Zadivljujući svemir
‘Nešto nedostaje’ — što to?
NAKON što smo promatrali zvijezde u tamnoj ali vedroj noći, ulazimo u kuću promrzli i zabljesnuti, a u glavi nam se vrti od silne ljepote i mnoštva pitanja. Zašto postoji svemir? Otkud je došao? Kamo ide? To su pitanja na koja mnogi pokušavaju odgovoriti.
Nakon pet godina istraživanja u kozmologiji, istraživanja koje ga je dovelo do znanstvenih konferencija i istraživačkih centara širom zemaljske kugle, znanstveni pisac Dennis Overbye opisao je razgovor koji je vodio sa svjetski poznatim fizičarem Stephenom Hawkingom: “Ono što sam na kraju htio saznati od Hawkinga bilo je ono što sam oduvijek želio saznati od Hawkinga: Kamo idemo kad umremo.”
Iako su prožete ironijom, ove riječi otkrivaju mnogo toga o našem vremenu. Pitanja se toliko ne javljaju u vezi sa samim zvijezdama te teorijama i suprotnim gledištima kozmologa koji ih proučavaju. Ljudi danas još uvijek gladuju za odgovorima na temeljna pitanja koja milenijima proganjaju čovječanstvo: Zašto smo ovdje? Postoji li Bog? Kamo idemo kad umremo? Gdje se nalaze odgovori na ova pitanja? Treba li ih tražiti u zvijezdama?
Jedan drugi znanstveni pisac, John Boslough, primijetio je da kako su ljudi napustili religiju tako su znanstvenici, poput kozmologa, postali “idealno svećenstvo za sekularno doba. Oni su, a ne religiozni vođe, bili ti koji će sada korak po korak otkriti sve tajne svemira, ne u obliku duhovnih otkrivenja već u obliku jednadžbi koje su nejasne svima osim odabranima.” No hoće li oni otkriti sve tajne svemira i odgovoriti na sva pitanja koja već stoljećima progone čovječanstvo?
Što kozmolozi sada otkrivaju? Većina podupire neku od verzija “teologije” velikog praska, koja je postala svjetovna religija našeg vremena, i pored toga što se oni neprestano izmotavaju u pogledu detalja. “Ipak”, zapazio je Boslough, “u kontekstu novih i kontradiktornih zapažanja, teorija velikog praska počinje sve više izgledati kao suviše pojednostavljen opis koji je u potrazi za odgovarajućim nastankom svemira. Početkom 1990-ih model velikog praska bio je (...) sve nesposobniji da odgovori na najosnovnija pitanja.” Dodao je da je “dosta teoretičara izrazilo mišljenje kako model neće potrajati ni do konca desetljeća”.
Možda se neka od trenutačnih kozmoloških nagađanja pokažu točna, a možda i ne — baš kao što možda zaista postoje planete koje se spajaju u sablastan spektar Orionove maglice, a možda i nije tako. Nepobitna je činjenica da nitko na ovoj Zemlji ne zna to pouzdano. Sve vrvi od teorija, ali iskreni promatrači podržavaju oštroumnu primjedbu koju je dala Margaret Geller da, i pored puno priče, nešto fundamentalno izgleda nedostaje u tome kako znanost trenutno poima kozmos.
Ono što nedostaje — spremnost suočavanja s neugodnim činjenicama
Većina znanstvenika — a to se odnosi i na većinu kozmologa — odobrava teoriju evolucije. Oni ne mogu prihvatiti činjenicu da inteligencija i smisao imaju svoje mjesto u stvaranju te se zgražavaju i na sam spomen Boga kao Stvoritelja. Oni takvu herezu ne žele čak ni razmotriti. Psalam 10:4 (NW) s prezirom govori o oholoj osobi koja ‘ne istražuje; kojoj su sve njene pomisli: “Nema Boga.”’ Njeno božanstvo koje stvara jest Slučajnost. No kako se spoznaja povećava i kako slučajnost posrće pod rastućim teretom dokaza, tako se znanstvenik sve više počinje okretati takvim neprihvatljivim stvarima kao što su inteligencija i konstrukcija. Razmotrite sljedeće primjere:
“Jedan sastavni dio očigledno nedostaje u kozmološkim studijama. Porijeklo svemira, poput rješenja Rubikove kocke, zahtijeva razum”, napisao je astrofizičar Fred Hoyle u svojoj knjizi The Intelligent Universe, stranica 189.
