Mladi pitaju...

Zašto ne mogu učiti?

“Nisam željela doći kući”, prisjeća se Jessica, “i suočiti se sa svojim roditeljima. Opet sam iznova iz nekoliko predmeta bila negativno ocijenjena.”a Jessica je sa svojih 15 godina bistra i lijepa. Ali kao i mnogim mladima, velike joj muke zadaju njene ocjene.

LOŠI rezultati u školi često su posljedica ravnodušnog stava prema obrazovanju ili prema nastavniku. Ali to nije slučaj s Jessicom. Njoj je jednostavno izrazito teško shvatiti apstraktne pojmove. Naravno da je zbog toga Jessici bilo teško imati dobre ocjene iz matematike. A poteškoće kod čitanja otežale su joj da postigne dobre ocjene iz drugih predmeta.

Maria pak ne može ispravno pisati. Uvijek skriva zabilješke koje radi na kršćanskim sastancima jer se srami svojih pravopisnih pogrešaka. Međutim, ni Jessica a ni Maria nisu neinteligentne osobe. Jessica se tako vješto ophodi s ljudima da ju je škola imenovala za posrednika, ili rješavača problema, kada dođe do svađe između njenih školskih kolega. A što se tiče škole, Maria se nalazi među 10 posto učenika u svom razredu koji imaju najbolje ocjene.

Problem je sljedeći: Jessica i Maria imaju poremećaje u učenju. Stručnjaci vjeruju da nekih 3 do 10 posto od ukupnog broja djece možda ima slične poteškoće kod učenja. Tania, koja sad ima nešto više od 20 godina, pati od poremećaja koji se naziva hiperaktivni poremećaj manjka pozornosti (HPMP).b Ona kaže: “Imam problema s kršćanskim sastancima, osobnim studijem i molitvama zbog toga što nisam sposobna biti pažljiva te čak ni mirno sjediti. To utječe na moju službu propovijedanja jer prebrzo skačem s jedne teme na drugu da bi to itko mogao pratiti.”

Kada nije popraćen hiperaktivnošću, poremećaj se naziva poremećaj manjka pozornosti (PMP). Ljude s ovim poremećajem često se opisuje kao sanjare. U pogledu onih s PMP-om, neurolog dr. Bruce Roseman rekao je sljedeće: “Sjede po 45 minuta s knjigom ispred sebe a ne bude nikakvog rezultata.” Iz nekog razloga teško im je koncentrirati se.

Istraživači s područja medicine vjeruju da su odnedavna počeli shvaćati što uzrokuje ove probleme. Ipak, još se mnogo toga ne zna. A granice između različitih poremećaja i smetnji koje utječu na učenje nisu uvijek jasne. Bez obzira na pravi uzrok ili naziv koji je dan određenom poremećaju — bez obzira na to radi li se o problemu s čitanjem, pamćenjem, poklanjanjem pažnje ili hiperaktivnošću — poremećaj osobi može predstavljati prepreku u stjecanju obrazovanja te može uzrokovati nemalo patnje. Ako imaš smetnje u učenju, kako se možeš boriti protiv toga?

Izazov borbe s problemom

Razmotri primjer Jessice, koja je spomenuta u uvodu. Odlučna da svlada svoje smetnje u čitanju, pokušavala je čitati različite knjige. Prekretnica je nastupila kada je pronašla knjigu pjesama koja joj je bila vrlo zanimljiva. Nabavila je sličnu knjigu koju je također s užitkom čitala. Poslije se zainteresirala za niz knjiga pripovijedaka i čitanje je postupno postajalo sve manji problem. Pouka koja se može izvući iz toga jest da se upornost isplati. I ti možeš svladati smetnje u pogledu učenja ili barem postići velik napredak u tom pravcu tako što nećeš odustati. (Usporedi Galaćanima 6:9.)

A kako se boriti s problemom kratkotrajnog pamćenja? Jedan važan činilac u rješavanju problema leži u izreci: “Ponavljanje je majka dobrog pamćenja.” Nicky je otkrio da mu usmeno ponavljanje onog što čuje ili pročita pomaže da zapamti stvari. Pokušaj to učiniti. I tebi će možda to pomoći. Značajno je da su u biblijska vremena ljudi običavali naglas izgovarati riječi čak i dok su sami sebi čitali. Tako je Jehova zapovjedio biblijskom piscu Jozui: “Prigušenim glasom moraš čitati [Božji zakon] dan i noć” (Jozua 1:8; Psalam 1:2; NW). Zašto je izgovarati riječi naglas bilo tako važno? Zato što su time bila aktivirana dva osjetila — osjetilo sluha i osjetilo vida — a to je pomagalo da se stvari dublje urežu u čitateljevo pamćenje.

Za Jessicu je naučiti matematiku također predstavljalo monumentalni zadatak. Međutim, ona je pokušala naučiti matematička pravila tako što ih je ponavljala — ponekad trošeći čak pola sata na jedno pravilo. Njeni su napori s vremenom urodili plodom. Stoga ponavljaj, ponavljaj i ponavljaj! Mudar je običaj da imaš papir i olovku pri ruci dok slušaš na satu ili prilikom čitanja, kako bi mogao napraviti zabilješke.

Od presudne je važnosti da budeš predan učenju. Učini si običajem da ostaješ nakon nastave i razgovaraš sa svojim nastavnicima. Upoznaj ih pobliže. Reci im da imaš problem povezan s učenjem ali da si odlučan da ga prevladaš. Mnogi nastavnici rado će ti priskočiti u pomoć. Zato prihvati njihovu pomoć. Jessica je tako postupila pa je od suosjećajnog nastavnika primila puno podrške koja joj je bila potrebna.

