Prirodne katastrofe — pomozite svom djetetu da ih podnese

POTRESI, tornadi, požari, poplave, uragani — kako li smo bespomoćni kada se suočimo s bijesom prirode! Odrasli često ustanove da mogu proći godine dok ne počnu blijedjeti strašne mentalne slike koje su im se urezale u sjećanje od proživljene prirodne katastrofe. Nije neobično da djeci možda treba dodatna pomoć kako bi se oporavila od takvih iskustava.

Američka Federal Emergency Management Agency (FEMA) komentira da neposredno nakon katastrofe djeca obično strahuju da će (1) biti ostavljena bez igdje ikoga, (2) biti razdvojena od obitelji, (3) događaj ponovno nastupiti i (4) netko biti ozlijeđen ili poginuti. Što kao roditelj možete poduzeti kako biste nakon katastrofe ublažili djetetovu tjeskobu? FEMA daje sljedeće preporuke.a

Nastojte držati obitelj na okupu. Kada se držite na okupu, to vašem djetetu daje osjećaj sigurnosti i umanjuje njegov strah da ćete ga ostaviti. Nije uputno ostavljati djecu kod rođaka ili prijatelja niti u centrima za evakuaciju dok idete tražiti pomoć. “Djeca postaju tjeskobna”, primjećuje FEMA, “i ona će strahovati da se roditelji ne budu vratili.” Ukoliko se desi da morate nekamo otići, povedite dijete sa sobom ako je to ikako moguće. Na taj način kod vašeg “djeteta postoje manje šanse da vam se počne ‘hvatati za skute’”.

Uzmite vremena da pribrano i odlučno objasnite kako stoje stvari. Recite svom djetetu ono što znate o katastrofi. Ako je potrebno, ponovite svoje objašnjenje nekoliko puta. Recite u glavnim crtama što će se sljedeće dogoditi. Naprimjer, mogli biste reći: ‘Noćas ćemo svi zajedno ostati u skloništu.’ Razgovarajte s djetetom u njegovoj visini, klečeći ako treba.

Potaknite dijete na razgovor. “Komunikacija je veoma korisna za smanjivanje djetetove tjeskobe”, ističe FEMA. Slušajte što vam svako od djece govori o katastrofi i o svojim strahovima. (Usporedite Jakova 1:19.) Recite mu da je normalno osjećati strah. Ako vam se čini da dijete oklijeva izraziti ono što misli, dajte mu do znanja da se i vi bojite. Time biste mu mogli pomoći da i samo progovori o svojim strahovima, čime bi se ublažila njegova tjeskoba. (Usporedite Priče Salamunove 12:25.) “Ako je moguće, uključite u razgovor cijelu obitelj.”

Uključite djecu u poslove raščišćavanja. Kada raščišćavate kuću i vršite popravke na njoj, dajte djeci vlastite zadatke. “Budu li imala neki zadatak lakše će shvatiti da će sve biti u redu.” Međutim, jako malom djetetu obično treba posvetiti posebnu pažnju. FEMA objašnjava: “Takvo dijete može trebati više fizičke njege, više držanja na rukama; a to roditeljima otežava brigu oko drugih poslova koje treba obaviti. Prečica, nažalost, ne postoji. Ne budu li zadovoljene djetetove potrebe, problem će dulje potrajati.”

I na kraju, valja imati na umu još jednu stvar. FEMA savjetuje roditeljima: “U krajnjoj liniji, sami trebate odlučiti što je najbolje za vašu djecu.” Primjena ovih smjernica mogla bi vam pomoći da se što bolje snađete u teškoj situaciji.

[Bilješka]