“Što više istražujem svemir i proučavam pojedinosti njegove građe, to više dokaza nalazim da je svemir na neki način morao znati da dolazimo” (Disturbing the Universe Freemana Dysona, stranica 250).
“Koja su obilježja svemira bila presudna za pojavu stvorenja kao što smo mi i da li stjecajem okolnosti, ili iz nekog dubljeg razloga, naš svemir posjeduje ova obilježja? (...) Postoji li neki dublji plan koji nam jamči da je svemir skrojen za čovječanstvo?” (Cosmic Coincidences Johna Gribbina i Martina Reesa, stranice XIV, 4.)
I Fred Hoyle u svojoj knjizi koju smo već citirali, na 220. stranici, u vezi s ovim svojstvima kaže sljedeće: “Takva su svojstva izgleda utkana u svijet prirode kao nit sretnih slučajnih događaja. Ali postoji tako mnogo ovih čudnih slučajnosti koje su neophodne za život da je očito potrebno neko objašnjenje koje bi ih razjasnilo.”
“Ne radi se samo o tome da je čovjek prilagođen svemiru. I svemir je prilagođen čovjeku. Možete li zamisliti svemir u kojem je bilo koja od fundamentalnih nedimenzionalnih fizikalnih konstanti povećana ili smanjena za nekoliko postotaka? Čovjek ne bi nikad došao u postojanje u takvom svemiru. To je suština antropističkog načela. Prema ovom načelu, životodajni činilac leži u središtu cjelokupne organiziranosti i oblikovanja svijeta” (The Anthropic Cosmological Principle Johna Barrowa i Franka Tiplera, stranica VII).
Bog, konstrukcija i fizikalne konstante
Koje su neke od tih fundamentalnih fizikalnih konstanti koje su neophodne da bi postojao život u svemiru? Izvještaj u The Orange County Registeru od 8. siječnja 1995. nabrojao je neke od tih konstanti. On je istaknuo kako ova obilježja moraju biti savršeno usklađena izjavivši sljedeće: “Kvantitativne vrijednosti mnogih temeljnih fizikalnih konstanti koje određuju svemir — naprimjer naboj elektrona ili stalna brzina svjetlosti ili pak omjer snaga osnovnih sila u prirodi — zapanjujuće su precizne, neke čak do 120 decimala. Razvoj svemira koji rađa život krajnje je osjetljiv na ove veličine. Bilo kakva mala odstupanja — nanosekunda ovdje, angstrem tamo — i svemir bi sigurno bio mrtav i pust.”
Potom je autor ovog izvještaja spomenuo nešto što se obično ne spominje: “Izgleda da je razumnije pretpostaviti da se nekakav misteriozan utjecaj skriva unutar procesa, možda u obliku djelovanja neke inteligentne i hotimične sile koja je savršeno uskladila svemir pripremajući ga za naš dolazak.”
George Greenstein, profesor astronomije i kozmologije, dao je pak opsežniji popis ovih fizikalnih konstanti u svojoj knjizi The Symbiotic Universe. Među nabrojenim nalazile su se tako precizne konstante koje kad bi se pomakle i za najmanji stupanj, ni atomi, ni zvijezde, ni svemir nikad ne bi mogli postojati. Detalji ovih odnosa navedeni su u popratnom okviru. One moraju postojati kako bi fizički život bio moguć. One su složene pa ih svi čitaoci možda neće razumjeti, ali su poznate astrofizičarima koji su stručnjaci na ovom području, kao i mnogim drugima.
