Invalid — a ipak sposoban za vozača

“MOGU voziti automobil!” Vama te riječi mogu zvučati banalno, no na mene su ostavile snažan utisak. Pedesetogodišnjak koji ih je izgovorio bio je na tlu pored mene. Budući da je kao mali obolio od poliomijelitisa, noge su mu bile skoro potpuno zakržljale. Majušne i beskorisne, bile su prekrižene ispod njegovog tijela. No zahvaljujući dugogodišnjem kretanju na rukama razvio je snažne ruke i ramena. Posramio sam se zbog toga što se nije nimalo samosažalijevao — a naročito zbog radosnog ponosa u njegovom glasu dok je govorio o tome kako može voziti automobil.

Znate, i sâm sam u 28. godini obolio od poliomijelitisa. Shrvala me vijest da više neću moći hodati bez štaka. Jednostavne riječi tog čovjeka pomogle su mi da se nosim sa svojom depresijom. Mislio sam u sebi: ako je on, premda je daleko veći invalid od mene, uspio pobijediti svoju patnju, zašto onda ja ne bih mogao učiniti to isto? Upravo tada odlučio sam da ću i ja ponovno voziti automobil!

Nije baš tako lako

To je bilo prije skoro 40 godina. U ono vrijeme invalidu je trebalo odvažnosti da bi vozio automobil. Moj preuređeni automobil bio je pravo čudo tehnike! Pod mojim lijevim pazuhom bila je namještena poluga koja je sezala sve do papučice spojke. Spojku sam pritiskao pomicanjem lijevog ramena prema naprijed. Papučicu gasa činila je ručna poluga s jednog starog Forda modela T, a kočnica je također radila na pritisak ručne poluge. Možete li me zamisliti dok vozim? Rame sam pomicao naprijed-natrag, lijevom sam rukom držao upravljač i kočio, a desna mi je ruka bila zaposlena držanjem upravljača, dodavanjem gasa i davanjem signala rukom! (U Australiji vozimo lijevom stranom ceste.) U ono vrijeme automobili nisu imali žmigavce.

Zahvalan sam da ti dani vožnje pomoću nezgrapnih pomagala pripadaju prošlosti. Danas kada postoje automatski mjenjači i priručni žmigavci, vožnja je uvelike pojednostavljena. Napredak tehnologije mnogim je invalidnim osobama omogućio da voze automobil. Neki uređaji koji se obično koriste opisani su u okviru na stranici 14.

Moje osobne preporuke

Ako ste invalid i razmišljate o tome da preuredite automobil kako biste ga mogli voziti, najodlučnije vam savjetujem da se obratite stručnjaku na tom polju. On se može pobrinuti za pregled svih tih naprava kako bi zaštitio vas kao vozača i vaše putnike. Zbog mogućnosti nesreće, važno je uplatiti kasko osiguranje kod neke ugledne osiguravajuće tvrtke.

Općenito govoreći, možda bi bilo uputno iz predostrožnosti povesti nekog sa sobom kad idete na vožnju. Jedna stara poslovica mudro savjetuje: “Bolje je dvojici nego jednome, jer zajedno mogu djelotvornije raditi. Ako jedan od njih padne, onaj drugi mu može pomoći da ustane. No ako je netko sam i padne, to nije dobro, jer nema nikoga tko bi mu pomogao” (Propovjednik 4:9, 10, Today’s English Version). Pratilac može biti od velike pomoći u slučaju da vam se dogodi nesreća, da zakaže motor ili da vam pukne guma. Neki invalidni vozači imaju u automobilu mobitel. Tako mogu s više pouzdanja voziti automobil bez pratnje, ako je to nužno.

Također je mudro da se invalidni vozač učlani u klub za pomoć vozačima na cesti tako da na poziv za pomoć možete dobiti brz odgovor, bilo danju bilo noću. Godišnja članarina obično nije pretjerano skupa — mala cijena za mir u mislima koji može pružiti.

