Kompulzivno ponašanje — kontrolira li ono vaš život?

“Svakog se jutra budim u šest”, kaže Keith.a “Budilica mi je automatski podešena na 6 sati. Znam da je podešena. Nikad ne mijenjam vrijeme. No ipak je moram stalno provjeravati. Svaku noć prije nego što odem na spavanje najmanje pet puta pogledam na sat. I prekidači na štednjaku — moram se uvjeriti da je svaki prekidač isključen. Vidim da su isključeni, no moram se vratiti i pogledati još jednom, dvaput, triput — samo da se uvjerim. Zatim moram uvijek iznova provjeravati vrata od hladnjaka da bih se uvjerio da su zatvorena. Zatim je tu brava na vanjskim vratima i dvije brave na ulaznim kućnim vratima...”

KEITH boluje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP-a), koji se definira kao malaksajuće stanje koje karakteriziraju neobuzdane misli (opsesije) i postupci (kompulzije).b Osoba koja pati od OKP-a osjeća da su te opsesije i kompulzije potpuno nehotične. To je kao da se one prisilno pojave i preuzmu kontrolu.

Svakom se čovjeku povremeno jave neželjene misli i porivi. No u slučaju OKP-a oni postaju toliko uporni i opetovani da ometaju normalan život i uzrokuju teške neugodnosti, uslijed čega se ponekad javlja depresija. “Neprekidna duševna borba navela me da razmišljam o samoubojstvu”, kaže jedan bolesnik. Razmotrite neke simptome ove zbunjujuće bolesti.

Nije dovoljno vidjeti da bi se uvjerilo u nešto

Kad Bruce prijeđe automobilom preko neke izbočine, preplavi ga jezivi strah. ‘Što ako sam upravo pregazio pješaka?’ pita se on. Osjećaj se intenzivira do te mjere da se jednostavno mora vratiti na mjesto “zločina” i provjeriti — ne jedanput već bezbroj puta! Naravno, Bruce nikad ne nađe ozlijeđenog pješaka. Pa ipak, nije siguran! Zato, kad dođe kući, gleda vijesti ne bi li vidio izvještaj o nesreći u kojoj je krivac pobjegao s mjesta nesreće. Čak naziva policiju kako bi se “ispovjedio”.

Slično Brucu, mnoge koji pate od OKP-a razdiru sumnje: ‘Jesam li koga ozlijedio? Jesam li isključio štednjak prije nego što sam izašao iz kuće? Jesam li zaključao vrata?’ Većini ljudi možda se ponekad javljaju slične misli, no osoba koja pati od OKP-a uvijek će iznova provjeravati i još uvijek neće biti zadovoljna. “Pokazuje se da moji pacijenti koji stalno nešto provjeravaju kažu da se ‘činjenice mogu pojmiti jedino putem osjetila’”, piše dr. Judith Rapoport. “Stoga osoba mora uvijek iznova zatvarati kvaku na vratima; paliti i gasiti svjetlo, pa opet paliti i gasiti. Ti postupci pružaju trenutačnu informaciju, no ona ih ne uspije uvjeriti.”

Čisto nije dovoljno čisto

Četrnaestogodišnji dječak po imenu Charles bio je opsjednut strahom da će se zaraziti bakterijama. Njegova majka morala je etilnim alkoholom čistiti sve što bi on mogao dotaknuti. Osim toga, Charles je strahovao da bi gosti mogli izvana donijeti zarazu.

Fran je strahovala dok je prala svoju odjeću. “Ako bi odjeća dodirnula rub stroja za pranje rublja kad bih je vadila iz stroja”, kaže ona, “morala sam je ponovno oprati.”

Poput Charlesa i Fran, mnogi koji pate od OKP-a imaju opsesije koje se usredotočuju na bakterije i zarazu. Posljedica toga može biti pretjerano tuširanje ili pranje ruku, ponekad do te mjere da nastaju rane — no bolesnik se još uvijek ne osjeća čisto.

Mučeni mislima

Elaine muče nehotične uvredljive misli o Bogu. “To je ono što nikad ne bih mogla stvarno misliti i prije bih umrla nego da mislim tako nešto”, kaže ona. No te misli ne prestaju. “Ponekad sam po noći doslovno izmoždena od svakodnevne borbe protiv toga tokom dana.”

Steven daje “zavjete” Bogu na koje ga navode osjećaji krivnje zbog njegovih pogrešaka. “Ta me sklonost žalosti jer ispada da se javlja protiv moje volje”, kaže on. “Poslije me savjest tjera da ispunim ono što sam obećao. Zbog toga sam jednom bio prisiljen uništiti nešto za što sam bio jako sentimentalno vezan.”

Elaine i Steven oboje imaju opsesije koje se velikim dijelom odigravaju u mislima. Premda kod osoba koje imaju opsesivne misli simptomi nisu lako uočljivi, one se nalaze u zatvorenom krugu koji se sastoji od osjećaja krivnje i straha.

To su samo neki od simptoma OKP-a.c Što uzrokuje taj poremećaj? Kako se može ublažiti?

Kontroliranje onog što se ne da kontrolirati

Jedna liječnica opisuje OKP ponašanje kao posljedicu “nekog kratkog spoja u mozgu” pri kojem se osjetilne informacije ne registriraju, pa se “program uvijek iznova ponavlja”. Što uzrokuje tu petlju? Nitko točno ne zna. Izgleda da u tome sudjeluje neurotransmiter serotonin, no razmatra se i neke druge moždane funkcije. Neki kažu da OKP mogu izazvati iskustva iz djetinjstva, možda u kombinaciji s genetskom predispozicijom.