Kako se ovaj popis produljio tako je i Greenstein postao zaprepašten. Rekao je: “Toliko mnogo slučajnosti! Što sam više čitao to sam sve više bio uvjeren da su se takve ‘slučajnosti’ teško mogle zbiti igrom slučaja. No kako je to uvjerenje raslo tako je i nešto drugo usporedo raslo. Čak je i sada riječima teško izraziti što je to ‘nešto’. Bio je to žestok preokret, a na momente je bio gotovo fizičke prirode. Znao sam se zaista uzvrpoljiti od nelagode. (...) Je li moguće da smo neočekivano, a bez ikakve namjere, nabasali na znanstveni dokaz o postojanju Vrhovnog Bića? Da li je to bio Bog koji se umiješao i svojom providnošću vješto izradio kozmos za nas?”
Osjetivši mučninu i užasnuvši se od ove pomisli, Greenstein se brzo pokajao, obnovio svoju znanstveno-religioznu ortodoksiju te objavio: “Bog nije objašnjenje.” Iako nije imao nikakvog razloga — ta mu je misao bila toliko mrska da je nije mogao prožvakati!
Prirodna ljudska potreba
Ničim se od navedenog ne želi omalovažiti naporan rad iskrenih znanstvenika, uključujući kozmologe. Upravo Jehovini svjedoci cijene mnoga njihova otkrića koja se tiču djela stvaranja, a koja otkrivaju moć, mudrost i ljubav pravog Boga Jehove. U Rimljanima 1:20 (NW) stoji: “Njegova nevidljiva svojstva jasno se vide od stvaranja svijeta naovamo, jer ih se opaža po onome što je načinjeno, njegova vječna moć i Božanstvo, tako da nemaju izgovora.”
Istraživanja i rad znanstvenika predstavljaju prirodnu ljudsku reakciju na potrebu koja je za čovječanstvo toliko temeljna kao što je potreba za hranom, krovom nad glavom i odjećom. To je potreba da se saznaju odgovori na određena pitanja koja se bave budućnošću i svrhom života. Bog je “ugradio vječnost u srca ljudi; ipak oni ne mogu dokučiti što je Bog učinio od začetka do konca” (Propovjednik 3:11, The Holy Bible, New International Version).
To nisu tako loše vijesti. To znači da čovječanstvo neće nikada sve saznati, ali mu neće niti uzmanjkati novih stvari koje bi moglo naučiti: “Promatram cjelokupno djelo Božje: i odista — nitko ne može dokučiti ono što se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se čovjek trudio da otkrije, nikad ne može otkriti. Pa ni mudrac to ne može otkriti, iako misli da zna” (Propovjednik 8:17, St).
Neki znanstvenici prigovaraju da to da se Boga učini “rješenjem” problema gasi poticaj za daljnje istraživanje. Međutim, osoba koja priznaje Boga kao Stvoritelja neba i Zemlje ima mnoštvo daljnjih fascinantnih pojedinosti koje treba otkriti i zakučaste misterije koje treba istražiti. To je kao da dobiva zeleno svjetlo da krene u uzbudljivu avanturu otkrivanja i učenja!
Tko može odoljeti pozivu iz Izaije 40:26? “Podignite gore oči svoje i vidite.” U ovih nekoliko stranica podigli smo svoje oči visoko gore i vidjeli smo ono ‘nešto što nedostaje’, a što je izmaklo kozmolozima. Mi smo pronašli i osnovne odgovore na ova ishodišna pitanja koja već stoljećima muče čovjekov um.
Odgovori se nalaze u jednoj knjizi
Odgovori su se oduvijek nalazili u njoj, ali kao i religionisti Isusovog vremena, mnogi su ljudi oslijepili svoje oči, zatvorili svoje uši i otvrdnuli svoja srca u odnosu na odgovore koji nisu odgovarali njihovim ljudskim teorijama ili načinu života koji su odabrali (Matej 13:14, 15). Jehova nam je rekao kako je nastao svemir, kako je postala Zemlja i tko će živjeti na njoj. Rekao nam je kako ljudski stanovnici Zemlje moraju Zemlju obrađivati i brinuti se s puno ljubavi za biljke i životinje koje dijele s njima Zemlju. Rekao nam je i što se događa kad ljudi umru i da mogu ponovno oživjeti i što moraju raditi kako bi vječno živjeli na Zemlji.
