Čuvajte se bespismenosti

NOVA vrsta čitalačkog problema hara našim svijetom. Ime joj je bespismenost. Definira se kao “svojstvo ili stanje kod kojeg osoba zna čitati no nezainteresirana [je] da to čini”a (Merriam-Webster’s Collegiate Dictionary, Tenth Edition). Doista, čitanje — u kojem se nekad uživalo kao u nekoj zabavi — danas se često prezire kao zamoran posao. “Kod čitanja se moraš pomučiti”, žalila se jedna 12-godišnja djevojčica, “a to nije zabavno.”

Mnogi odrasli također su bespismeni. Sjedinjene Države, naprimjer, diče se stopom pismenosti od 97 posto; no ipak otprilike polovina odraslih Amerikanaca rijetko kad čita knjige ili časopise! Očito je da sposobnost čitanja ne ide uvijek ukorak sa željom za čitanjem. To vrijedi čak i kod visokoobrazovanih osoba. “Kad nakon napornog dana umoran dođem kući”, kaže jedan apsolvent sa Sveučilišta Harvard, “umjesto da uzmem u ruke knjigu, upalim televizor. To je lakše.”

Što se dogodilo s čitanjem? Posljednjih desetljeća njegova je popularnost ustuknula pred medijima koji privlače pažnju. “Sad kada imamo svoj MTV — i svoj videorekorder i Nintendo i walkman — predodžba o kopanju po knjizi ne doima se tako laka kao što se doimala u jednostavnijim vremenima”, piše Stratford P. Sherman u časopisu Fortune. Televizija je konkurent čitanju koji guta možda najviše vremena. Uistinu, do navršene 65. godine prosječni će Amerikanac već potrošiti devet godina svog života na gledanje televizije!

Budući da se koristi od čitanja tako često žrtvuju u korist svjetlucavog ekrana, bilo bi dobro razmisliti o onom što slijedi.

Koristi od čitanja

Čitanjem se stimulira mašta. Televizija misli za vas. Sve je zorno prikazano: izrazi lica, glasovne modulacije i scenografija.

Kod čitanja, međutim, vi određujete glumce, uređujete pozornicu i režirate radnju. “Imate jako veliku slobodu”, kaže jedan 10-godišnji dječak. “Možete učiniti da svaki lik izgleda upravo onako kako vi želite. Dok čitate knjigu, imate veću kontrolu nad stvarima nego kad gledate nešto na televiziji.” Kao što je napomenuo dr. Bruno Bettelheim, “televizija plijeni vašu maštu, ali je ne oslobađa. Dobra knjiga istovremeno stimulira i oslobađa um.”

Čitanjem se razvija govorna sposobnost. “Nijedno dijete niti odrasla osoba ne postaje bolji gledalac televizije time što je više gleda”, primjećuje Reginald Damerall sa Sveučilišta u Massachusettsu. “Vještine koje se zahtijevaju tako su elementarne da još nismo čuli za nešto poput nesposobnosti gledanja televizije.”

Za razliku od toga, čitanje zahtijeva i razvija govornu sposobnost; ono je nerazdvojivo povezano s govorom i pisanjem. Jedan profesor engleskog u srednjoj školi kaže: “Nema dvojbe o tome da to koliko ćete kao učenik biti uspješni izuzetno ovisi o vašem vokabularu, kako u pogledu mogućnosti razumijevanja onog što čitate tako i u pogledu načina razmišljanja dok pišete i ne postoji drugi način da izgradite svoj vokabular osim posredstvom čitanja — jednostavno ne postoji.”

Čitanjem se izgrađuje strpljenje. U toku samo jednog sata televizijskim ekranom može preletjeti više od tisuću slika, ne ostavljajući gledaocu puno vremena za razmišljanje o onom što gleda. “Ta tehnika praktički programira kratak raspon pozornosti”, kaže dr. Matthew Dumont. Onda ne iznenađuje da neke studije povezuju prekomjerno gledanje televizije s impulzivnim donošenjem odluka i nemirnošću — kako kod djece tako i kod odraslih.

Čitanje iziskuje strpljenje. “Rečenice, odlomci i stranice polako idu svojim tokom, prema svom redoslijedu i u skladu s logikom koja nipošto nije intuitivna”, piše stručnjak na polju komunikacija Neil Postman. Čitalac mora prema svom vlastitom tempu interpretirati, procijeniti i razmišljati o onom što piše na stranici. Čitanje je složen proces dešifriranja koji iziskuje — i razvija — strpljenje.

Uravnoteženo gledište

Unatoč koristima koje donosi čitanje, valja priznati da i televizija ima svojih vrijednosti. Ona može nadmašiti čitanje s obzirom na prenošenje određenih vrsta informacija.b Fascinantna televizijska emisija može čak pobuditi zanimanje za čitanje. “Pristižu izvještaji o tome da televizijske emisije koje dramatiziraju dječju literaturu i prirodnu znanost utječu na djecu tako da ona traže knjige o tim i s njima povezanim temama”, piše The Encyclopedia Americana.

