Habu — zmija koje se treba čuvati
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! S OKINAWE
VEČER je bila vlažna, bez daška vjetra. Upravo je prestala kiša i svi su lagano mahali lepezama nastojeći se rashladiti. Iznenada su se začuli povici: “Habu!” “Eno habua!” Povici su uzbunili seljake. Odrasli su dohvatili štapove i otrčali; znatiželjna djeca požurila su za njima. Gdje je? Svi su bili uznemireni. Ugriz ove zmije duge oko 2 metra može biti smrtonosan. Seljaci su osjetili olakšanje kad su oni stariji dugim štapovima izudarali zmiju po glavi sve dok se nije onesvijestila. Potom su je brzo stavili u vreću da bi je živu prodali.
Na otočju Ryukyu, koje se nalazi u Istočnokineskom moru, svatko, od djeteta do bake ili djeda, čuva se habua — žutih pjega i kopljaste glave — jamičarke koja živi na nekim od tih otoka, no ne na svima. Pogledajmo sada izbliza ovu zmiju koja tjera strah u kosti. No imajte na umu da je se čuvate i da uvijek budete na razdaljini!
Izgled vrijedan strahopoštovanja
Postoje razne vrste habua. Jedna vrsta ima tamne, zelenkastosmeđe šare koje joj omogućavaju izvrsnu kamuflažu u travi i na trulom lišću. Neke druge vrste tamnijeg su izgleda koji odgovara habuovim noćnim aktivnostima i sklonosti da se skriva na tamnim mjestima.
Ovo stvorenje, premda je malo kratkovidno, posjeduje darove koje mi nemamo. Obdareno je takozvanim jamicama, po jednom sa svake strane glave. To su udubine između nosnih otvora i očiju koje su veoma osjetljive na toplinu. Te dvije jamice omogućuju mu da “vidi” infracrveno zračenje koje ljudi osjećaju u vidu topline. Pomoću njih habu može čak i u potpunom mraku precizno naciljati malog toplog miša.
Možda ste nekad vidjeli zmiju kako paluca jezikom. Jezik joj služi kao neobičan drugi nos. Tim palucanjem habu prikuplja kemijske supstance iz zraka a potom jezik pritisne o jedan organ na usnom nepcu koji je osjetljiv na kemijske supstance. Posredstvom djelovanja ovog drugog nosa habu prikuplja iz zraka svu silu kemijskih informacija.
“Nakon napada habu i dalje u naizmjeničnim periodima velikom brzinom paluca jezikom”, zapazili su istraživači R. M. Waters i G. M. Burghardt sa Sveučilišta u Tennesseeu. Zašto nakon napada traži kemijski stimulans u zraku? Budući da uvijek postoji opasnost od protunapada očajnog plijena, habu često pusti svoju žrtvu nakon što ju je napao te joj uštrcao otrov. Potom, dok otrov počinje djelovati, jamičarka traži plijen “njušeći” ga svojim jezikom.
Ušavši u trag sada već bespomoćnoj žrtvi, bilo da se radi o mišu, ptiću ili ptici, habu je tada počne cijelu gutati — glavu, noge, rep, perje i sve ostalo. Njegova donja čeljust otkvači se odostrag, omogućujući time razdvajanje čeljusne kosti da bi mogao progutati iznimno velik plijen. U želucu jednog habua, koji je izložen u jednom centru za istraživanje habua na Okinawi, pronađena je čitava mačka.
A što ako habu u napadu izgubi svoj iglasti otrovni zub? Narast će mu novi zub. Čak su viđeni neki habui s dva otrovna zuba na obje strane usta! Uostalom, čak i da izgubi svoje otrovne zube, habu neće umrijeti od gladi. Zabilježeno je da je jedan habu preživio tri godine o samoj vodi.
Izbjeći njegov napad
Dok kobra iz jugoistočne Azije i afrička crna mamba ubrizgavaju nervni otrov, habu ubrizgava jak hemoragenički otrov. Nazvan je hemoragenički zato što uništavanjem krvnih žila izaziva krvarenje. Otrov izaziva intenzivnu bol i oticanje te može biti smrtonosan.