Ako ste zainteresirani da dobijete odgovore na jeziku Božje nadahnute Riječi, Biblije, molimo vas pročitajte sljedeće navedene retke: 1. Mojsijeva 1:1, 26-28; 2:15; Priče Salamunove 12:10; Matej 10:29; Izaija 11:6-9; 45:18; 1. Mojsijeva 3:19; Psalam 146:4; Propovjednik 9:5; Djela apostolska 24:15; Ivan 5:28, 29; 17:3; Psalam 37:10, 11; Otkrivenje 21:3-5.
Zašto ne biste jednu večer kod kuće pročitali ove retke zajedno sa svojom obitelji, sa susjedom ili pak s grupom prijatelja? Budite uvjereni da će to pridonijeti poučnoj i uzbudljivoj diskusiji!
Da li ste zaintrigirani misterijima svemira i dirnuti njegovom ljepotom? Zašto ne biste bolje upoznali Onoga koji ga je stvorio? Naša radoznalost i čuđenje neživim nebesima ne znače ništa, ali je njihov Stvoritelj, Jehova Bog, i naš Stvoritelj i on mari za one krotke koji su zainteresirani da uče o njemu i njegovim djelima stvaranja. Poziv se sada razašilje po čitavoj Zemlji: “Dodji. I koji čuje neka govori: dodji. I ko je žedan neka dodje, i ko hoće neka uzme vodu života za badava” (Otkrivenje 22:17).
Kakvog li dirljivog poziva od Jehove! Svemir je prije stvorio Bog koji ima neograničenu inteligenciju i određen naum i koji je imao vas na umu od početka nego neka slijepa besmislena eksplozija. Njegove zalihe neograničene energije pod pažljivim su nadzorom i njegovim su slugama uvijek na raspolaganju da bi ih podupirale (Izaija 40:28-31). Vaša će nagrada za to što ste ga upoznali biti beskrajna baš kao što je i sam veličanstveni svemir!
“Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.” (Psalam 19:1, St).
[Okvir na stranici 13]
Popis nekih fizikalnih konstanti koje su neophodne za postojanje života
Naboj elektrona i protona mora biti jednak i suprotan; neutron mora biti malko teži od protona; mora postojati usklađenost temperature Sunca i apsorpcijskih svojstava klorofila da bi se mogla odvijati fotosinteza; da je jaka nuklearna sila imalo slabija, Sunce ne bi moglo proizvoditi energiju putem nuklearnih reakcija, ali da je imalo snažnija, gorivo koje bi bilo potrebno za proizvodnju energije bilo bi užasno nestabilno; da ne postoje dvije različite jedinstvene rezonancije između jezgara u središtu crvenih divovskih zvijezda, niti jedan element osim helija ne bi mogao nastati; kad bi svemir imao manje od tri dimenzije, povezanost unutar krvotoka i živčanog sustava bila bi nemoguća; a kad bi svemir imao više od tri dimenzije, planete se ne bi mogle postojano okretati oko Sunca (The Symbiotic Universe, stranice 256-7).
[Okvir na stranici 14]
Je li tko vidio moju nedostajuću masu?
Andromedina galaktika kao i sve spiralne galaktike, izvodi veličanstvenu rotaciju u svemiru kao da je neki divovski vihor u pitanju. Astronomi mogu izračunati brzinu rotacije za mnoge galaktike na temelju svjetlosnog spektra i kad izračunaju, otkrivaju nešto što ih zbunjuje. Brzine rotacija izgledaju nemoguće! Sve spiralne galaktike djeluju kao da se prebrzo rotiraju. Ponašaju se kao da su vidljive zvijezde galaktike ugrađene u mnogo veći vijenac tamne materije koja je nevidljiva za teleskop. “Ne poznajemo oblike tamne materije”, priznaje astronom James Kaler. Kozmolozi procjenjuju da se 90 posto nedostajuće mase ne može razjasniti. Bjesomučno je pokušavaju pronaći, bilo u obliku glomaznih neutrina ili nekog nepoznatog ali izrazito obilnog tipa materije.
Ako otkrijete gdje se nalazi nedostajuća masa, smjesta obavijestite vašeg mjesnog kozmologa!