No bez obzira na uzrok, jedna stvar je jasna: Po svoj prilici nema koristi jednostavno reći osobama koje pate od OKP-a da prestanu nešto prati ili da prestanu nešto provjeravati. Ne radi se tu samo o snazi volje.

Pokazalo se da mnogima koriste lijekovi. Jedan drugi pristup sastoji se u tome da se pacijenta dovede u situaciju od koje strahuje te da se zatim spriječi uobičajenu reakciju. Naprimjer, osobu koju muči navika pranja prisililo bi se da drži u rukama nešto prljavo a zatim joj se ne bi dalo da to opere. Naravno, takvom se metodom nitko ne može izliječiti preko noći. No neki smatraju da ona, popraćena ustrajnošću, može donijeti olakšanje.

Stručnjaci su također istraživali mogućnost da, barem u nekim slučajevima, OKP vuče korijene iz iskustava iz djetinjstva. Zapaženo je da mnoga zlostavljana djeca odrastaju s duboko usađenim osjećajem bezvrijednosti ili nečistoće a kod neke od te djece kasnije su se javile kompulzivne navike pranja.

Ublažavanje opsesija i kompulzija

Ukoliko bolujete od OKP-a, nemojte misliti da ste drugačiji od drugih ili da možda gubite zdrav razum. “Izuzmu li se njihovi specifični strahovi”, piše dr. Lee Baer, “ljudi koji boluju od OKP-a i dalje imaju vezu sa stvarnošću u svim drugim aspektima svog života.” Može vam se pomoći! Imajte na umu da je OKP posljedica nesavršenosti. On nije znak moralne slabosti niti duhovnog propusta! Jednako tako on nije pokazatelj Božjeg neodobravanja. “Milostiv je i dobar Gospodin, spor na gnjev i veoma blag. Jer zna gradju našu, opominje se da smo prah” (Psalam 103:8, 14).

No što učiniti ako se pokaže da su opsesivne misli nepristojne ili sramotne? U slučaju OKP-a uvredljive misli raspiruju osjećaj krivnje, a osjećaj krivnje može raspiriti još uvredljivije misli. “To me jako uzrujava”, kaže Elaine. “To mi stvara nervozu — kad stalno razmišljam o tome da se Jehova možda ljuti na mene.” Neki možda čak misle da su njihove misli ravne neoprostivom grijehu!

Međutim, jasno je da se Isusove primjedbe u vezi s neoprostivim grijehom, grijehom protiv Božjeg svetog duha, nisu odnosile na nepromišljene, opsesivne misli (Matej 12:31, 32). Isus je svoje izjave uputio farizejima. Znao je da su njihovi napadi bili potpuno namjerni. Njihovi hotimični postupci došli iz srca ispunjenog mržnjom.

Dapače, zabrinutost osobe zbog toga što je uvrijedila Boga po svoj je prilici dokaz da nije neoprostivo sagriješila (Izaija 66:2). Osim toga, umirujuće je znati da Stvoritelj razumije kakav je to poremećaj. On je milosrdan i ‘rado prašta’ (Psalam 86:5, St; 2. Petrova 3:9). Čak i onda kada nas naše srce optužuje, “Bog je veći od srca našega i zna sve” (1. Ivanova 3:20). On zna do koje mjere na misli i porive utječe poremećaj nad kojim osoba ima ograničenu kontrolu. Oboljeli od OKP-a koji to shvati može se onda susprezati od mučenja samog sebe neprimjerenim osjećajem krivnje.

Kako samo možemo biti zahvalni što Jehova obećava novi svijet u kojem će doći do oslobođenja od svih tjelesnih, mentalnih i emocionalnih nevolja! (Otkrivenje 21:1-4). Dotad, oni koji moraju podnositi ovaj poremećaj mogu poduzeti praktične mjere kako bi ublažili svoje tegobe.

[Bilješke]

[Okvir na stranici 22]

Pružanje podrške

AKO ste prijatelj ili član obitelji, možete u znatnoj mjeri pružati podršku osobi koja se bori s opsesivno-kompulzivnim poremećajem (OKP-om).

• Prije svega, preispitajte svoj vlastiti stav. Ako mislite da je dotični bolesnik slab, lijen ili tvrdoglav, on ili ona će to stalno primjećivati i neće biti motiviran da se popravi.

• Razgovarajte s bolesnikom. Doznajte s čim se on ili ona bori. Činjenica da ima pouzdanu osobu koja je otvorena i iskrena bolesniku često znači prvi korak k stjecanju kontrole nad simptomima OKP-a (Priče Salamunove 17:17).

• Nemojte ga uspoređivati s drugima. OKP stvara neodoljive porive koji se razlikuju od poriva koje osjećaju zdrave osobe. Stoga najčešće nema koristi od pričanja o tome kako vi izlazite na kraj sa svojim porivima. (Usporedi Priče Salamunove 18:13.)

• Pomozite bolesniku da si postavi realne ciljeve i da ih ostvari. Odaberite jedan simptom i odredite niz ciljeva pomoću kojih bi se nadvladalo taj simptom. Započnite s ciljem koji je najlakše postići. Naprimjer, jedan cilj može biti ne tuširati se duže od nekog određenog vremena.

• Izrecite pohvalu za poboljšanje. Pohvala stimulira ispravno ponašanje. Svaki korak napretka — koliko god sitan bio — značajan je (Priče Salamunove 12:25).

Život s osobom koja pati od OKP-a može biti emocionalno iscrpljujuć za članove obitelji. Stoga prijatelji trebaju imati razumijevanja i pružati podršku na svaki mogući praktičan način (Priče Salamunove 18:24b).

[Slike na stranici 21]

Pretjerano pranje i provjeravanje — dva simptoma OKP-a