Od presudne je važnosti imati uravnoteženo gledište. Tiskana stranica i televizija dva su različita medija. I jedan i drugi ima sebi svojstvenih jakih strana i nedostataka. I jedan i drugi može se upotrijebiti — ili zloupotrijebiti. Doista, prekomjerno čitanje koje dovodi do toga da se netko izolira od drugih može biti jednako štetno koliko i prekomjerno gledanje televizije (Priče Salamunove 18:1, NW; Propovjednik 12:12).

Međutim, čitanje se često zapostavlja radi vizualne razonode. Jedan se japanski novinar žali: “Iz kulture čitalaca prelazimo u kulturu gledalaca.” To je naročito uočljivo kod mladih. Iz tog razloga mnogi od njih odrastaju kao bespismeni i kasnije snose posljedice. Kako onda roditelji mogu pomoći svojoj djeci da razviju želju za čitanjem?

Kako roditelji mogu pomoći

Pokažite svojim primjerom. Članak iz Newsweeka s naslovom “Kako odgojiti dobre čitaoce” daje ovo značajno upozorenje: “Ako ste vi televizioman koji sjedi pred televizorom, vaše će dijete vjerojatno biti to isto. S druge strane, ukoliko vas djeca vide da s užitkom nešto dobro čitate, dobit će dojam da vi, osim što ga zagovarate, i sami prakticirate čitanje.” Što je još bolje, neki roditelji čitaju naglas svojoj djeci. Na taj način stvaraju srdačan odnos — nešto što, nažalost, nedostaje u mnogim današnjim obiteljima.

Počnite praviti biblioteku. “Držite knjige u kući — mnoštvo knjiga”, preporučuje dr. Theodore Isaac Rubin. “Sjećam se da sam ih čitao zato što su mi bile pri ruci a i zato što su ih svi drugi čitali.” Djeca će čitati knjige ukoliko im one budu pri ruci. Motivacija za čitanje bit će još veća ako knjige budu pripadale njihovoj osobnoj biblioteci.

Pobrinite se da čitanje bude zabavno. Kaže se da je, ukoliko dijete voli čitati, bitka oko učenja napola dobivena. Stoga se potrudite da čitanje vašem djetetu postane ugodno iskustvo. Kako? Kao prvo, postavite ograničenja s obzirom na vrijeme gledanja televizije; ono će gotovo uvijek istisnuti čitanje. Kao drugo, stvorite atmosferu koja navodi na čitanje; mirno vrijeme i miran prostor, kao što je privatna biblioteka s dobrim osvjetljenjem, potiču na čitanje. Kao treće, nemojte prisiljavati dijete na čitanje. Ostavite štivo pri ruci i dajte mu prilike za čitanje, no dozvolite da se kod djeteta razvije želja za čitanjem.

Neki roditelji počnu čitati svojoj djeci u njihovoj ranoj dobi. To može biti korisno. Neki stručnjaci kažu da do svoje treće godine dijete već razumije najveći dio jezika koji će kao odrasla osoba koristiti u svakodnevnom govoru — premda te riječi još ne može tečno izraziti. “Djeca nauče razumijevati jezik ranije i brže nego što ga nauče oralno koristiti”, piše u knjizi The First Three Years of Life. Biblija kaže za Timoteja: “Od najranijeg djetinjstva poznaješ svete spise” (2. Timoteju 3:15, NW). Originalni izraz za ‘najranije djetinjstvo’ vuče korijen od latinske riječi infans, koja doslovno znači “koji ne zna govoriti”. Da, Timotej je slušao biblijske riječi puno prije nego što ih je mogao govoriti.

Biblija — izvrsna pomoć

“Biblija je jedna ogromna zbirka literarnih djela”, piše u knjizi The Bible in Its Literary Milieu. Uistinu, njenih 66 knjiga sadrži pjesničke oblike, pjesme i povijesne izvještaje iz kojih mogu učiti i mladi i stari (Rimljanima 15:4). Osim toga, Biblija je ‘od Boga dana, i korisna za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi’ (2. Timoteju 3:16).

Doista, Božja riječ, Biblija, predstavlja najvažnije štivo koje nam je dostupno. Od svakog izraelskog kralja s dobrim se razlogom zahtijevalo da posjeduje osobni primjerak Pisama i “čita [ga] dok je god živ” (5. Mojsijeva 17:18, 19). I Jozui je bilo zapovjeđeno da čita pisma “prigušenim glasom” — to jest, sebi samom i to tihim glasom — ‘danju i noću’ (Jozua 1:8, NW).

Istina je da nisu svi dijelovi Biblije lako štivo. Možda zahtijevaju koncentraciju. Imajte na umu da je Petar napisao: “Kao novorođena djeca razvijte čežnju za nepatvorenim mlijekom koje pripada riječi” (1. Petrova 2:2, NW). Zahvaljujući praksi, sklonost prema ‘mlijeku’ Božje riječi može postati prirodna poput instinktivne čežnje malog djeteta za majčinim mlijekom. Cijenjenje za čitanje Biblije može se razvijati.c Trud se itekako isplati. “Riječ je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj”, napisao je psalmist (Psalam 119:105). Ne treba li svima nama takvo vodstvo u našim teškim vremenima?

[Bilješke]