Ne treba ni napominjati da mi invalidni vozači trebamo priznati svoja ograničenja i voziti ravnajući se prema tome. Ne trebamo voziti agresivno da bismo dokazali da možemo voziti kao i svi drugi. Naprotiv, mnogi invalidni vozači stave na svoja vozila natpise na kojima piše: “Oprez — invalidni vozač” ili neku sličnu formulaciju. To je samo naznaka da je invalidni vozač vjerojatno oprezan i da vjerojatno vozi nešto sporije od ostalih. To ne znači da drugi vozači trebaju održavati veliku razdaljinu. Ustvari, iskusio sam da je invalidu rijetko kad potrebno više vremena da pritisne kočnicu nego vozaču koji to nije, naročito otkad su se pojavila suvremena pomagala.

Voziti ili ne voziti — odgovorna odluka

Ako ste invalid, a htjeli biste voziti automobil, onda tom pitanju trebate prići krajnje ozbiljno. Prije svega, savjetujte se sa svojim liječnikom i članovima obitelji. Mogli biste ujedno razmotriti pitanja poput ovih: Je li nužno da vozim automobil? Mogu li se snaći ukoliko dođe do nesreće? Mogu li pobijediti strahove koji bi mi se mogli javiti? Koje su prednosti? Hoću li zahvaljujući tome što mogu voziti ponovno postati radno sposoban? Bi li mi to pomoglo da se više družim s drugim ljudima?

Znati kada treba prestati voziti također je od presudne važnosti. Taj dan može nastupiti za svakog vozača, bio on invalid ili ne, kada ga sve slabija sposobnost prosuđivanja i usporeni refleksi prisile da donese takvu odluku. Ako za vas nastupi to vrijeme, imajte na umu da osim na sebe morate misliti i na druge. Što je s vašim voljenima — vašom obitelji a i vašim bližnjim, suvozačem na cesti? Da li bi vaša smanjena vozačka sposobnost mogla predstavljati ozbiljnu opasnost po njega?

U nekim zemljama, kao naprimjer u mojoj domovini, Australiji, svaki invalidni vozač stariji od 65 godina svaki put može produžiti svoju vozačku dozvolu samo na godinu dana — a i to može učiniti tek pošto dobije liječničku potvrdu u kojoj piše da nema zdravstvenih problema koji bi mogli nadalje umanjiti njegovu vozačku sposobnost.

Moj automobil i moja služba

U ovo užurbano doba automobil je kršćanima u nekim zemljama postao praktički neophodan. Automobili su im pomogli da s dobrom viješću o Božjem Kraljevstvu stignu do tisuća, možda čak i milijuna ljudi (Matej 24:14). To je naročito slučaj kod nemoćnih osoba poput mene. Moje vozilo, preuređeno prema mojim osobnim potrebama, omogućuje mi da govorim drugima o svom uvjerenju da uskoro treba doći novi svijet u kojem neće biti nesreća, bolesti i nikakvih invalidnosti (Izaija 35:5, 6). Neke invalidne osobe čak su u stanju služiti kao punovremeni evangelizatori.

Jedna Jehovina svjedokinja iz Iowe (SAD), koja je vezana za invalidska kolica godinama uspijeva u tome. Ona priča da joj je njen kombi bio od velike pomoći; jedan Svjedok konstruirao je za kombi specijalne komande, kao naprimjer dizalo koje je podiže da bi ušla u kombi. Kad uđe u kombi, s kolica se premjesti na vozačevo sjedalo. Ona kaže: “To mi omogućava da izađem i redovito posjećujem ljude u njihovim domovima i obično mogu voditi po nekoliko biblijskih studija.”

U mom slučaju, premda ne mogu služiti u punovremenoj službi, moje preuređeno vozilo ipak mi je neprocjenjivo pomagalo u djelu propovijedanja. Godinama sam na štakama išao od vrata do vrata, no s vremenom je opterećenje mojih ruku i ramena počelo uzimati svoj danak. Zato sam morao smisliti neku manje napornu metodu. Bilo da propovijedam u gradu bilo na seoskim područjima, biram kuće čiji mi kolni ulazi omogućavaju da se dovezem blizu vrata.