Ima ljudi koji misle da zmije iskaču iz zaklona i progone ljude, no to nije istina. Za habua ljudi nisu nikakva poslastica. Mogao bi vas napasti samo u slučaju da ga nehotice nagazite ili da nepozvani stupite na njegov teritorij. Većina žrtava nastradala je na mjestima gdje su habui tražili plijen, kao naprimjer u povrtnjacima ili poljima šećerne trske. Otočani nikada ne zalaze u visoku travu bez odgovarajuće zaštite za noge, a noću sa sobom nose baterijske svjetiljke. Habu je naročito aktivan noću. O da, trebate imati na umu da su te zmije vješte u penjanju na drvo, što im ljeti omogućuje da se rashlađuju a ujedno i da budu u blizini ptica koje ne očekuju napad. Stoga čuvajte glavu kada ste u blizini njihovog staništa a pazite i na to kuda hodate!
Najbolji način da se riješite ove jamičarke jest taj da joj uopće ne dopustite da uđe. Zatvorite sve rupe u temelju kuće i na vanjskim zidovima. Nemojte dozvoliti da vam u vrtu naraste visoka trava. Drugim riječima, nemojte habuu pružiti skrovište.
Što ako vas ujede?
Što bi se moglo dogoditi u slučaju da naiđete na jednu od tih otrovnica? Habu će se po svoj prilici sklupčati, tako da mu gornja polovina tijela bude u obliku slova S. Evo ga! Dvije trećine njegovog tijela jurne prema vama, razjapljene čeljusti, isturenih otrovnih zubiju!
Nemojte paničariti. Provjerite je li vas zbilja napao habu. Habuov ugriz može se prepoznati po dvjema crvenkastim točkama, razmaknutim oko 2 centimetra, na mjestu na kojem su vam otrovni zubi probili kožu. Neki habui mogu imati tri ili četiri otrovna zuba, čime se povećava broj crvenih točaka. Ubrzo se pojačava osjećaj žarenja, kao da vam je netko stavio ruku na vatru. Što možete poduzeti? Zatražite pomoć. Potom isišite otrov i ispljunite ga na tlo. “Uzastopce isisavajte krv barem deset puta”, piše u publikaciji Handbook for the Control of Habu, or Venomous Snakes in the Ryukyu Islands. Krenite u bolnicu koja ima serum protiv habuovog otrova. No ni u kom slučaju nemojte trčati. Time bi vam se otrov brzo proširio tijelom, otežavajući ozljedu i usporavajući izlječenje. Ukoliko u roku od 30 minuta ne možete stići do bolnice, tada na nastradalu ruku ili nogu stavite kompresivni zavoj na mjesto koje je bliže srcu od mjesta ugriza kako biste zaustavili širenje otrova. No nemojte ga prečvrsto podvezati, pošto se mora održavati puls. Svakih deset minuta popuštajte kako biste omogućili cirkulaciju krvi.
Masatoshi Nozaki i Seiki Katsuren, iz sekcije za istraživanje habua pri Institutu za zdravlje i okoliš u prefekturi Okinawa, rekli su za Probudite se! da ljudi, čak i nakon ujeda, ne stvaraju trajni imunitet na habuov otrov. U prošlosti je nakon ujeda često slijedila amputacija, no danas malo tko zbog habuovog ujeda izgubi ud, a o umiranju da i ne govorimo. Zahvaljujući djelotvornim lijekovima i metodama liječenja danas se 95 posto ujedenih osoba oporavi. Jedino oni koji su previše samouvjereni ili koji se nađu predaleko od medicinske ustanove možda zadobiju ozbiljne ozljede.
Habui na prodaju
Habu ima i nekoliko prirodnih neprijatelja. Domaće mačke i psi rado se igraju s njima. U njegove grabežljivce ubrajaju se neotrovna zmija imenom akamata, neke lasice, veprovi i jastrebovi. Premda je na otočje Ryukyu donesen mungo ne bi li kontrolirao populaciju habua, to nije bilo djelotvorno u pogledu njihovog istrebljenja.
Od svih njegovih prirodnih neprijatelja najopasniji je čovjek. Baš poput seljaka koji su se rastrčali na povik “Habu!” čim su ga čuli, tako ima mnogo onih koji jedva čekaju da uhvate habua čim se pojavi. Premda je to opasno, tržišna cijena habua, koja se kreće od 80 do 100 dolara po komadu, mnogima predstavlja preveliko iskušenje.
Čemu služi habu? Od habua se pravi alkoholno piće i sušeni zmijski prah, a oboje se troši u zdravstvene svrhe. Mnogi živi služe u predstavama kojima se privlači turiste. Dakako, koža je dobra za novčanike i remenje, dok se otrov koristi za izradu serumskog protuotrova. Bez obzira na takve koristi, savjet ipak glasi: klonite se habua!
[Slika na stranici 10]
Habu sa svojim iglastim otrovnim zubima. Donja mu se čeljust otkvači kako bi progutao veći plijen