Nauči se koncentrirati

Od pomoći je također odrediti si cilj i sistem nagrađivanja. Određivanje konkretnog cilja — kao naprimjer da napraviš dio domaće zadaće — prije nego što uključiš televizor ili svoju omiljenu muziku može te motivirati da se koncentriraš. Pazi da ciljevi koje si postavljaš budu razumni. (Usporedi Filipljanima 4:5.)

Ponekad ti može pomoći poduzimanje nekih konstruktivnih promjena u sredini koja te okružuje. Nicky je uredio da u razredu sjedi naprijed blizu nastavnika kako bi se mogao bolje koncentrirati. Jessica je otkrila da joj je korisno raditi domaću zadaću zajedno s prijateljicom koja je marljiv učenik. Možda će ti biti korisno ako svoju sobu naprosto učiniš toplim i udobnim kutkom.

Smanjiti vrpoljenje

Ako si sklon hiperaktivnosti, učenje može predstavljati bolno iskustvo. Međutim, neki stručnjaci kažu da se hiperaktivnost može usmjeriti na tjelesno vježbanje. “Sve je više dokaza”, zapaža U.S.News & World Report, “da se sposobnost svake osobe da usvoji nove i zapamti stare informacije poboljšava biološkim promjenama u mozgu koje su posljedica vježbanja.” Zato umjereno vježbanje — plivanje, trčanje, igranje loptom, vožnja biciklom, klizanje i tako dalje — može biti dobro i za tijelo i za um (1. Timoteju 4:8).

Za poremećaje u učenju obično se prepisuju lijekovi. Tvrdi se da se kod nekih 70 posto mladih osoba pogođenih HPMP-om stanje popravilo kad su uzimali stimulirajuća sredstva. Da li ćeš prihvatiti liječenje pomoću lijekova stvar je koju ti i tvoji roditelji trebate odlučiti nakon što uzmete u obzir težinu problema, moguće nuspojave i druge faktore.

Zadrži samopoštovanje

Iako se poteškoće kod učenja ne smatraju emocionalnim problemom, one mogu imati emocionalne posljedice. Kombinacija neprestane osude i kritike roditelja i nastavnika, loših ili osrednjih ocjena u školi te pomanjkanja bliskih prijatelja može lako proizvesti osjećaj slabog samopoštovanja. Neki mladi kriju ovaj osjećaj iza ljutite i prijeteće vanjštine.

No ne trebaš izgubiti samopoštovanje zbog problema koje imaš s učenjem.c “Moj je cilj”, kaže jedan stručnjak koji radi s mladima koji imaju problema s učenjem, “promijeniti njihov stav prema životu — sa stava ‘ja sam glup i ništa ne mogu učiniti kako treba’ (...) na stav ‘polako svladavam problem i mogu napraviti puno više nego što sam ikad mislio da ću moći’.”

Iako ne možeš puno utjecati na tuđe stavove, možeš utjecati na vlastiti stav. Jessica je to učinila. Ona kaže: “Kad sam sebe sudila na temelju onog što su djeca u školi govorila i i na temelju pogrdnih imena koja su mi davala, htjela sam pobjeći iz škole. No sada pokušavam ignorirati ono što kažu i činiti sve što je u mojoj moći. Teško je tako postupati pa se moram neprestano podsjećati na to, ali donosi uspjeh.”

Jessica se morala suočiti s još jednom stvarnošću. Njen stariji brat bio je čisti odlikaš. “To mi je razaralo samopoštovanje”, kaže Jessica, “sve dok se nisam prestala uspoređivati s njim.” Stoga ne uspoređuj se sa svojom braćom. (Usporedi Galaćanima 6:4.)

Razgovor s povjerljivim prijateljem također će ti pomoći da stvari staviš na pravo mjesto. Pravi prijatelj će te lojalno podupirati dok se pokušavaš poboljšati (Priče Salamunove 17:17). Lažni će prijatelj, s druge strane, potpuno razoriti tvoje pouzdanje ili će ti pak posredovati pretjerano uljepšanu sliku o tome kakva si osoba. Zato pažljivo biraj prijatelje.

Ako imaš problem povezan s učenjem, vjerojatno će te se više prekoravati nego druge mlade. Ali nemoj dozvoliti da zbog toga stekneš negativnu sliku o sebi. Gledaj na stegu na božanski način, kao na nešto što je od velike vrijednosti. Zapamti, stega koju ti pružaju tvoji roditelji dokaz je da te vole i da ti žele najbolje (Priče Salamunove 1:8, 9; 3:11, 12; Jevrejima 12:5-9).

Ne, tvoji problemi koji su povezani s učenjem ne trebaju te obeshrabriti. Možeš nešto poduzeti u pogledu njih i živjeti produktivnim životom. Ali postoji još važniji razlog za nadu. Bog je obećao da će stvoriti novi svijet pravednosti u kojem će biti obilje spoznaje i u kojem će svaki poremećaj uma i tijela biti uklonjen (Izaija 11:9; Otkrivenje 21:1-4). Stoga budi odlučan da učiš više o Jehovi Bogu i njegovim naumima i da postupaš u skladu s tom spoznajom (Ivan 17:3).

[Bilješke]

[Slika na stranici 13]

Budi predan učenju