72:16). Umjesto da umiru zbog zagađenja, Zemljine rijeke će ‘pljeskati rukama’ (Psalam 98:8).
Kada će ovakva promjena biti moguća? Kad ‘sam Jehova postane kralj’ (Psalam 96:10, NW). Božja vladavina jamčit će blagoslov za svako živo stvorenje na Zemlji. “Neka se Zemlja veseli”, kaže psalmist. “Neka se more ori i sve što je u njemu; neka polja kliču i sve što je u njima. I sve će drveće šumsko zapjevati tada od radosti” (Psalam 96:11, 12, New International Version).
Zemlja koju blagoslivlja njen Stvoritelj i njome pravedno upravlja ima veličanstvenu budućnost. Biblija opisuje posljedice: “Pravda i mir poljubiće se. Istina će niknuti iz zemlje i pravda će s neba priniknuti. I Gospodin će dati dobro, i zemlja naša daće plod svoj” (Psalam 85:10-12). Kad taj dan osvane naša planeta bit će zauvijek izvan opasnosti.
[Slika na stranici 13]
Zemlja ima poput ljudskog tijela zapanjujuću sposobnost samoizlječenja