Prilikom prve posjete obično izađem iz automobila, na štakama dođem do ulaznih vrata i ukratko objasnim svrhu svoje posjete. Ako stanar pokaže određeni interes za poruku, nastojim razviti prijateljstvo tako da bih si kod sljedećih posjeta mogao uzeti slobodu da zatrubim i tako najavim da sam došao — zatim je na njima red da dođu do mene.

Ta se metoda pokazuje uspješnom. Ne osjećajući se nimalo neugodno, mnogi stanari pristaju na to da nakratko sjednu sa mnom u automobil kako bismo mogli na miru razgovarati, zaštićeni od vremenskih nepogoda. Uvijek imam po nekoliko stanara kojima je drago da ih posjećujem i koji se raduju razgovoru o ohrabrujućoj biblijskoj poruci i tome da će dobiti najnovije brojeve časopisa Kula stražara i Probudite se!

Naravno, svaki se invalid nalazi u svojoj specifičnoj situaciji. No možda će vam vožnja automobila donijeti iste koristi kakve je meni donijela — vraćeno pouzdanje, neovisnost, priliku za pomaganje drugima i puno radosti uslijed toga što možete reći: “Idem se provozati!” (Ispričao Cecil W. Bruhn.)

[Okvir na stranici 14]

Kako se preuređuju automobili za invalide

VEĆINA invalidnih vozača služi se rukama kako bi obavila ono što ne mogu obaviti nogama. Postoji jedna naročito praktična vrsta ručne komande. To je poluga koja stane točno ispod upravljača i izlazi iz kola upravljača. Od te se poluge jedna čelična šipka spušta sve do papučice kočnice. Pritiskanjem poluge prema naprijed pritiska se kočnica.

Jedan kabel iz te naprave pričvršćen je za gas. Poluga se pomiče u dva smjera: prema naprijed za kočenje i prema gore za dodavanje gasa. Za to je potrebna izvjesna snaga. Značajna prednost ovog tipa ručne komande jest to što nimalo ne smeta drugim vozačima da na uobičajeni način voze taj automobil. Pored toga, naprava se lako premješta u druge automobile.

Onima koji imaju slabije ruke stoji na raspolaganju jedna druga varijanta te ručne komande. Ona radi na sličnom principu, pomiče se prema naprijed za kočenje, ali se za dodavanje gasa gura prema dolje tako da se gas aktivira već samom težinom ruke.

A kamo s kolicima?

Invalidni se vozač suočava s još jednim problemom: Kamo staviti invalidska kolica? Mnogi mlađi vozači kupuju kupee s dvojim vratima kod kojih mogu podići kolica u prostor iza vozačevog sjedišta. To, dakako, iziskuje popriličnu snagu u rukama i ramenima. Oni koji nisu dovoljno snažni moraju čekati da naiđe prijateljski raspoložen prolaznik koji bi im podigao kolica u vozilo.

Jednu alternativu čini nosač invalidskih kolica, velika kutija od fiberglasa podignuta na krov automobila. Na pritisak dugmeta jedan mali motor polagano nakosi kutiju kako bi se u nju pomoću kolotura moglo ukrcati invalidska kolica. Kad je ukrcavanje gotovo, kutija je ponovno položena vodoravno. Jedan takav nosač koji se može nabaviti u Australiji može se lako spojiti na automobilski priključak za paljenje cigareta.

Mana nosača invalidskih kolica sastoji se u tome što automobilu povećava otpor zraka, čime se potrošnja goriva povećava za 15 do 20 posto. Osim toga, cijena samog uređaja zna biti nevjerojatno visoka. No mnogi ipak smatraju da se uređaji za ukrcavanje isplate s obzirom na neovisnost koju pružaju. Jedna je invalidna žena primijetila: “Sada mogu sama bilo kamo otići a da nitko ne mora biti uz mene ili me čekati na mom odredištu kako bi mi pomogao skinuti invalidska kolica.”

[Slika na stranici 13]

Mogu svjedočiti iz svog automobila