“Svaki dan jabuka i ne trebate liječnika”

POGLEDAJTE te krasne crvene jabuke. Ne izgledaju li privlačno? Dakako — a za to nesumnjivo postoji dobar razlog. Jabuke služe tome da bi pridonijele vašem općem dobru i zdravlju. Od mnogih vrsta korisnih jestivih plodova, jabuka je jedna od najistaknutijih. Zato vas mame da se njima zasladite.

Drvo jabuke pripada porodici ruža (Rosaceae), kao i kruška, dunja, bijeli glog i oskoruša. Biljni sok svih tih drveta bogat je šećerom. Njihovi veoma mirisni plodovi imaju različite nijanse zelene, žute i crvene, a okusi variraju od kiselog do slatkog.

Godišnje se u svijetu proizvede dvije milijarde bušela jabuka — što je 17 do 18 milijuna tona. U Sjedinjenim Državama, oko polovica jabuka pojede se svježa. Ostatak se potroši za proizvodnju artikala kao što su pire od jabuka, sok od jabuka, slatko od jabuka, žele od jabuka, jabukovača, jabučnjak, pite od jabuka i drugi kolači, jabučni ocat i vino od jabuka. U Evropi se veći dio uroda potroši za jabučnjak, vino i rakiju. Otprilike četvrtina ukupnog svjetskog uroda potroši se na proizvodnju jabučnjaka.

No puno prije nego što voće postane ugodno našem osjetilu okusa, drvo jabuke u punom cvatu predstavlja užitak za naše oči. Tako je obilno prekriveno ružičasto obrubljenim bijelim cvjetovima da, kad bi svi oni dozreli do jabuke, drvo ne bi moglo izdržati toliku težinu. Najčešće se neka ranoljetna oluja pobrine za to da neki od cvjetova otpadnu.

Uzgoj jabuka

Drvo jabuke najbolje uspijeva u područjima umjerenog pojasa. A uzgaja se od pamtivijeka. Drvo jabuke i same jabuke spominju se u Bibliji šest puta.a Rimljani su ih rado jeli te su sa svojim brojnim vojnim pobjedama širili uzgoj raznoraznih sorti jabuka diljem Engleske i drugih dijelova Evrope. Prvi američki naseljenici donijeli su iz Engleske sjemenke i drveta jabuke.

Generacije uzgajivača su, zahvaljujući mnogom eksperimentiranju, uzgojem poboljšale kvalitetu jabuka. No to je dugotrajan proces. Proizvodnja nove kurentne sorte jabuka može potrajati čak 20 godina. No danas, zahvaljujući upornosti uzgajivača, imamo na izbor velik niz sočnih i raznobojnih jabuka.

Berba

Na sjevernoj hemisferi sezona jabuka počinje u srpnju ili kolovozu. No sorte koje prve dozrijevaju, kao naprimjer James Grieve ili Transparent, ne mogu se uskladištiti na duže vrijeme. Treba ih pojesti u kratkom roku, bilo sirove bilo kuhane. One, međutim, povećavaju naš apetit za ono što slijedi: beličnik, bobovac, crveni i zlatni delišes, jonatan, kanatka, mašanka, parmenka i tetovka — da navedemo samo neke od tisuća sorti.

Jabuke valja brati za suha vremena. Treba ih pažljivo brati da se ne oštete nove mladice i njihovo lišće. Kad su jabuke potpuno zrele, plod će se laganim zavrtanjem lako otrgnuti s grane. Važno je paziti da se jabuci ne istrgne peteljka, budući da bi to uzrokovalo oštećenje, čime se skraćuje rok trajanja ploda.

Sorte koje kasno dozrijevaju valja što je moguće duže ostaviti na drvetu — ukoliko to dopuštaju vremenske prilike. Ako se zbog ranog mraza jabuke smrznu na drvetu, berbu treba odgoditi sve dok se ne odmrznu. Jabuke podnose temperature od nekoliko stupnjeva ispod nule, ovisno o stupnju njihove zrelosti i o tome koliko šećera imaju u sebi, no kad se jednom smrznu i odmrznu, onda se više ne mogu uskladištavati. Treba ih u kratkom roku preraditi u sok, kuhano voće ili ocat; ne mogu se sušiti.

Skladištenje

Jedna zanimljivost u vezi s jabukama jest da one dišu. Iz zraka apsorbiraju kisik, a ispuštaju ugljik-dioksid, kao i vodu. Dakle, što je toplija okolina, to će one prije dehidrirati i smežurati se. Disanjem one ujedno apsorbiraju mirise iz svoje okoline. Zato je najbolje uskladištiti ih zasebno na temperaturi od oko 5 stupnjeva Celzija.

Uskladište li se jabuke u podrumu zajedno s krumpirima, jabuke će donekle izgubiti svoj svjež okus. Osim toga, različite sorte treba držati odvojeno. I najbolje je svaku jabuku umotati u svoj papir. Time se usporava dehidracija i smanjuje se opasnost zagađenja od susjednih natrulih jabuka.

Korist po zdravlje

Ljudi znaju reći “svaki dan jabuka i ne trebate liječnika”. Premda to nije uvijek slučaj, jabuku doista prati dobar glas. Zašto? Zbog svojih sastojaka koji mogu povoljno utjecati na nečije zdravlje.

Svaka pojedina jabuka pravo je malo skladište važnih hranjivih tvari. Kad je zrela, sadrži vitamine B₁, B₂, B₆, C i E. K tome daje i raznorazne šećere, kao što su dekstroza, fruktoza i saharoza. Okus joj određuje spoj kiselina koje se u njoj nalaze. Ona sadrži i neke mineralne tvari, kao što su kalcij, magnezij, kalij i druge, kao i pektin i celulozu. Voda sačinjava oko 85 posto jabuke.

Jedna druga supstanca koju nalazimo u jabuci jest etilen, koji naročito služi kao regulator prirodnog rasta što pospješuje zrenje ploda. Ovu plinovitu tvar možete korisno upotrijebiti ako imate zelene rajčice ili tvrde avokade. Stavite ih u papirnatu vrećicu zajedno s nekoliko zrelih jabuka i brže će sazrijeti.

Budući da su jabuke korisne po zdravlje, važno je znati kada i kako ih jesti. Kao prvo, trebaju biti zrele. I bolje je ne jesti hladne jabuke; pustite da neko vrijeme odstoje na sobnoj temperaturi. Također je važno dobro ih sažvakati.

Zanimljivo je da jabuke imaju svojstva koja navodno pogoduju pročišćavanju probavnog trakta. Ta ista svojstva pomažu kod liječenja kako zatvora tako i kod dijareje.

Riječ opreza

Jabuke, kao i drugo voće, lako gnjile. Zato je dobro imati određenu mjeru opreza. Otrovi koji nastaju gnjiljenjem mogu uzrokovati smetnje i mučninu. Stoga pazite na gnjilež i, budući da se otrovi često šire, odrežite ne samo gnjili komad već i dio oko onog što je pokvareno.

U svakom slučaju, jabuke koriste vašem zdravlju. Zato ako želite da “ne trebate liječnika”, onda nastojte svaki dan pojesti jabuku!

[Bilješka]

[Slike na stranici 24]

Drvo jabuke u punom cvatu užitak je za oko